Kad ljubav prema domovini postane povod za vrijeđanje
U hrvatskom virtualnom prostoru već godinama se odvija jedan čudan, gotovo opsesivan fenomen: svaki članak o Marku Perkoviću Thompsonu, ma koliko neutralan bio, u roku od nekoliko minuta napunjen je komentarima koji vrijeđaju pjevača, ali još više – njegovu publiku.
Ti komentari nisu više samo neslaganje s glazbenim stilom ili ideološkom porukom – oni su postali otvoreni govor mržnje. Najčešće mete: Hercegovci, branitelji, ljudi iz manjih sredina i svi koji vole Thompsonove pjesme. Retorika koja se redovito pojavljuje uključuje izraze poput:
“Seljačine s krunicama”, “dotepenci iz Bosne”, “ustašoidni primitivci”, “HDZ-ova pastva”, “ljudi koji su došli kod rodbine pa sad misle da su Hrvati”.
Tko su zapravo ti ljudi koje se vrijeđa?
Na Thompsonovim koncertima možete vidjeti sve generacije – od baka s unucima, do mladih u crnim majicama, hrvatskih branitelja, studenata, poduzetnika, inženjera, pa i djece rođene godinama nakon rata. Za mnoge je ta glazba više od pjesme – to je identitet, uspomena, molitva, doticaj s korijenima.
Ali ako ste Hercegovac – već ste na meti. Ako ste domoljub – postajete “primitivac”. Ako pjevate “Lijepa li si” s rukom na srcu – automatski ste etiketirani kao “zaostali”.
Hercegovci – ljudi koji su krvarili za Hrvatsku
Posebno je sramotna i povijesno neodgovorna mržnja prema Hercegovcima. Upravo su iz Hercegovine u najtežim trenucima dolazili ljudi koji su ostavili posao, dom, obitelj i priključili se obrani Hrvatske. Stotine su poginule, tisuće su ranjene. Danas, njihovi unuci slušaju glazbu koja pjeva o onome što su njihovi djedovi prošli. I zato im se govori da su višak? Da “nek’ se vrate odakle su došli”?
Taj govor mržnje, da se razumijemo, ne dolazi od većine naroda, nego od male, ali glasne skupine frustriranih komentatora koji Hrvatsku žele stisnuti u svoj uzak, “urbani”, salonski okvir. Sve što ne stane u to – postaje “seljački”, “zaostalo”, “neprihvatljivo”.
Domoljublje nije sramota. Vjera nije zaostalost. Krunica nije fašizam.
U Hrvatskoj je postalo moderno vrijeđati sve što ima miris tradicije, identiteta, vjere i ponosa. Ipak, to neće izbrisati istinu: Thompson pjeva ono što milijuni osjećaju, a mnogi nemaju hrabrosti javno reći. A to vrijeđanje – to više govori o onima koji ga izgovaraju nego o onima kojima je upućeno.
Zato, bez kompleksa:
Budi Hercegovac.
Budi vjernik.
Budi Hrvat.
I slobodno voli Thompsona – i neka se pjeni tko god hoće.
NAPOMENA:
Ovaj tekst ne poziva na nikakvu netrpeljivost – nego na dostojanstvo i ravnopravnost. Ako govorimo o toleranciji – onda ju moramo imati za sve. I za one s kravatama – i za one s krunicama.
