Proslavljen Dan hrvatskih mučenika na Udbini na godišnjicu Krbavske bitke
(Udbina, 9.9.2017.) – U nacionalnom svetištu Crkve hrvatskih mučenika na Udbini održana je u subotu 9. rujna na 524. obljetnicu Krbavske bitke proslava spomena Dana hrvatskih mučenika i to 15. godinu za redom. Euharistijsko slavlje predvodio je šibenski biskup i donedavni čuvar ovog nacionalnog svetišta mons. mr. Tomislav Rogić, a okupilo se blizu pet tisuća hodočasnika iz mjesne crkve, te pretežito onih iz susjednih biskupija Šibenske i Zadarske nadbiskupije.
Izvor: http://www.gospicko-senjska-biskupija.hr/
Hrvatskoj je danas potrebna naša vjernička ljubav
10.9.2017.
Zavjetno hodočašće vjernika grada Zagreba, 286. po redu i hodočašće mladih Zagrebačke nadbiskupije okupilo je u nedjelju 10. rujna u bistričkom Svetištu više od 10 tisuća ljudi.
Na početku središnjeg euharistijskog slavlja u 11 sati, pomoćni zagrebački biskup i biskupski vikar za grad Zagreb mons. Mijo Gorski obavijestio je hodočasnike da zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić zbog rehabilitacije ovdje nije prisutan tijelom, ali je duhom te je pozvao vjernike da ga nose u svojim molitvama.
Središnje euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup mons. Ivan Šaško, u zajedništvu s biskupom Gorskim, rektorom Svetišta preč. Domagojem Matoševićem te s oko 60 svećenika Zagrebačke nadbiskupije.
Svako hodočašće je duhovna obnova u kojoj se otvaramo Božjoj milosti, ali se susrećemo i sa stvarnošću grijeha i pogrješaka – stoji na početku Kardinalove homilije, koju je vjernicima pročitao biskup Gorski. Hodočašće je, nastavlja Kardinal, ponajprije put koji prepoznaje ljudsku ograničenost ranjenu grijehom, te potrebu za Bogom i Njegovom dobrotom.
Osvrćući se na današnji evanđeoski ulomak (Mt 18, 15-20) o „bratskoj opomeni“, Kardinal je istaknuo da gledano s kršćanskoga stajališta, svako upozoravanje drugoga na ispravljanje pogrješaka treba proizlaziti iz ljubavi prema drugomu, iz ljubavi prema čovjeku.
Gledajući životne okolnosti u sadašnjosti osjećamo da smo izloženi onom što je suprotno istini, ljepoti i dobru. Jer, što je nasilje, prijevara, iskorištavanje bližnjih, ako ne suprotnost životu i temeljnim vrijednostima našega postojanja? – upitao je Kardinal, te dodao: „Ako, dakle, netko vidi da je drugi u opasnosti, jer je izabrao suprotnost životu, jer ide nasuprot istini, ljepoti i dobru, zašto ga ne upozori s ljubavlju?“
Ipak, naglašava Kardinal, ovo naše hodočašće govori nešto drugo: „Ovdje jedni drugima svjedočimo blizinu, posebno molitvenu, živimo vjerničko zajedništvo i na neki način govorimo: Lijepo je što postojiš.“
Pogrješno je misliti da, kada nekoga ispravljamo, kada ga upućujemo na pravi put, da ga udaljavamo od sebe. Uvijek nam cilj mora biti nastojanje da ga približimo, da se približimo. Braćo i sestre, nema dublje povezanosti među ljudima od one molitvene i sakramentalne – poručio je Kardinal hodočasnicima.
U nastavku homilije pred vjernike je stavio lik Majke Marije i njezina Zaručnika Josipa. Njih dvoje, otvoreni Božjoj riječi i poslušni Božjoj volji, uzor su građenja međusobnih odnosa i zauzetosti za drugoga – kazao je Kardinal, ističući mladima Josipovu odgovornost za bližnjega prožetu ljubavlju: „Ljubav prema nekomu lako je provjeriti mjerom preuzimanja odgovornosti za drugoga u njegovoj cjelovitosti; u brizi za njega i u zajedničkomu traženju sreće i radosti s Bogom.“
Naglasio je kako danas je u Hrvatskoj toliko potrebna naša vjernička ljubav kojoj je stalo, koja uzima k srcu ono što je važno da ne živimo u nemiru i napetostima.
Uistinu se moramo pitati: Za što smo se danas spremni založiti, ugraditi sebe? Gdje je naše oduševljenje, dok gledamo kako se olako izvrće istina o čovjeku, o hrvatskoj prošlosti; kako se žrtva ljudi koji su sebe dali za Domovinu pretvara u jeftinu robu za političku trgovinu. Kao vjernici ne možemo šutjeti, ako vidimo da se najveća dragocjenost našega naroda rastače i time dovodi u pitanje opstanak i smisao ljubavi. Kao vjernici ne smijemo šutjeti pred onima koji ni čovjeku, ni Crkvi ni Hrvatskoj ne pristupaju s ljubavlju, nego neprestano optužuju, sijući sjeme uništenja lijepoga, istinitoga i dobroga. Nije najgore, ako se pogriješi. Najgore je, ako nema srca, volje, ako se ne osjeća ljubav i izgaranje za ono što nam je povjereno. Tada se gazi smisao i na kraju dolazi do praznine – upozorio je Kardinal.
Na kraju svoje homilije potaknuo je hodočasnike da najprije pred našom nebeskom Bistričkom Majkom zahvale Bogu i da joj dođu s onima koje vole; da udalje od sebe duha optuživanja i osuđivanja koji truje gorčinom, pokušava sve predstaviti pokvarenim i besmislenim, da bi nam oduzeo volju u zalaganju za dobro; te da nas Bog poziva na odgovornost u našem životu, na odgovornost: u obitelji, u Crkvi, na radnim mjestima, u Domovini.
Često mislimo da je odgovornost prepuštena drugima, nekim dužnostima i službama. Ne, ključ je zapravo u onima koje se naziva „malim ljudima“. Ako se mi vjernici ne dopustimo uvući u trgovanje istinom, ljepotom i dobrom; ako nismo dio pokvarenih i sebičnih planova; ako iz ljubavi prema obitelji, Crkvi i Domovini sebe ugrađujemo u dobro i odbijamo savezništvo sa zlom, tada lanci zla gube snagu – zaključio je Kardinal svoju homiliju, moleći za zagovor Majke Božje Bistričke, svetog Josipa, svetog Marka Križevčanina i blaženog Alojzija Stepinca.
Euharistijsko slavlje pjesmom je animirao zbor Župe sv. Petra ap. iz Zagreba.
Foto: Bernard Čović/GK
Papa u tweetovima o važnosti pomirenja i istine
Papa zahvalio kolumbijskoj vojsci i policiji za zauzimanje za mir
Objavljen motuproprij pape Franjo o prijevodima liturgijskih tekstova

U zaključku motuproprija stoji da će Zbor za bogoštovlje i sakramentalnu stegutakođer izmijeniti svoja pravilâ i propise na temelju nove stege te će pomoći biskupskim konferencijama obavljati njihovu zadaću.
Papa na misi beatifikacije: Pomirenje nije apstraktna riječ
Papa je u svojoj propovijedi istaknuo i druge bitne točke za pomirenje, a među njima i potrebu nadilaženja šovinističkog stava prema ženama. Razmišljajući o Evanđelju dana, Sveti je Otac rekao kako ono predstavlja snažan komentar o svijetu u kojem je toliko očito psihološko, verbalno i fizičko nasilje nad ženama. Prevladavanje tog nasilja – nastavio je – također je ključ za potpuno pomirenje.
Papa Franjo je pozvao i na pomirenje s „uplakanim“ okolišem. Villavicencio predstavlja vrata kolumbijske amazonske prašume koja je dom mnogim raseljenim i ugroženim domorodačkim zajednicama, kao i bogatoj i predivnoj prirodnoj baštini te zemlje. Citirao je jednog kolumbijskoga pjevača koji je opisao stabla kao „uplakane“ svjedoke tolikih godina nasilja, a potom je naveo encikliku Laudato Si’: „Nasilje koje prebiva u ljudskom srcu, ranjenom grijehom, očituje se također u znakovima bolesti koje primjećujemo u tlu, vodi, zraku i živim bićima“ (LS 2).
Reći „da“ pomirenju – zaključio je svoju propovijed papa Franjo – znači reći „da“ s Marijom i pjevati s njom o velikim djelima Gospodinovim koji pomaže Kolumbiji koja se danas želi pomiriti: to je obećanje koje je također dano njezinim potomcima zauvijek.
Na koncu je misnog slavlja Sveti Otac izrazio blizinu svima onima koji trpe zbog posljedica razornog potresa koji je pogodio Meksiko, te da moli za njih kao i za one na karipskom području, koji su pogođeni uraganom Irma. Pratim situaciju i molim se za njih – kazao je papa Franjo te pozvao prisutne da mu se pridruže u toj nakani.
Molitveni susret pomirenja – raskinuti lanac nasilja
Papa Franjo je rekao na početku ovoga krajnje žalosnog ali nevjerojatno emotivnog poslijepodneva, ovome se činu pomirenja posebno radovao. Nije tajna da je došao u Kolumbiju kao ‘hodočasnik mira’ i nadamo se da će ovaj jednostavan, ali snažan trenutak zajedništva biti dovoljan da stvori dubok i konačan slom smrtonosnoga kruga nasilja, koji inače može samo dovesti do veće podjele i dublje žalosti.
Izvor: Vatikanski radio