USPOMENE NA STARU KUĆU I NAŠU BAKU!

235

 

Još se sićam kućice i Bake
Što me često čekala u zoru,
Kada sam se s posla ja vraćo
Svako jutro našem toplom domu.

Umornoga iz te treće smjene
Čekala me moja uvik Baka,
I grlila svaki puta ljudi
Njena ruka još iz kućnog mraka.

Njene tople staračke te ruke
Svile bi se oko moga vrata,
To bi meni dragi ljudi mili
Bilo jače nego svaka plata.

Dok na stolu u kuini staroj
Mirisala bi mi uvik kava,
Posli tople kave ljudi moji
Još se lipše virujte mi spava.

Još se sićam kućice i Bake
Dok mirišu kolači i kava,
Ali više nema naše Bake
Otišla je i vično zaspala.

A na grobu gori joj sad svića
Pa se Bake i kućice ja sićam,
Često suza iz oka mi krene
Zbog Ljubavi te prilipe njene!

21.08.2017. Brat Bojan.

PODIJELI