OTROV KOJI UDIŠEM
Čovjek, stvoren na Božju sliku i priliku, nema ničega što bi na tako osobit način spadalo u čast njegove naravi kao što je to da nasljeduje dobrotu svoga Začetnika, koji, kako god milostivo i izdašno daje svoja dobra, tako je pravedan i u zahtjevima kad želi da mu budemo drugovi u njegovim djelima…Čovjek ne može dokazati da ljubi sebe drukčije nego da se pokaže da ljubi i iznad sebe – Začetnika svoje naravi i kao sebe, sudruga svoje naravi. Treba ljubiti Boga, treba ljubiti i bližnjega, tako da oblik ljubavi prema bližnjemu uzmemo od one ljubavi kojom Bog nas ljubi: a on je i zlima dobar, darovima svoje dobrostivosti ne pomaže samo svoje štovatelje nego i one koji ga niječu. Treba ljubiti domaće, treba ljubiti i strance. Što dugujemo prijateljima, treba da i preko duga dajemo neprijateljima. Pa makar se zloba nekih ne može nikakvom čovječnošću ublažiti, djela ljubavi ipak ne ostaju besplodna: dobrohotnost nikad ne gubi ono što daje nezahvalniku…
Sv. Leon Veliki, Sermo, 20
IZ BIOGRAFIJE:
SV. LEON VELIKI, rođen je krajem IV. st. u pokrajini Toskani – staroj Etruriji, gdje je prije Rimljana živio narod Etruščana, koji je iza sebe ostavio tragove visoko razvijene kulture. Po Leonovim sačuvanim spisima vidi se kako je u djetinjstvu i mladosti primio izvanredan odgoj i stekao veliku naobrazbu. Bio je odličan poznavalac rimske književnosti, govorništva, teologije, pa i drugih znanosti. Papom je postao 440. naslijedivši Siksta III. u veoma teškom trenutku crkvene povijesti. Crkva je bila razdirana herezama iznutra, a navalama barbara izvana. Bilo je to razdoblje seobe naroda. U profanoj povijesti papa Leon I. postao je velik po svom čudesnom i dramatičnom susretu s Atilom, vođom Huna, kojega je uspio odvratiti od Rima. Sve nade Rimljani su stavili u svoga biskupa, papu Leona, koji se goloruk u pratnji nekolicine prelata uputio ususret zloglasnom Atili i pobijedio, jer se Atila navodno prestrašio Božje srdžbe, s kojom mu se zaprijetio papa Leon.
O životu Sv. Leona nema mnogo podataka, jer on je bio čovjek koji nije volio govoriti o sebi ni o svojim spisima. Ali zna se kako je imao veoma visok pojam o svojoj papinskoj službi i odgovornosti te da je u sebi znao utjeloviti dostojanstvo, vlast i brigu Petra apostola. Unatoč svome strogom i ozbiljnom velikosvećeničkom držanju znao je ipak sačuvati i ljudsku toplinu, osjećajnost što zrači iz njegovih 96 govora te iz 173 sačuvana pisma. Naročito njegove homilije odaju pastira duša koji je sav bio predan duhovnome dobru povjerenog mu stada. Papa Leon I. Veliki umro je nakon 21 godine pontifikata 10. studenoga 461.
IZVOR: Brzić Žarko, Nade i ohrabrenja, FTI DRUŽBE ISUSOVE, Zagreb, 1978.
urednik: Miroslav Vukmanić
administrator: Marija Vračević
