Odlomak o Isusovoj kušnji čitamo svake godine na početku korizme. Poruka je i upozorenje, ali i ohrabrenje. Korizma je najsnažnije vrijeme crkvene godine. Poziva ljude na promjenu života kroz stalni rad na sebi. Kao da vapi: „Uspori! Dosta toga! Zar ne vidiš da ti smeta neuredan život u kojem je Bog negdje po strani? Danas kreni novim putem!“ Nekako nam je dobro u tom čudnom užurbanom životu. Čini se kao da smo se već naviknuli na neurednost i kao da nam je svejedno što će biti. Ne bismo željeli nešto pretjerano mijenjati. Ali opet, u dubinama duše ne osjećamo radost i sreću. Kao da nas nešto stalno muči. Prema tome, poziv izlaska u pustinju zajedno s Isusom čini se spasonosnim.

Pustinja nije mjesto zabave. Tu se ništa ne događa osim promjene srca. Nije mjesto smrti, nego prijelaza u vedrinu svetosti. Pustinja je duhovno iskustvo. Mjesto je okršaja sa silama zla. Ona je poligon daleko od ljudske buke za sve one koji žele istraživati Božji plan i tražiti Božja uporišta za svoj život. Zato može postati predivno iskustvo susreta sa živom Bogom. No, za one koji se ne pouzdaju u Isusa pustinja je užas i odbačenost.

Nakon Isusova krštenja Duh je Sveti izveo Isusa u pustinju gdje ga je iskušavao Sotona. Pomalo nas zbunjuje ta činjenica. Kako je moguće da se đavao uopće usudi razgovarati s Bogom? Izgleda da je Isus svojim krštenjem, koje je bilo priprema za mesijansko poslanje, izazvao Sotonu. Osjetio se odjednom ugroženim prepoznavajući u Isusu Krista Spasitelja. To je razlogom što se usuđuje učiniti sve kako bi prekinuo Isusovu misiju i poslušnost Očevoj volji. Dobro je znao da razgovara s Bogom, ali pred njim je stajao također i čovjek Isus iz Nazareta. Sotona je mrzitelj Boga. Mrzi i čovjeka. Svaki mu je grijeh na ruku. Ne podnosi ljudsko tijelo, koje je znak nevidljive Božje prisutnosti. U tijelu Bog spašava čovjeka jer je on duh i tijelo, stvoren na Božju sliku. Prema tome, Sotona je prišao Isusu jer je on čovjek jednak svim ljudima osim u grijehu. Mislio je da će mu biti lako jer poznaje ljudske slabosti. Jednom takvom zavodničkom igrom već je pobijedio u rajskom vrtu. No, sada je potpuno zapeo!

Redakcija Markova izvješća razlikuje se od Matejeva i Lukina. Ono je kraće. Na temelju svjedočanstva drugih biblijskih mjesta dobro znamo da je đavao udario na ljudsku egzistenciju: glad, moć, spektakularnost. Dakle, tu gdje je čovjek najslabiji. Sotona se koristi Svetim pismom kako bi izvrnuo istinu i postavio Isusu zamku. Kaže se da se nitko od književnika niti filozofa ne bi dosjetio takvim pitanjima. U taj se trenutak preobukao u anđela svjetlosti. Đavao postoji iako je njegova najveća prijevara zapravo uvjeriti ljude da ga nema. Sotona dolazi k Isusu zato da bismo ga, vidjevši na djelu u pustinji, prepoznali i u svim njegovim dolascima k nama.

Isus je pobjednik. On ne raspravlja sa zlom. Prepoznaje đavolsku zamku. Isusova kušnja u pustinji u isto je vrijeme i naša kušnja, a njegova je pobjeda i naša pobjeda u teškim trenutcima odricanja i pokore. To je pobjeda u prostoru u kojem je đavao mislio da je gospodar. U svakom trenutku đavao napastuje i iskušava. Čini to s velikim zadovoljstvom. Na prvoj su liniji udara oni koji žele biti sve bliže Isusu. Često se moraju namučiti s nasrtajima zloga. Ustrajnost i pouzdanje u Isusa čini ih pobjednicima. Odricanje kroti sebičnost i čeliči u odbacivanju požude i oholosti. Evanđelje otkriva da je Zlo zapravo slabo. Ljudski strah hrani zlo koje postaje sve agresivnije. Vjernik se ne treba bojati jer je Isus uvijek tu. On pobjeđuje Sotonu i za nas, pobjeđuje i u svim drugim situacijama. On nas je otkupio.

Vrijeme je da prepoznamo Božje kraljevstvo te prihvatimo poziv na obraćenje. Post i molitva oplemenjuju vjeru, stoga će biti lakše povjerovati Krist pobjedniku. Usporimo životni ritam jer dosta je zla u svijetu, tvrdoće srca, nepraštanja i mržnje. Obraćenje jamči siguran ulazak u Božje kraljevstvo. Hoće li ti u tome pomoći iskustvo pustinje? Sve ovisi o tebi. Možeš li se odvažiti na pustinju, bar nakratko, nekoliko minuta dnevno? Možeš li ostaviti svoje poslove, brige, zabave, ugodnosti? Isus sam čeka na te. Želiš li ga?

 

Pater Arek Krasicki

 

 

 

PODIJELI