Mons. Košić: Može li naš narod zaboraviti prošlost
Biskup Košić, povodom Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima: ‘Može li naš narod zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti ako se ne istraži i prizna istina…’
U prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, sisački biskup Vlado Košić predvodio je sinoć u Sisku misu zadušnicu za sve žrtve nacizma, fašizma i komunizma u 20. stoljeću.
Podsjetio je: Europski je parlament izabrao 23. kolovoza za spomendan jer je 1939. istoga dana u Moskvi potpisan ‘Pakt nenapadanja i prijateljstva’ između nacističke Njemačke i komunističke Rusije.
Dvije strane su se obvezale na pomoć i prijateljstvo, ali i dogovorile podijelu Poljske te druge interese.
I malo je poznato da je Rusija obučavala njemačke pilote i naoružavala nacističku Njemačku.
Nacisti su počinili zločine, to je nesporno, jednako kao i talijanski fašisti, ali – što je danas važno i što ne žele čuti poklonici komunizma u Hrvatskoj – komunizam je počinio daleko najbrojnije zločine nad hrvatskim narodom.
Procjena je da je najmanje 140 tisuća Hrvata pobijeno i pokopano u skrivenim grobnicama u Sloveniji.
Oko 600 masovnih grobišta je u Sloveniji i 900 posve neistraženih u Hrvatskoj.
Može li naš narod zaboraviti prošlost i okrenuti se budućnosti ako se te rane ne osvijetle, istina istraži i prizna, a zlo osudi te posmrtni ostaci pobijenih dostojno pokopaju, zapitao se biskup.
Upravo je to najstrašnije danas u Hrvatskoj: što se te komunističke žrtve ne priznaju i ne poštuju, rekao je mons. Košić i zaključio molitvom:
Molimo se da svi shvate istinu i da ih ona ne nadahne nikakvih ružnim mislima ili željom za mržnjom i osvetom, već da svi radimo na pomirenju i poštovanju baš svakog čovjeka koji je – jer je dijete Božje – vrijedan poštovanja te ima ljudsko dostojanstvo koje mu nije dao ni jedan čovjek nego sam Bog.
Molimo za sve žrtve ratova i posebno svih totalitarizama, da dođe do pomirenja i mira u dušama svih naših ljudi, i svih ljudi svijeta, zaključio je.
(HKR)
Izvor: HKR
Papa Franjo: Liturgijska je reforma nepovratna
Možemo sa sigurnošću i učiteljskim autoritetom potvrditi da je liturgijska reforma nepovratna – rekao je papa Franjo primivši 24. kolovoza sudionike 68. talijanskog nacionalnog liturgijskog tjedna. U Dvorani Pavla VI. bilo je oko 800 osoba koje od ponedjeljka sudjeluju na susretu koji je organizirao Centar liturgijske akcije, osnovan prije 70 godina.
Papa je podsjetio na te godine polazeći od izvornoga događaja liturgijske reforme, od Drugoga vatikanskog sabora, spominjući i neke prijašnje događaje. Osim toga, istaknuo je da je liturgija živa, te da je ona život, odnosno treba biti pučka a ne klerikalna, treba biti uključujuća i podupirati zajedništvo sa svima, ali bez homologiranja. Liturgija nije obred nego iskustvo koje mijenja život – istaknuo je Papa.
Po Papinu mišljenju treba još mnogo toga učiniti u smjeru koji nam je pokazao Sabor, nadvladavajući pritom neutemeljena i površna tumačenja, djelomično prihvaćanje i praksu koja izobličuje samu liturgijsku reformu. Nije riječ o tomu da se reforma razmotri mijenjajući odluke, nego o tomu da se bolje upoznaju razlozi koji se podrazumijevaju, također i uz pomoć povijesnih dokumenata, te da se poštuje stega kojom je određena. Nakon toga učiteljstva, nakon tog dugog hoda možemo sa sigurnošću i učiteljskim autoritetom potvrditi da je liturgijska reforma nepovratna – istaknuo je papa Franjo.
Živa liturgija za živu Crkvu – srž je razmišljanja Nacionalnoga liturgijskog tjedna. Osvrćući se na to, Papa je napomenuo da je liturgija ‘živa’ zbog stvarne prisutnosti Kristova otajstva. Ono što definira liturgiju jest ostvarivanje Kristova svećeništva, prinos njegova života. Među vidljivim je znakovima oltar, znak Krista žive stijene, središta prema kojemu je u našim crkvama usmjerena pozornost, a koji se pomazuje krizmanim uljem i prema kojemu se usmjerava svećenikov pogled, i pogled vjernikâ.
Liturgija je ‘život’ za čitavi narod Crkve, i ona je ‘pučka’, a ne ‘klerikalna’, jer je tu također djelovanje naroda. Ona je djelovanje Boga prema njegovu narodu, ali i djelovanje naroda koji hvali Boga i sluša Ga. Crkva stoga okuplja sve, ne odbacujući nikoga, malene i odrasle, pravednike i grješnike. Liturgija je, naime, uključujuća, a ne isključujuća; ona podupire zajedništvo sa svima, ali bez homologiranja, i poziva svakoga da gradi Kristovo tijelo.
Liturgija je ‘život’ – istaknuo je Papa – u smislu da nije neka ideja koju valja shvatiti ili obred koji treba obaviti, nego iskustvo koje treba živjeti, odnosno koje preobražava način življenja i razmišljanja. Velika je razlika ako kažemo da Bog postoji i ako osjećamo da nas Bog voli takve kakvi jesmo, sada i ovdje. U liturgijskoj molitvi iskušavamo zajedništvo čije značenje nije u nekoj apstraktnoj misli, nego u djelovanju u kojemu smo čimbenici Bog i mi, Krist i Crkva. Tako obredi i molitve postaju škola kršćanskoga života – napomenuo je papa Franjo.
Crkva je, dakle, doista živa ako je, oblikujući s Kristom samo jedno živo biće, donositeljica života, ako je majčinska, misionarska, ako izlazi u susret bližnjemu, ako potiče na služenje ne težeći svjetovnim moćima koji ju čine neplodnom – napomenuo je Sveti Otac. Govoreći o bogatstvu Crkve Papa je kazao da, budući da je katolička, ide dalje od Rimskoga obreda koji, iako je rašireniji, nije jedini. Sklad među obrednim tradicijama Istoka i Zapada – prema Papinim riječima – daje, naime, glas jedinoj Crkvi u molitvi Kristu.
Papa Franjo je, među ostalim, podsjetio da je dugo iskustvo liturgijskih tjedana pomoglo da liturgijska obnova uđe u život župâ, sjemeništâ i redovničkih zajednicâ. Stoga je potaknuo članove Centra liturgijske akcije da se i dalje zauzimaju, odnosno da pomognu svećenicima, kao i pjevačima, umjetnicima i glazbenicima surađivati kako bi liturgija bila izvor i vrhunac životnosti Crkve. Spomenuti se centar – napomenuo je Papa – uvijek isticao po skrbi za liturgijski pastoral, vjeran uputama Apostolske Stolice i biskupâ.
Prije tih konkretnih uputa, papa Franjo se zadržao na vrelu liturgijske reforme, na Saboru. Dva se događaja – primijetio je – nisu iznenada dogodila, nego su bila dugo pripremana, kako svjedoči liturgijski pokret i odgovori dani na probleme koje su uočili Pio X. i Pio Dvanaesti. Papa Pio X. je, naime, odredio da se preuredi sakralna glazba te ustanovio povjerenstvo za reformu liturgije. Taj je nacrt preuzeo Pio XII., s enciklikom ‘Mediator Dei’, i ustanovio povjerenstvo za proučavanje, te donio više odlukâ, među kojima i onu o uporabi živoga jezika u Obredniku i tijekom Vazmenoga bdijenja.
Nakon toga je održan Drugi vatikanski sabor koji je konstitucijom ‘Sacrosanctum Concilium’ odgovorio na nadu u obnovu, na želju za živom liturgijom, kako vjernici ne bi bili nazočni kao „nijema publika“, nego kako bi aktivno sudjelovali u liturgijskom činu. Smjer zacrtan na Saboru pronašao je oblik, prema načelu poštovanja zdrave tradicije i opravdanoga napretka, u liturgijskim knjigama koje je objavio blaženi Pavao VI., i koje se već 50 godina općenito koriste u Rimskom obredniku – podsjetio je papa Franjo. Ali, – dodao je – praktična je primjena još uvijek u tijeku jer – kako je rekao – nije dostatno obnoviti liturgijske knjige kako bi se obnovio mentalitet. Stoga je potaknut proces koji zahtijeva vrijeme i praktičnu poslušnost.
Počele pripreme za Svjetski susret obitelji 2018.
Počelo je odbrojavanje za 9. svjetski susret obitelji koji će se sljedeće godine od 21. do 26. kolovoza održati u glavnom gradu Republike Irske, Dublinu. Ranije ovoga tjedna nadbiskup Dublina, mons. Diarmuid Martin je zajedno s glavnim tajnikom događaja, o. Timothyjem Bartlettom, pokrenuo jednogodišnji program pripreme. Sveti Ivan Pavao II. ustanovio je Svjetski dan obitelji 1994. godine, a predstojeći će se događaj održati na temu „Evanđelje obitelji: Radost za svijet“.
O. Bartlett je u razgovoru za našu radijsku postaju govorio o pripremama za događaj kao i o izazovima s kojima se obitelji u današnjem svijetu suočavaju. Napomenuo je da pripreme napreduju veoma dobro, dodajući da će na poziv pape Franje pripreme kako u Irskoj tako i u drugim zemljama svijeta biti usredotočene da pomognu obiteljima dublje istražiti i promisliti sadržaj postsinodalne apostolske pobudnice Amoris Laetitia.
Govoreći o izazovima s kojima se današnje obitelji suočavaju, glavni je tajnik kazao da pitanje obitelji duboko dotiče živote svih ljudi. Istaknuo je da u Irskoj raste svijest o tom događaju i reakcije na susret su bile iznimno pozitivne jer svi znaju kako je obitelj od temeljne važnosti za njihove živote. O. Bartlett je dodao da probleme s kojima se suočavaju irske obitelji dijele i mnoge diljem svijeta, poput socijalnih potreba, siromaštva i drugih.
Preminuo nadbiskup Cassari. Bio je apostolski nuncij u Hrvatskoj
Apostolska nuncijatura u Republici Hrvatskoj priopćila je da je 19. kolovoza preminuo nadbiskup Mario Roberto Cassari, apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj od 2008. do 2012. godine. Tim je povodom papa Franjo poslao brzojav nadbiskupu Oristana, msgr. Ignaziju Sanni, objavljen na web stranici oristanske nadbiskupije, koji je potpisao Papin državni tajnik kardinal Pietro Parolin. U njemu Papa izražava sućut zbog nuncijeva preminuća, nakon duge bolesti koju je – kako stoji u brzojavu – podnosio s jakom vjerom u Gospodina. Papa se, osim toga, spomenuo njegova dugoga i nesebičnoga služenja Svetoj Stolici, posebno kao cijenjenoga papinskog predstavnika u više zemalja. Na kraju brzojava Sveti je Otac upravio Bogu molitve za dušu toga – kako ga je nazvao – gorljivog služitelja Evanđelju.
Nadbiskup Cassari je rođen 27. kolovoza 1943. godine u Ghilarzi na Sardiniji. Nakon klasične gimnazije te filozofskoga i teološkog studija, za svećenika je zaređen 1969. godine. Na Papinskom lateranskom sveučilištu je doktorirao teologiju, te magistrirao kanonsko pravo. Nakon završetka studija na Papinskoj crkvenoj akademiji, 1977. godine je ušao u diplomatsku službu Svete Stolice, koju je obavljao u brojnim zemljama u svijetu. Prije posljednje dužnosti na Malti, diplomatsku je službu obavljao u Južnoj Africi, Botswani, Namibiji, Svaziju, Obali Bjelokosti, Burkini Faso i Nigeru. Apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj imenovan je 14. veljače 2008. godine.
Pismo udruge “U ime obitelji” premijeru Plenkoviću
Hrvatski premijer Andrej Plenković, na summitu EU, u Bruxellesu (Bruxelles, 23. 6. 2017. g.). – REUTERS
Pismo je dostavljeno na znanje predsjednici Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskog sabora, predsjedniku saborskog Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina, predsjednicima saborskih klubova i predsjedniku Savjeta za nacionalne manjine.
Izvor: Vatikanski radio
