Veliku radost i ohrabrenje mora osjetiti svaki hrvatski katolik čitajući izjavu hrvatskih biskupa s 51. plenarnoga zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije o stanju postupka kanonizacije blaženoga Alojzija Stepinca. U njoj se doslovce kaže: „U gesti pape Franje, koji je predložio osnivanje radne skupine stručnjaka Katoličke Crkve i Srpske pravoslavne Crkve čitamo priliku da se istina o blaženome Alojziju čuje jasnije i na najvišoj razini. Nedvojbeno je da će taj rad u okrilju Svete Stolice imati odjeka u cijelome svijetu.“ Tim riječima katolički pastiri žele cjelokupnoj vjerničkoj i civilnoj hrvatskoj javnosti posvijestiti važnost posla kojega se mora obaviti kroz navedeno povjerenstvo. Prevedeno znači da svaki dobronamjerni čovjek u Republici Hrvatskoj mora dati svoj mali obol razglašavanju istine o blaženom Stepincu, pa makar to značilo osobno upoznavanje našega budućega svetca. U cijelom se prijeporu naravno radi o djelovanju blaženoga Stepinca tijekom postojanja Nezavisne Države Hrvatske. Jer Srpska je pravoslavna crkva svoje protivljenje njegovom proglašenju svetim zasigurno temeljila na tom kratkom razdoblju naše povijesti i djelovanju zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca u njemu.

Imajući to na umu osobito se puno dade iščitati iz sljedećih riječi naših pastira: „Nakon ranijih opetovanih pokušaja i konkretnih nastojanja Katoličke Crkve u Hrvatskoj da se u znanstvenim raspravama i u razgovorima sa Srpskom pravoslavnom Crkvom dođe do razjašnjavanja prijepora, sada je to uistinu prilika da se konačno spriječe novi napadi i podmetanja u odnosu na svijetli lik Blaženika.“ Valjda će sada u raspravama pod pokroviteljstvom Svete Stolice Srbi i srpski pravoslavci konačno postati poučljivi i sposobni prihvatiti istinu koju niječu već 70 godina. A time će pasti veliki nepravedni teret s hrvatskih leđa, a ne Stepinčevih. Zato su se tom cilju revno posvetili najeminentniji predstavnici svekolikoga hrvatskoga života na akademskom kolokviju „Blaženi Alojzije Stepinac – katolički uzor čovjekoljublja“. Zaključak s tog skupa glasi: Neupitna je Stepinčeva svetost. O težini i širini suda najbolje svjedoče govornici i sudionici skupa. Dovoljno je navesti predsjednika HAZU akademika Zvonimira Kusića, rektora Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Damira Borasa, predsjednika Matice hrvatske akademika Stjepana Damjanovića, dekana Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu dr. Tončija Matulića i zagrebačkoga nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića. Kardinal Bozanić je rekao kako je „blaženi Stepinac u teškim vremenima nosio križ hrvatske nacije te postao simbolom hrvatskoga identiteta“. Toplinu u hrvatskim vjerničkim grudima s tog su skupa jednako izazvale riječi kao i dužnosti onih koji su ih izrekli. Najviše su znanstvene i kulturne ustanove u Hrvatskoj po svojim čelnim ljudima stale iza svetosti našega Blaženika iz Krašića. A on je svoju svetost  očitovao izvanrednim čovjekoljubljem osobito kad su u pitanju potrebiti, nemoćni i progonjeni!

 

Stepinac ujedinio obrazovani svijet

Znanstvenim skupom „Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća“, koji će biti održan 24. studenoga u Zagrebu, svekolikoj će javnosti biti prezentirano ono što su naši biskupi „opetovano pokušavali“ prema srpskim pravoslavcima kako bi došlo do „razjašnjenja prijepora“. Nadati je se da će činjenice kao što je spašavanje 27.215 srpskih osoba od strane nadbiskupa Stepinca konačno postati javna istina jednako u Hrvatskoj kao i u Srbiji. Ili bar u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. No, sve su te činjenice već poznate od prije i potvrđene tijekom kanonskoga postupka za proglašenje Stepinca svetim. Začahurena srca lažima trovana kroz stoljeća vjerojatno za istinu nisu pripravna. Srpska je pravoslavna crkva Povjerenstvo o blaženom Stepincu doslovce iznudila s ciljem da svoje zablude i laži prolongira bar još neko vrijeme. Treba priznati da su u tome veoma vješti. Jer za razliku od poslovično kratkonogih laži oni su svoje laži učinili zavidno krakatim. Uspjeli su obeskrijepiti i pouku da laž ne večera gdje ruča. Naime, u mnogima je srpskopravoslavnim samostanima i ustanovama laž trajni uzvanik, koji je u svojoj silenosti znao graditi pravoslavne crkve na temeljima katoličkih. Uzurpirati povijesne hrvatske katoličke crkve kao što su pravoslavni svećenici učinili s crkvom sv. Spasa na vrelu Cetine.

Na temeljima starohrvatske crkve na Bribirskoj Glavici pravoslavci su sagradili svoju crkvu što nikako nije izraz težnje za istinom i ekumenizmom.

Znajući takve povijesne činjenice osobitu težinu zadobivaju biskupske riječi: „Radosni smo da je u više navrata naglašeno i potvrđeno da Sveti Otac nema nikakvih dvojba glede svetosti kardinala Stepinca te da je proces kanonizacije priveden završetku. S tim raspoloženjem Hrvatska biskupska konferencija na raspolaganju je papi Franji i Svetoj Stolici u svemu što će biti potrebno da bi se Srpskoj pravoslavnoj Crkvi objasnila pojedina pitanja glede života i djelovanja nadbiskupa Stepinca.“

 

Molitva i igra

Kongregacija za proglašenje svetih svoj je pozitivni sud o Stepinčevoj svetosti nakon provedene istrage već izrekla. I u tom se smislu takvom sudu ne može ništa niti dodati niti oduzeti. Sljedeći korak je suglasnost Kardinalskoga povjerenstva što je pitanje manje-više formalne naravi, nakon čega slijedi službeno proglašenje od strane Svetoga Otca uz određivanje nadnevka i mjesta javnoga i svečanoga čina kanonizacije. Povjerenstvo sastavljeno od predstavnika naše i srpsko-pravoslavne Crkve ne će raspravljati, niti može donositi odluke, o Stepinčevoj svetosti, ali će dati sud o vremenu Nezavisne Države Hrvatske koji je jugo-komunističkim preuveličavanjima i pripisivanjima vlastitih zlodjela NDH natovario olovni uteg na leđa hrvatskoga nacionalnoga i političkoga bića. Zato je rad Povjerenstva od veoma velike važnosti što u svojoj izjavi podcrtavaju i naši biskupi. Najkraće bi se taj zadatak mogao opisati kao destigmatizacija genocidnosti hrvatskoga naroda. I u tom će pravcu od velike važnosti i pomoći biti riječi blaženoga Alojzija iz vremena Drugoga svjetskoga rata. To znači da se riječi nadbiskupa Stepinca o „sramotnoj ljagi Jasenovca za Nezavisnu Državu Hrvatsku“ koriste upravo u značenju u kojem su rečene, a ne u svojevoljnom i zlokobnom poopćavanju na cijeli narod i njegovu bilo koju državnu zajednicu kao što je maliciozno činjeno u tragično vrijeme jugoslavenskog jednoumlja. Riječi zločinca i diktatora Broza o toku Save uzvodno kao realnije i bolje opcije od uspostave samostalne hrvatske države mogu se donekle razumjeti samo na takvoj perverznoj izvitoperenosti povijesnih činjenica. Sada je kucnuo trenutak da takve i slične sluge otca laži zauvijek nestanu iz memorije naroda. Ili biblijski rečeno da budu prognane istočno od Hrvatske.

 

U svemu će pomoći molitva, pa je stoga u Zagrebačkoj crkvi pokrenut „Molitveni hod sa Stepincem“ u okviru kojega će Blaženikov moćnik pohoditi sve župe do Stepinčeva sljedeće godine. Na veliko je iznenađenje i radost stigla i vijest o obiteljsko-društvenoj igri Alojzije Stepinac – Upoznaj ga! koja se može naručiti na portalu igromdovjere.com. Ovu veoma zanimljivu i vrijednu igru s 448 karata s pitanjima i odgovorima kreirala je vjeroučiteljica Tihana Opetuk Živković uz suradnju Elene Tičinović i Vladimira Drnetića. Njihovo je djelo izvrstan odgovor u populariziranju i aktualiziranju blaženoga Alojzija. Zato ova igra mora postati neizostavan dio ponude svakoga pastoralnoga centra, oratorija, klubova mladih katolika, sjemeništa, katoličkih udruga, staračkih domova,  župne ponude svojim župljanima, pa i velikoga broja obitelji. Smjer i intenzitet kojim se krenulo u našoj Crkvi otkako se saznalo za srpskopravoslavno urotništvo protiv Stepinčeve svetosti veoma je ohrabrujući. Uspije li se zadržati takva dinamika ne će biti poteškoća da Stepinac kao „kompas“ usmjerava hrvatskoga čovjeka u svetosti i čovjekoljublju kako se na spominjanom akademskom okupljanju oko i zbog blaženoga Stepinca izrazio kardinal Bozanić.

 

Izvor: Vjera i djela – portal katoličkih teologa; autor: Antun Budimir

 

PODIJELI