Odlomak o Isusovoj kušnji čitamo svake godine na početku korizme. Poruka je i upozorenje, ali i ohrabrenje. Korizma je najsnažnije vrijeme crkvene godine. Poziva ljude na promjenu života kroz stalni rad na sebi. Kao da vapi: „Uspori! Dosta toga! Zar ne vidiš da ti smeta neuredan život u kojem je Bog negdje po strani? Danas kreni novim putem!“ Nekako nam je dobro u tom čudnom užurbanom životu. Čini se kao da smo se već naviknuli na neurednost i kao da nam je svejedno što će biti. Ne bismo željeli nešto pretjerano mijenjati. Ali opet, u dubinama duše ne osjećamo radost i sreću. Kao da nas nešto stalno muči. Prema tome, poziv izlaska u pustinju zajedno s Isusom čini se spasonosnim.
Pustinja nije mjesto zabave. Tu se ništa ne događa osim promjene srca. Nije mjesto smrti, nego prijelaza u vedrinu svetosti. Pustinja je duhovno iskustvo. Mjesto je okršaja sa silama zla. Ona je poligon daleko od ljudske buke za sve one koji žele istraživati Božji plan i tražiti Božja uporišta za svoj život. Zato može postati predivno iskustvo susreta sa živom Bogom. No, za one koji se ne pouzdaju u Isusa pustinja je užas i odbačenost.
Nakon Isusova krštenja Duh je Sveti izveo Isusa u pustinju gdje ga je iskušavao Sotona. Pomalo nas zbunjuje ta činjenica. Kako je moguće da se đavao uopće usudi razgovarati s Bogom? Izgleda da je Isus svojim krštenjem, koje je bilo priprema za mesijansko poslanje, izazvao Sotonu. Osjetio se odjednom ugroženim prepoznavajući u Isusu Krista Spasitelja. To je razlogom što se usuđuje učiniti sve kako bi prekinuo Isusovu misiju i poslušnost Očevoj volji. Dobro je znao da razgovara s Bogom, ali pred njim je stajao također i čovjek Isus iz Nazareta. Sotona je mrzitelj Boga. Mrzi i čovjeka. Svaki mu je grijeh na ruku. Ne podnosi ljudsko tijelo, koje je znak nevidljive Božje prisutnosti. U tijelu Bog spašava čovjeka jer je on duh i tijelo, stvoren na Božju sliku. Prema tome, Sotona je prišao Isusu jer je on čovjek jednak svim ljudima osim u grijehu. Mislio je da će mu biti lako jer poznaje ljudske slabosti. Jednom takvom zavodničkom igrom već je pobijedio u rajskom vrtu. No, sada je potpuno zapeo!
Redakcija Markova izvješća razlikuje se od Matejeva i Lukina. Ono je kraće. Na temelju svjedočanstva drugih biblijskih mjesta dobro znamo da je đavao udario na ljudsku egzistenciju: glad, moć, spektakularnost. Dakle, tu gdje je čovjek najslabiji. Sotona se koristi Svetim pismom kako bi izvrnuo istinu i postavio Isusu zamku. Kaže se da se nitko od književnika niti filozofa ne bi dosjetio takvim pitanjima. U taj se trenutak preobukao u anđela svjetlosti. Đavao postoji iako je njegova najveća prijevara zapravo uvjeriti ljude da ga nema. Sotona dolazi k Isusu zato da bismo ga, vidjevši na djelu u pustinji, prepoznali i u svim njegovim dolascima k nama.
Isus je pobjednik. On ne raspravlja sa zlom. Prepoznaje đavolsku zamku. Isusova kušnja u pustinji u isto je vrijeme i naša kušnja, a njegova je pobjeda i naša pobjeda u teškim trenutcima odricanja i pokore. To je pobjeda u prostoru u kojem je đavao mislio da je gospodar. U svakom trenutku đavao napastuje i iskušava. Čini to s velikim zadovoljstvom. Na prvoj su liniji udara oni koji žele biti sve bliže Isusu. Često se moraju namučiti s nasrtajima zloga. Ustrajnost i pouzdanje u Isusa čini ih pobjednicima. Odricanje kroti sebičnost i čeliči u odbacivanju požude i oholosti. Evanđelje otkriva da je Zlo zapravo slabo. Ljudski strah hrani zlo koje postaje sve agresivnije. Vjernik se ne treba bojati jer je Isus uvijek tu. On pobjeđuje Sotonu i za nas, pobjeđuje i u svim drugim situacijama. On nas je otkupio.
Vrijeme je da prepoznamo Božje kraljevstvo te prihvatimo poziv na obraćenje. Post i molitva oplemenjuju vjeru, stoga će biti lakše povjerovati Krist pobjedniku. Usporimo životni ritam jer dosta je zla u svijetu, tvrdoće srca, nepraštanja i mržnje. Obraćenje jamči siguran ulazak u Božje kraljevstvo. Hoće li ti u tome pomoći iskustvo pustinje? Sve ovisi o tebi. Možeš li se odvažiti na pustinju, bar nakratko, nekoliko minuta dnevno? Možeš li ostaviti svoje poslove, brige, zabave, ugodnosti? Isus sam čeka na te. Želiš li ga?
Pater Arek Krasicki