Volio bi kad bi mogo
Još ulicom starom proći,
Svojoj rodnoj kući maloj
I ognjištu starom doći.
Sjede su mi već odavno
Na staroj mi ovoj glavi,
Još se sićam te ulice
Dok sam bio jako mali.
Trčkarale su mi noge
Po ulici tog ditinstva,
E to su vam bili dani
Puni sriće, srca čista.
Odavno me nije tamo
Već trideset ljeta ima,
Dali me se još sićaju
Dva ta oka tvoja mila.
Dali bi mi ptrepoznala
Ovu moju sjedu glavu,
Odlazeći u tuđinu
Ostavih te lipu mladu.
Još kroz maglu te se sićam
I te tvoje kose boje žita,
Dali si mi ti sad sjeda
I prominila ova lita.
Dal si žena već udata
I dal svoje dice imaš,
I dali me ovakva starog
U svoj topli dom ti primaš.
E da mi je još jedanput
Stazam starim tim baš proći,
Ispod tvoga baš prozora
Ko nekada opet proći.
Dal se sićaš svi ti dana
Što smo skupa mi proveli,
Sa pogledom toplim nježnim
Iskreno se mi voljerli.
E to su mi bili dani
Najsritniji viruj mila,
Dali si mi još ti lipa
Kao što si tada bila.
Volio bi kad bi mogo
Još ulicom starom proći,
Svojoj rodnoj kući maloj
A i tebi Dušo doći!
10.10.2017. Brat Bojan.
