PAPIN POHOD KOLUMBIJI- PROGRA

Objavljen program Papina pohoda Kolumbiji

Apostolski posjet Pape Franje Kolumbiji predstavljen je jučer (1. 9. 2017.) u Tiskovnom uredu Svete Stolice, u Vatikanu.Počevši od 6. a završavajući 11. rujna, stopama pape Pavla VI. i pape sv. Ivana Pavla II., koji su 1964. i 1986. godine putovali u Kolumbiju, to će biti 20. međunarodno putovanje pape Franje.Nije to prvi put da Jorge Bergoglio posjećuje Kolumbiju, budući da je već bio tamo kao svećenik sedamdesetih godina, a dvaput i kao biskup i član Biskupske konferencije Latinske Amerike – CELAM.Kao što je istaknuto na konferenciji za tisak, neizbježno je da oči svijeta ovaj posjet vide u političkoj perspektivi, budući da je narod Kolumbije ozbiljan u nastojanju oko mirovnog procesa. Vlada je, u stvari, potpisala sporazum s FARC-om – pobunjeničkom skupinom u studenom prošle godine nakon 52 godine sukoba i 260.000 poginulih, 60.000 nestalih i više od 7 milijuna raseljenih osoba.Papinski posjet se stoga događa u ključnom trenutku, mirovnoga procesa koji Katolička Crkva i sam Papa, snažno podržavaju.

Ipak, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, Greg Burke, naglasio je kako je Papin posjet, kao i uvijek, posve pastoralne naravi te da putuje u veliku katoličku zemlju kako bi svom Stadu prenio poruku Evanđelja i potaknuo Kolumbijce na njihov put vjere i pomirenja.

Tijekom petodnevnog posjeta Papa Franjo posjetit će četiri grada: Villavicencio, Medellin i u Cartagenu, i to u obliku jednodnevnih izleta iz glavnoga grada Bogote, gdje će biti smješten. Kao i uvijek, susresti će se s političkim i crkvenim vođama, ali i sa skupinama žrtava, s obiteljima, s osobama s invaliditetom, sa siromašnim ljudima i bivšim gerilcima; s braćom biskupima, i s Biskupskom konferencijom Latinske amerike (CELAM-om), sa svećenicima, redovnicima i laicima.

Papa Franjo će predsjedati misnim slavljima u sva četiri grada, a očekuje se da će se njegovi govori i propovijedi ticati pitanjâ koja su posebno važna Kolumbijcima, kao što su: briga za stvoreno, moć pomirenja, obrana života i potpora ljudskom dostojanstvu i ljudskim pravima. U gradu Villavicencio će beatificirati dvojicu katoličkih svećenika ubijenih u sukobima te će u Cartageni moliti u crkvi Sv. Petra Clavera – isusovca misionara i zaštitnika misija među crncima.

 

EXPO 2017: Papina poruka za Nacionalni dan Svete Stolice

Papa Franjo je poslao poruku u prigodi Nacionalnog dana Svete Stolice na EXPO-u 2017 koji se održava u glavnom gradu Kazahstana, Astani, a koji je posvećen temi „Energija budućnosti“. Sveta Stolica je uredila svoj paviljon na temu „Energija za opće dobro: briga za zajednički dom“. U njemu se produbljuje tema energije budućnosti, shvaćene kao prilika za promicanje čovjeka i za poboljšanje „zajedničkog doma“ na temelju pravednog i održivog korištenja prirodnih bogatstava.U svojoj je poruci Papa istaknuo da je potrebno ozbiljno i odgovorno promišljanje o tome kako će čovječanstvo u predstojećim godinama moći iskoristiti inovativne tehnologije kako bi se mudro služilo energetskim resursima koji su naše zajedničko nasljeđe. Svi smo mi svjesni činjenice da je naše korištenje tih resursa ključno za zdravlje našeg svijeta i blagostanje naših društava, blagostanje koje treba biti promatrano na cjelovit način, a ne samo kao gospodarsko blagostanje ili kao veći potencijal za potrošnju – upozorio je papa Franjo te dodao kako sada moramo poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se zajamčilo da se energija koristi za unaprjeđenje naših života i da doprinese napretku naše ljudske obitelji, tȁ po prirodi smo pozvani na plodonosno međudjelovanje, solidarnost i ljubav.Sveti je Otac napomenuo kako se ne smije dopustiti da energetski resursi postanu predmet beskrupulozne financijske špekulacije ili da postanu izvor sukoba. Upravo je iz tog razloga potaknuo na obuhvatni i iskreni dijalog na svim razinama i među različitim društvenim sektorima jer „energija budućnosti“ nema veze samo s istraživačima, tehnolozima i ulagačima, već predstavlja izazov kulturi, politici, obrazovanju i religiji.Papa je napisao kako se nada da će različite vjeroispovijesti sudjelovati u tom dijalogu i suradnji jer njihovi spisi sadrže uvide koji se „pokazuju značajnima u svakom dobu. Posjeduju trajnu snagu za otvaranje novih obzorâ… Etička počelâ koja je moguće spoznati razumom uvijek se iznova pojavljuju u drugom odijelu te se izriču različitim jezicima, uključujući i vjerskim“ (usp. Laudato Si’, 199). Važno je za sve nas da u našim vlastitim vjerskim tradicijama pronađemo poticaje i počelâ koji omogućuju ili potiču opredjeljenje, hrabrost za unaprjeđivanjem i ustrajnošću, za zajedničko življenje kao braća i sestre – napomenuo je papa Franjo.Način na koji koristimo resurse – nastavio je Sveti Otac – očituje koliko dobro izvršavamo zadatak koji nam je – kako svjedoče brojne vjerske tradicije – povjerio Bog, naime da skrbimo za svijet oko nas kao i za druga ljudska bića. Koristimo li energiju na solidaran i održiv način, dobro izvršavamo tu zadaću. Ako to nije slučaj, ne izvršavamo je dobro. U pitanju je naše dostojanstvo; u igri su pravda i mir. Kako bi promicala svijest o tome, Sveta je Stolica uredila svoj paviljon na EXPO-u u Astani na temu „Energija za opće dobro: briga za zajednički dom“. Neka Svemogući Bog, Stvoritelj, dade da EXPO 2017 pruži pouke i trajno nadahnuće, te neka blagoslovi naše zajedničke napore kako bismo ih ostvarili – zaključio je papa Franjo. Dodajmo na kraju kako je Nacionalni dan Svete Stolice na programu danas (2. rujna).

Telegram sućuti povodom smrti kard. O’Connora

         Povodom jučerašnje vijesti o preminuću kardinala Cormaca Murphy-O’Connora, Sveti Otac je Nadbiskupu Westminstera, kardinalu Vincentu Nicholsu, uputio jutros telegram sućuti.Duboko ožalošćen viješću o smrti kardinala Cormaca Murphy-O’Connora, westminsterskog nadbiskupa emeritusa, želim izraziti svoju iskrenu sućut Vama i svećenstvu, kao i vjernicima nadbiskupije. Sjećajući se s Velikom zahvalnošću kardinalova vrlog služenja Crkvi Engleske i Walesa, njegove nepokolebljive predanosti propovijedanju Evanđelja i brizi za siromašne te njegove dalekosežne predanosti unaprjeđivanju ekumenskog i međureligijskog razumijevanja, dragovoljno se pridružujem Vama se u povjeravanju njegove plemenite duše beskonačnom milosrđu Boga, našega nebeskog Oca. Svima koji oplakuju njegovo preminuće, u čvrstoj nadi u uskrsnuće – kao zalog utjehe i snage u Gospodinu, srdačno udjeljujem svoj Apostolski blagoslov.                                                                                                                                                                                 Papa Franjo

Papa primio hodočasnike Korejskoga vijeća vjerskih vođa

U prigodi dolaska članova Korejskoga vijeća vjerskih vođa na hodočašće u Vatikan, Sveti Otac im se, nakon srdačne dobrodošlice i uvodnih riječi, obratio prigodnim govorom (cjeloviti tekst).Dragi prijatelji iz Korejskoga vijeća vjerskih vođa, drago mi je što vam ovim susretom mogu iskazati dobrodošlicu. Prešli ste dugi put kako biste došli u Rim, na svoje međureligijsko hodočašće, i zahvaljujem vam na vašoj nazočnosti ovdje. Zahvalan sam nadbiskupu Kim Hee-jongu što je predložio ovaj posjet i za njegove ljubazne riječi. Kao što sam rekao u Seulu: “Život je putovanje, dugo putovanje, ali putovanje koje ne možemo ostvariti sami. Trebamo hoditi zajedno s braćom i sestrama u prisutnosti Božjoj “(Susret s vjerskim čelnicima, 18. kolovoza 2014.). Evo, danas, poduzimamo još jedan korak na tom putovanju!Kao što znate, osobito od Drugoga vatikanskog koncila, Katolička Crkva neumorno se daje na često izazovnom putu dijaloga. Crkva je na poseban način potaknula dijalog sa sljedbenicima drugih religija. I danas također “potiče svoje sinove i kćeri … s oprezom i ljubavlju…  da priznaju, sačuvaju i potiču duhovne i moralne vrijednosti među njima, zajedno s njihovim društvenim životom i kulturom” (Nostra Aetate, 2).Budući da se međureligijski dijalog sastoji od kontakatâ, susretâ i suradnje, to je Bogu dragocjeno i ugodno djelo – izazov usmjeren prema općem dobru i miru.Takav dijalog mora uvijek biti otvoren i prožet poštovanjem, ako hoćemo da bude plodan.Otvoren, to jest topao i iskren, što prenose osobe koje su voljne hoditi zajedno u (međusobnom) poštovanju i čestitosti. Prožet poštovanjem, jer je uzajamno poštovanje istovremeno i uvjet i cilj međureligijskoga dijaloga: štoviše, poštuje pravo na život, tjelesnu cjelovitost i temeljne slobode, poput onih kao što su: sloboda savjesti, religije, mišljenja i izražavanja, da se tako polože temelji za izgradnju mira, za koji je svatko od nas pozvan moliti i zalagati se.

Svijet nas gleda; traži od nas da zajednički surađujemo sa svim ljudima dobre volje. Svijet nas gleda i očekuje odgovore i zajedničku predanost u rješavanju raznih problema: poput svetosti i dostojanstva ljudske osobe, pitanja gladi i siromaštva, koje još uvijek pogađa premnoge narode, odbacivanju nasilja – osobito nasilja koje obeščašćuje Božje ime i obesvećuje religiju; korupcije koja uzrokuje nepravdu, moralnoga propadanja i krize obitelji, gospodarstva i – ono najvažnije – problemu  krize nade.

Stoga je pred nama dugi put koji nam je  poduzeti s poniznošću i ustrajnošću – ne samo podizanjem svoga glasa već ‘sukanjem’ rukavâ, kako bismo sijali nadu budućnosti u kojoj čovječanstvo postaje čovječnijim; budućnosti koja čuje vapaj tolikih koji odbacuju rat i zazivaju veći sklad među pojedincima i zajednicama, među narodima i državama.Vjerski vođe su stoga pozvani da započnu, promiču i prate procese u korist dobrobiti i pomirenje svih ljudi: pozvani smo biti glasnicima mira, naviještajući i utjelovljujući stil nenasilja i mira, s jasno različitom retorikom od retorike straha i s gestama protivnima retorici mržnje.

Dragi prijatelji, neka nas ovaj susret na našem putovanju ojača. Vidjevši vas ovdje kao hodočasnike, sjetio sam se vlastitoga hodočašća u prekrasnu Koreju, zbog čega ostajem zahvalan Bogu i ljubljenom korejskom narodu. Stalno molim da ih Bog obaspe darovima mira i bratske pomirbe. Neka nam svijest o prijateljstvu i dobrim stvarima koje smo primili jedni od drugih, da snage da – uz Božju pomoć – zajedno kročimo naprijed. Hvala vam.

 

PAPA: “Istinske ljubavi nema bez žrtve sebe!”

Samo ljubav životu daje smisao i sreću, a istinske ljubavi nema bez žrtve sebe – sažetak je podnevnoga nagovora Svetog Oca, koji je s prozora Apostolske palače danas uputio okupljenom mnoštvu, na Trgu Sv. Petra, u Vatikanu.Podsjetivši okupljene kako se u evanđeoskom odlomku od prošle nedjelje (usp. Mt 16, 21-27) istaknula ispovijest vjere Petra – “stijene” na kojoj Isus želi graditi svoju Crkvu. Danas nam, pak, Matej onog istoga Petra, pokazuje u užasnom kontrastu s prošlotjednim; pokazuje nam Petrovu reakciju nakon što je Isus učenicima otkrio da će u Jeruzalemu trpjeti, biti ubijen i uskrsnuti (r. 21).Sveti Otac kaže kako Petar Učitelja uzima na stranu i ukorava ga jer se to – kaže – ne smije dogoditi Njemu, Kristu. Isus, međutim, uzvraća Petru oštrim riječima: “Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«” (r. 23). Trenutak ranije, apostol je bio od Oca blagoslovljen, čvrsta „stijena”, kako bi Isus mogao na njoj izgraditi svoju zajednicu, odmah zatim, na Mesijinu putu, postaje zapreka, kamen spoticanja. Isus dobro zna da Petar i drugi još imaju prijeći dugi put da postanu apostoli – objasnio je papa Franjo.U tom trenutku – nastavio je Papa – Učitelj se obraća svima koji su ga pratili, jasno im predstavivši put koji im je prijeći: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe; neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.” (r. 24).Uvijek, pa tako i danas – objasnio je biskup Rima – postoji iskušenje da se slijedi Krist bez križa; pa čak i da se Boga pouči ispravnom putu. Poput Petra: Ne, ne Gospodine,… Ali Isus nas podsjeća da je njegov put, put ljubavi, a istinske ljubavi nema bez žrtve sebe. Pozvani smo ne dopustiti da nas obuzme viđenje ovoga svijeta, nego da budemo sve svjesniji potrebe i napora kršćanâ da idu protiv struje i uzbrdo.

Isus svoj prijedlog završava riječima koje izražavaju veliku i uvijek valjane mudrosti, jer su izazov sebičnom mentalitetu i ponašanju. Potiče: “Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.” (r. 25).

U ovom paradoksu leži zlatno pravilo koje je Bog upisao u ljudsku narav, stvorenu u Kristu: pravilo koje kaže da samo ljubav životu daje smisao i sreću. Potrošiti svoje talente, energiju i vrijeme samo radi spasenja, očuvanja i ostvarenja sebe, dovodi zapravo do gubitka, tj. do tužne i neplodne opstojnosti. Ako mjesto toga živimo za Gospodina i svoj život izgrađujemo na ljubavi, kao što je to učinio Isus, moći ćemo okusiti istinsku radost – smatra Sveti Otac.

U slavlju Euharistije ponovno otkrivamo otajstvo križa; ne samo da ga se spominjemo, nego i ostvarujemo otkupiteljsku žrtvu u kojoj je Sin Božji potpuno ‘izgubio’ sebe, kako bi se ponovno primio od Oca i tako da ponovno nađe nas – nas koji smo bili izgubljeni, zajedno sa svim stvorenjem. Svaki put kada smo prisutni na sv. Misi, ljubav Krista raspetoga i uskrsloga nam se priopćuje kao hrana i piće, kako bismo mogli slijediti Njega, na svakodnevnom putu i u konkretnoj službi braći.

Presveta Marija, koja je Isusa slijedila sve do na Kalvariju, neka i nas prati i pomaže nam da se ne bojimo križa, već da s pribijenim Isusom – ne bez Isusa! – trpimo za ljubav Boga i braće, jer ta je patnja, po Kristovoj milosti, plodna uskrsnućem – objasnio je Papa.

Izvor: Vatikanski radio

PODIJELI