IZBIJA KAO SVJETLO
Ne sumnjam, nego sigurno znam, Gospodine, da te ljubim. Pogodio si moje srce svojom riječju i uzljubio sam te. Ali, evo, nebo i zemlja i sve što je na njima odasvud mi govore neka te ljubim, i ne prestaju to govoriti svima kako im ne bi bilo izgovora (Rim 1,20). Ali ti ćeš se još dublje smilovati onome kome budeš milosrdan (Izl 33,19): inače bi nebo i zemlja gluhima navješćivali tvoju slavu.
A što ljubim kada tebe ljubim? Ne ljubim ljepote tjelesne, ni krasote vremenite, ni sjaja svjetla što, eto, ovim očima prija, ni slatkih napjeva milozvučnih pjesama, ni mirisa cvijeća, pomasti ili mirisnih trava, ni mane ni meda, ni udova stvorenih za tjelesni zagrljaj: svega toga ja ne ljubim kad ljubim Boga svog.
Pa ipak ljubim neko svjetlo, glas, miris, jelo, zagrljaj svoga unutrašnjeg čovjeka gdje svijetli mojoj duši nešto čega ne obuhvaća prostor, gdje zvuči nešto što ne razasipa vjetar, gdje je tek koji ne smanjuje uživanje, gdje je čvrst zagrljaj koji ne raskida zasićenost. To je ono što ljubim kad ljubim Boga svog. A što je to?
Pitao sam zemlju i reče mi: ” Ja nisam”. I sve što je na njoj priznade mi isto. Pitao sam more i bezdane, i životinje što gmižu, i odgovoriše mi: “Nismo mi Bog tvoj, traži ga nad nama”. Pitao sam vjetrove što pušu i reče mi sav zrak sa svojim stanovnicima: “Vara se Anaksimen, ja nisam Bog”. Pitao sam nebo, sunce, mjesec i zvijezde, i rekoše mi: “Ni mi nismo Bog kojega tražiš”. I rekoh svima njima koji okružuju ulaze tijela moga: ” Recite mi o Bogu mome, kad vi to niste, recite mi nešto o njemu”. I povikaše glasno: “On nas je stvorio!” Moje pitanje bijaše u mom razmišljanju o njima, a njihov odgovor bijaše njihova ljepota.
Sv. Augustin, Ispovijesti (knj.10, 6)
IZ BIOGRAFIJE:
SVETI AUGUSTIN, (354. – 430.), cijenjen kao iznimno mudar filozof i govornik. Studirao je u Kartagi gramatiku, retoriku, dijalektiku, aritmetiku i druge znanosti, a svoj način razmišljanja usmjeravao je prema maniheističkim dualističkim idejama koje su u ono vrijeme gotovo bile pomodarstvo i znak kulture i naobraženosti. U mladosti je u načinu života slijedio svoga oca, odajući se raskalašenom životu. Njegova majka sv. Monika je bila kršćanka, a otac poganin imenom Patricij. U Kartagi je živio u izvanbračnom priležništvu s jednom ženom, te je s njom stekao i nezakonitog sina imenom Adeodat (od lat. a Deo datus = od Boga dan).
Po završetku studija se najprije vratio u Tagastu i ondje otvorio govorničku školu, potom je kao učitelj govorništva prešao u Kartagu, a zatim i u Milano. U međuvremenu mu je umro otac, koji se na samrti obratio i krstio, a majka je pošla za njim u Milano i ustrajno bdjela nad svojim sinom, usrdno moleći Boga da mu otkrije svoju božansku mudrost i izvede ga na pravi put evanđeoske ljepote. S vremenom je sve više počeo otkrivati ljepotu Božje mudrosti i uz poseban poticaj milanskog biskupa svetog Ambrozija se zajedno sa svojim sinom Adeodatom krstio 387. god. i počeo je živjeti životom potpunog predanja Bogu, koje ga je s vremenom dovelo do časti oltara. Odlučio se vratiti u Afriku, gdje je nastavio živjeti svetim životom i ondje je zaređen za svećenika 391. god., a 396. god. i za biskupa u Hiponu, današnjem alžirskom gradu Annabu.
Napisao je puno djela, od tumačenja svetopisamskih tekstova, propovijedi i polemika s raznim poganskim filozofima i kršćanskim hereticima, do kapitalnih filozofskih i teoloških traktata kao što su: Trojstvo, O državi Božjoj (De civitate Dei), a posebno mjesto zauzimaju Ispovijesti (Confessiones), koje predstavljaju biser kršćanskog filozofsko-teološkog promišljanja i remek-djelo književnosti općenito. To djelo predstavlja posebno nadahnuće mnogima i putokaz da se, bez obzira koliko nakana po sebi može biti dobra i plemenita, ne može pronaći prava životna radost izvan Boga, što se može iščitati iz jedne njegove rečenice: “Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi (Bože).”
Sveti Augustin je umro u Hiponu, tijelo mu je najprije preneseno na Sardiniju, a potom početkom 8. st. u Paviju, gdje mu se u crkvi San Pietro in Ciel d’ Oro, nalazi i danas grob. 1298. god. proglašen je crkvenim naučiteljem. Zaštitnik je teologa, tiskara, pivara, a po njemu mnoga mjesta diljem svijeta nose svoj naziv.
Sveti Augustin je napisao i monaška pravila, koja su tijekom povijesti postala i pravila više redovničkih zajednica, od kojih je najpoznatija ona koja se po velikom svecu i nazvala zajednica augustinaca koji su se razgranali u više redova i skupina, muških i ženskih, svećeničkih, redovničkih i laičkih. Kod nas je preživio samo jedan samostan u Rijeci, gdje su augustinci djelovali do 1788. god. Danas se augustinci posebno bave apostolatom na području dušobrižništva, školstva i misija, a kao posebno strog ogranak ističemo bosonoge augustince.
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
