Oni su šampioni sprinta u životinjskom svijetu – gepardi na kopnu, sokolovi u zraku i sabljarke u vodi, no zašto su tako brzi kada bi bilo normalno da ih mogu preteći veće, mišićavije životinje?
Znanstvenici su izašli s novom teorijom kojom objašnjavaju sjajne rezultate životinjskih sportaša, piše BBC. Čini se da je stvar u energiji potrebnoj da bi se iskočilo iz startnih blokova. ‘Znanstvenici su se dugo vremena borili s činjenicom da najveće životinje nisu ujedno i najbrže’, rekao je prof. Walter Jetz s američkog sveučilišta Yale. ‘U našoj studiji to objašnjavamo jednostavnom činjenicom da životinje ostaju bez energije prije nego postignu najveću moguću brzinu. Dakle, iako bi najveće životinje teoretski mogle biti najbrže, to nije slučaj zbog velike energije i vremena potrebnih za ubrzanje njihovih velikih tijela’, pojasnio je Jetz.
Ta teorija, objavljena u stručnom časopisu ‘Nature Ecology&Evolution’, pokazuje zašto su vitke životinje srednje veličine građene za brzinu. Ona se odnosi jednako na voćne mušice i velike, plave kitove, a njome bi se čak moglo ustanoviti kolika je bila maksimalna brzina davno izumrlih životinja. Rezultati modela uspoređeni su s podacima o stotinama vrsta, od letećih životinja do kitova. Stručnjaci su utvrdili da se podaci uglavnom podudaraju s njihovim pretpostavkama da maksimalna brzina naglo opada u životinja iznad srednje veličine.
Hitre vrste poput geparda razvile su tijela namijenjena lovu i optimalne su veličine za postizanje maksimalnih brzina. Ubrzanje zahtjeva puno energije i mišići tim intenzitetom mogu funkcionirati samo kratko vrijeme. Dakle, slonovi nikada neće moći preteći geparda, jer će goriva potrebnog za ubrzanje nestati prije nego što dosegnu maksimalnu (teoretsku) brzinu. Ta će spoznaja pomoći znanstvenicima da saznaju više o ekologiji i ponašanju životinja, uključujući prehranu, lov, migracije i potragu za partnerima, navodi BBC.
Izvor: http://magazin.hrt.hr/
