Zašto imamo strah, od čega dolazi, možda zbog nesigurnosti, bolesti, smrti, strah od 
ljubavi, povjerenja u druge, strah od samoće, napuštenosti, bezizlaznosti situacije, neimaštine, manjka vrijednosti , neizvjesnosti života. Nema odgovora, poljuljani smo od raznih udaraca što nas kroz život prate, nakupi se mnogo toga i sustiže sve rečeno, onda je tu i razlog zašto strah. Želimo biti i jesmo hrabri , ali toj pojavi ne možemo pobjeći. Nitko od nas. Razočarani smo u sve, u svakoj situaciji reagiramo tako da stvaramo štit oko sebe, ne želimo pokazati ni ranjivost niti strah. Prividno smo dobro. Svi imamo svoj način kako pobjeći i skriti se, netko bježi u svoju osamu, kutak koji ne želi dijeliti, a netko luta iz avanture u avanturu, bježi od sebe, ne želi priznati povrijeđenost ni sebi ni drugom, ima strah od vezivanja, obaveze, izgubljenosti, boji se poraza, prepušta se raznim porocima. Od svega tog proizlazi i sebičnost , nismo ni svjesni, ali je tu, želimo ostvariti mnogo toga, ali strahom se zatvaramo u sebe, ne dozvolimo drugima da nam svojom ljubavi i brigom pokažu put, olakšaju svaki strah i budu uz nas.
Možda se možemo prepoznati u svemu i reći sretan sam, jer me Bog ljubi. Nije važno mišljenje drugih, idem svojim putem ,neću dozvoliti nijednom strahu da me blokira, živim za sebe, život vidim ljepšim. Sve ću prevladati, moram, želim sreću. Bez obzira na to što nam život donosi, vidimo da smo svi povezani, strahom, srećom i nesrećom, a ljubav je poveznica i dar najveći koji trebamo nesebično dijeliti. Budimo uvijek odvažni za hrabrost života, svjesni da je strah dio života bez kojeg ne možemo .
S.V.
