Znanstveni pristup može nam otkriti puno od ovoga svijeta i novim istraživanjima i spoznajama doista širimo obzore i barem tehnološki ova civilizacija ide naprijed. No, mogu li kemijske, matematičke i formule fizike odgovoriti na sva pitanja? Po Dawkinsu ili Hawkinsu i sličnim znanstvenicima svjetskog glasa – mogu. Volim banalnim i lako razumljivim primjerima postaviti retoričko pitanje, koje bi možda moglo i odgovoriti na 
pitanje s početka priče. Uzmimo da imamo jednu lijepu tortu. Ako je damo u laboratorije znanost će nam odgovoriti na pitanja od čega je – čokolada, jaja, brašno… Reći će nam i da su se ovakve kore prvo morale obraditi miješanjem a zatim ulijevanjem u određeni kalup, a onda i ispečene na točno određenoj temperaturi u točno određenom vremenu. I doista, sve se to može izraziti formulama. Znanost je pobjednik – odgovorila je na pitanje kako je nastala torta.
Ipak, znanost ne zna u ovoj prilici tko je tu tortu i napravio. Recimo da ju je pripremila baka Ana i tako im pomognemo. Jesmo li im pomogli? Kemijski sastav torte i način na koji se do nje došlo apsolutno ne mogu odgovoriti na pitanje o tome – tko je i kakva je baka Ana, zar ne?! Ah, idemo još malo pomoći pa reći da je baka Ana tortu radila za rođendan unuku Ivanu. Može li se formulama to izraziti? Možda i može nekakav luckasti fizičar ili matematičar, ali još uvijek ne znamo ništa o baki Ani. Ivan je znao zašto, jer je ta torta bila samo još jedan od stotina znakova bakine ljubavi prema njemu.
Može li se formulama iz torte doći do formule ljubavi? Sumnjam. Čak i kad bi došlo, već bi sljedeća baka srušila teoriju, jer ona ne zna praviti kolače, možda zbog raznih okolnosti nema kontakta s unukom i jednostavno ništa prema njemu ne osjeća, nema ljubavi… Ljubav je pokretačka snaga stvaranja, ona je u ovoj priči napravila tortu i ne postoji znanost koja to formulama može dokazati. Ljubav je ono što osjećamo, razlog što postojimo i razlog što vjerujemo.
Bog je ljubav!
Denis Karnaš
