Pjesmu nad pjesmama osluškujem,
anđele cvijeće se Jeruzalemsko
ukazuje u vrtu mome.
Sve miriše na nadanje,
zbog vjere moje!
Vidim te u dolu utjehe,
Vjenac mi ljubavi vječne pleteš,
rukama molitvenim grliš,
rana se mojih ne bojiš,
ti ih prihvaćaš, križ mi ljubiš!
Jelenče moje dolazi srni ranjenoj,
da je zacijeli i ukrade bolu.
U ljubav si me smjestio,
glasom goluba mira utješio
tu u srcu da si budemo vječna radost.
U katedrali nebeskoj cvjetaju uslišanja,
sve se ispunjava po vjeri, ufanju i ljubavi.
Plešemo u bezbolu, na slavu Kristu kralju,
raduje se Gospodin susretu našem,
jer se molitvom dozivamo, pjesmom i utjehom.
Nađemo se kao dodir krila anđela.
Ljubavi ti si stvaran, jer si molitva
koju Ocu, Sinu i Duhu Svetome darivam,
u pomoći nam je Bogorodica, arhanđeli, anđeli
i svi sveti, biti ćemo nađeni za zauvijek.
jer ljubav iskrena iskrenu ljubav pronalazi.
Pjesma nad pjesmama je naša utjeha!
Izvor:http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/2018/03/vjera-u-ljubav-isprosenu-od-boga.html
