14.09.2017 | 17:26 | IKA V – 193144/9
Svečani doček tijela sv. Leopolda Mandića u Zadru
Zadar, (IKA) – Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je ispred crkve Gospe od Zdravlja u Zadru u četvrtak 14. rujna u 14.20 sati, dočekano zvonima te crkve, crkvenim pjesmama i pljeskom nazočnog puka. Zadar je prva postaja šestodnevnog boravka svečevog tijela u Hrvatskoj gdje je sv. Leopold djelovao od 1897. do 1900. g. U pratnji tijela sv. Leopolda među pristiglima u Zadar bili su i fra Jure Šarćević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije, hrvatski, slovenski i talijanski kapucini te svećenici Leopoldove rodne Kotorske biskupije.
Na početku obreda, sarkofag sa svečevim tijelom okadio je mons. Josip Lenkić, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, te je odmah na početku obreda uputio nagovor. Sarkofag je položen na veliki odar crvene boje rubno ukrašen bijelim cvijećem, te je tako i unesen u crkvu. Ispred crkve bili su i članovi Odreda Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809. g. iz Hrvatske, u kojem su u nošnji tog odreda, s njegovim stijegom i hrvatskom zastavom, bili članovi iz Zagreba, Rijeke, Pule, Zadra, Splita i Trogira. Oni su izrazili počast i otpust svecu podizanjem i otpuštanjem tih dviju zastava, te su nakon što je tijelo uneseno u crkvu Gospe od Zdravlja, bili ispred odra svečevog tijela. Članovi Bokeljske mornarice bit će i na ispraćaju svečevog tijela u Rijeci.
Više puta u vremenu iščekivanja dolaska svečevog tijela svečano su se oglasila zvona te crkve. U vremenu čekanja relikvije mr. don Dario Tičić, član Organizacijskog odbora za doček svečevog tijela, u svetištu Gospe od Zdravlja izricao je prigodne misli i aktualizirao duhovnu poruku za naše vrijeme po uzoru na život sv. Leopolda te se molila krunica. U crkvi se tijekom obreda zahvalilo za dolazak svečevog tijela, molilo se za potrebe Crkve, svijeta i hrvatskog naroda, te snagu u nasljedovanju uzornog života sveca koji je puno zadužio svoj narod i domovinu, rekao je Tičić.
Nakon što je tijelo uneseno u crkvu, među prvima koji su iskazali štovanje svecu, bili su učenici Klasične gimnazije Ivan Pavao II. Zadar sa svojim profesorima te se osobito molilo za mlade. U svemu sudjeluju i zadarski sjemeništarci, a pjevanje su predvodili članovi Katedralnog zbora sv. Stošije pod ravnanjem Žana Morovića. Nakon završetka obreda, hrvatski kapucini ljudima u crkvi bili su na raspolaganju za ispovijed. Puk svih staleža dostojanstveno i u tišini iskazuje štovanje svecu, ulazeći na glavna vrata crkve, a izlazeći kroz vrata sakristije u stražnjem dijelu crkve. Sve prolazi iznimno protočno, s poštovanjem i obzirom da svatko iskaže štovanje sv. Leopoldu koji je u Zadru jako štovan i puk ga na njegov blagdan u toj crkvi časti na pet misnih slavlja. Svaki dan u toj crkvi ujutro u 8 sati slavi se misa i omiljeno je mjesto pohoda zadarskih vjernika i svih koji dođu u Zadar.
Osobito je dirljivo vidjeti kako puk prolazeći pokraj svečevog sarkofaga ne napušta odmah crkvu, nego se svatko spontano zaustavlja i ima potrebu pomoliti, pa i kleknuti, pred svetohraništem i slikom Gospe od Zdravlja, ispred oltara koji se nalaze u rotondi svetišta, iza Leopoldovog sarkofaga. To je znak dubokog predanja i istinske pobožnosti svih pristiglih, koji svoju molitvu započetu u čekanju i pred svečevim tijelom, tiho dovršavaju pred Isusom u tabernakulu i pred Gospinom slikom. Dok narod u velikom broju čeka ispred crkve, moli se krunica i pjevaju crkvene pjesme. Sve prolazi mirno, svečano i dostojanstveno organizirano, bez zastoja, u zajedničkoj i osobnoj molitvi pridošlih štovatelja.
Među brojnim pukom koji u crkvi Gospe od Zdravlja do 18.30 sati iskazuje štovanje pred tijelom sveca su i redovnice i redovnici svih redova iz Zadarske nadbiskupije i drugih dijelova domovine, među kojima su i klauzurne sestre benediktinke.
Sv. Leopold Bogdan Mandić bio je poglavar kapucinskog samostana koji se nalazio uz crkvu Gospe od Zdravlja na poluotoku u središtu Zadra. Tu je crkvu 1978. g. zadarski nadbiskup Marijan Oblak proglasio svetištem sv. Leopolda za Zadarsku nadbiskupiju te nabavio i relikvijar sa svečevim moćima.
Cijeli kompleks, kapucinski samostan i lađa crkve Gospe od Zdravlja bili su srušeni u Drugom svjetskom ratu, osim samog svetišta – rotonde. To se pripisuje čudesnoj zaštiti sv. Leopolda, da je uslijed bombi koje su cijeli grad sravnile, netaknutim ostao sačuvan prezbiterij i oltar za kojim je Leopold misio. Baš kako je i u Padovi bio srušen cijeli tamošnji samostan, osim ispovjedaonice u kojoj je sv. Leopold ispovijedao.
U crkvi Gospe od Zdravlja inače se nalazi velika oltarna slika i kip sv. Leopolda. U crkvi se nalazi i grob zadarskog nadbiskupa Vicka Zmajevića koji je rodom iz Perasta, crnogorskog mjesta u općini Kotor, te je i time očitovana povezanost istaknutih kotorskih Hrvata koji su ugradili cijelog sebe u život Katoličke Crkve u teškim povijesnim vremenima.
Između crkve Gospe od Zdravlja i obližnje stambene zgrade nalazi se ulica sv. Leopolda Bogdana Mandića koja kroz perivoj Gospe od Zdravlja vodi prema zadarskoj obali. Govoriti o sv. Leopoldu u svjetlu Gospe od Zdravlja ima osobitu vrijednost jer se sv. Leopold za života utjecao Mariji časteći je baš pod zazivom Gospe od Zdravlja. Ona ga je od početka njegova svećeništva pratila u značajnim trenucima. I za svećenika je zaređen u crkvi njoj posvećenoj – fra Leopold je zaređen za svećenika 20. rujna 1890. g. u crkvi Gospe od Zdravlja u Veneciji.
Pred slikom Gospe od Zdravlja obnovio bi svoj zavjet za jedinstvo Crkve Istoka i Zapada. Mariju je nazivao svojom Blaženom Gospodaricom. Prije preminuća, pruženih ruku prema nebu posljednje riječi sv. Leopolda su bile ‘O blaga, o mila, o slatka Djevice Marijo’. Leopold je pristupio Mletačkoj provinciji franjevaca kapucina jer su Zadar i Herceg Novi bili u sklopu mletačke provincije.
U 17.30 u crkvi Gospe od Zdravlja započinje molitva krunice koja će završiti litanijama u čast sv. Leopolda. U 18.30 sati započinje svečana procesija od crkve Gospe od Zdravlja do katedrale Sv. Stošije, gdje će u 20 sati svečano misno slavlje predvoditi zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Papa Franjo: Nema Krista bez križa, niti križa bez Krista!
U prvom današnjem čitanju sveti Pavao piše kako se Isus ponizio, „oplijenio“, postao poslušan do smrti, smrti na križu. To je Isusov silazak – nastavio je Sveti Otac – do dna, do poniženja, ispražnjujući se poradi ljubavi, i zbog toga ga je Bog preuzvisio i uzdigao. Samo ako uspijemo shvatiti taj silazak do samoga kraja, možemo razumjeti spasenje koje nam nudi to otajstvo ljubavi.
Međutim to nije lako – primijetio je papa Franjo – jer uvijek postoji napast da uzmemo u obzir samo jednu stranu, ali ne i drugu. Podsjetio je da je sv. Pavao izrekao snažne riječi Galaćanima kada su pali u iskušenje da ne uđu u to otajstvo ljubavi, već su to otajstvo htjeli objasniti. Kao što je zmija zavela Evu; kao što je u pustinji zatrovala Izraelce, tako su i Galaćani bili začarani iluzijom da može postojati Krist bez križa ili križ bez Krista. Papa je potom usredotočio svoju pozornost na ta dva iskušenja.
Prvo je iskušenje Krist bez križa, odnosno poimati Krista kao duhovnog učitelja, koji nas mirno vodi naprijed. Krist bez križa nije Gospodin – upozorio je papa Franjo – on je samo učitelj i ništa više. To je ono što je možda tražio Nikodem, a da to nije znao. To je jedno iskušenje. Da, Isus je doduše dobar učitelj, ali bez križa, jednostavno Isus. Tko vas je začarao tom slikom? Pavao je bio gnjevan kad su mu govorili o Isusu Kristu koji nije raspet. Druga je napast križ bez Krista. Tu je riječ o bojazni da ostanemo na dnu, prignječeni grijehom, bez nade. To je neka vrsta duhovnog „mazohizma“. Samo križ, ali bez nade i bez Krista – rekao je Papa.
No križ bez Krista bi bio u suprotnosti s otajstvom ljubavi, tu bi bila riječ o „otajstvu tragedije“ koje je slično poganskim tragedijama iz antičkog doba. Ali križ je otajstvo ljubavi – nastavio je Sveti Otac – križ je vjeran, plemenit. Danas bismo trebali odvojiti malo vremena te se preispitati: Je li za mene raspeti Krist doista otajstvo ljubavi? Slijedim li Isusa bez križa, duhovnog učitelja koji me samo tješi te mi nudi dobre savjete? Slijedim li možda križ bez Krista, uvijek jadikujući, postajući tako „duhovni mazohist“? Dopuštam li da me vodi to otajstvo poniženja, potpunog ispražnjenja i uzvišenja Gospodinova?
Papa Franjo je zaključio svoju propovijed izražavajući nadu da će Gospodin udijeliti milost ne samo da shvatimo, nego i da potpuno uđemo u to otajstvo ljubavi: srcem, umom i tijelom.
Papa Franjo primio don Thomasa Uzhunnalila
Don Thomas Uzhunnalil je za L’Osservatore Romano kazao da iako za vrijeme svog zatočeništva nije mogao slaviti svetu misu, u svojoj je nutrini svakodnevno izgovarao riječi mise. Također je rekao da se posebno molio za četiri redovnice koje su bile ubijene u napadu. Dodajmo kako je Tiskovni ured Svete Stolice nakon svećenikova oslobođenja objavio priopćenje u kojem Sveta Stolica zahvaljuje svima onima koji su radili na oslobođenju don Thomasa, a posebno omanskom sultanu kao i nadležnim tijelima sultanata.
Objavljen program Papina pohoda Bologni i Ceseni
Papa na općoj audijenciji o svom pohodu Kolumbiji
Papa Franjo je podsjetio kako se moto njegova apostolskog putovanja „Učinimo prvi korak“ odnosio na proces pomirenja u toj zemlji, koji je uz Božju pomoć započeo i uznapredovao. Napomenuo je kako je svojim posjetom htio blagosloviti napore Kolumbijaca za istinskim mirom i pomirenjem, utvrđujući ga u vjeri i nadi, a također da primi svjedočanstvo kolumbijskog naroda, koje predstavlja blago za njegovu službu i za čitavu Crkvu. Papa je ujedno istaknuo da je taj moto bio poziv narodu da u svojim dubokim kršćanskim korijenima otkrije duhovna sredstva koja su potrebna da bi se unaprijedilo djelo ozdravljenja i obnove.
Sveti je Otac rekao da je susret s mladima u glavnom kolumbijskom gradu Bogoti bio iznimno upečatljiv, kao i onaj s kolumbijskim te latinsko-američkim biskupima. Drugi dan u gradu Villavicenciju bio je u znaku pomirenja. Dirljiv je bio Molitveni susret nacionalnog pomirenja koji je simbolično bio usmjeren prema Kristu od Bocayé, bez ruku i nogu, koji je osakaćen kao i njegov narod, a dirljivo je bilo i proglašenje blaženima dvojice mučenika: biskupa Jesúsa Emilija Jaramilla Monsalvea i dijecezanskog svećenika Pedra Maríja Ramíreza Ramosa. Beatifikacija dvojice mučenika očitovala je da je mir utemeljen na krvi mnogih svjedokâ ljubavi, istine i pravde, kao i na krvi istinskih mučenika koji su ubijeni poradi svoje vjere.
Pred relikvijama i licima dvojice novih blaženika sveti je i vjerni narod Božji snažno osjetio svoj identitet, prisjećajući se s bolju brojnih žrtava i osjećajući radost zbog Božjeg milosrđa. Svjedočanstvâ žrtvi prilikom molitvenog susreta pomirenja Papa je označio proročkima. Proročke riječi Psalma „ljubav će se i vjernost sastati, pravda i mir zagrliti” (Ps 85,11) utjelovile su se u pričama svjedokâ koji su govorili u ime tolikih koji su, krenuvši od svojih rana, Kristovom milošću izašli iz samih sebe te su se otvorili susretu, oprostu, pomirenju.
U središtu je Papina posjeta Medellínu bio učenički vidik kršćanskog života: poziv i poslanje; dok je pak na posljednjoj etapi u Cartageni Sveti Otac inzistirao na promicanju ljudske osobe i njezinih temeljnih pravâ. Oba velika sveca toga grada, sv. Petar Klaver i sv. Marija Bernarda Bütler, svojom su nam ljubavlju prema najsiromašnijima i odbačenima pokazali put prave revolucije, one evanđeoske, a ne ideološke, koja istinski oslobađa osobe i društva od ropstva – rekao je papa Franjo.
Učiniti prvi korak znači sagnuti se i dodirnuti tijelo ranjenog i napuštenog brata. I to učiniti s Kristom koji je za nas postao robom – napomenuo je Papa. Ponovno je preporučio Kolumbiju i njezin narod Gospi od Chiquinquiré pred čijom se ikonom molio u bogotskoj katedrali. S Bogorodičinom pomoći svaki Kolumbijac svakog dana može napraviti korak prema bratu i sestri te tako iz dana u dana zajednički izgrađivati mir u ljubavi, pravdi i istini – zaključio je Sveti Otac.
Papa Franjo: Naučimo od Krista shvaćati i prihvaćati Božju volju
Obrativši se potom posebno mladima, bolesnima i mladencima, Papa je mlade potaknuo da osnaže razgovor s Bogom, šireći Njegovo svjetlo i Njegov mir. Bolesnima je rekao da pronađu utjehu u Križu Gospodina Isusa koji nastavlja svoje otkupljujuće djelo u životu svakog čovjeka; a mlade bračne parove je potaknuo da nastoje održati stalnim odnos s raspetim Kristom, kako bi njihova ljubav bila sve istinskija, plodnija i trajnija.
Izvor: Vatikanski radio