Zagreb, 16.11.2019.
Stvaralačka i održavajuća moć Božja prožima sve stvoreno. Time i mene. Ta plamteća veza Oca, Sina i Duha svetog je prolamajuća pjesma koja grmi svemoću, ljubavlju i milosrđem. Također i pravednošću. On stvori anđele (duhovna bića) i ljude (duhovno-materijalnog jedinstva). Ljudi su također anđeli po duhu. Mi smo vrhunac Njegovog stvaranja i Njemu smo slični. Kakva čast, dostojanstvo i veličina? Ali smo po Adamu i Evi pali u grijeh. Postali smo tjelesno smrtni i osuđeni nositi destrukciju grijeha. Zato smo često jadni, nemoćni i grješni i moramo se boriti da održimo naše egzistencije. Ali nas Bog po svom milosrđu nije ostavio. On je s nama u sve dane života i smrti. U trenutku pada obećava nam Spasitelja po ženi koja će satrti glavu sotoni. Pripremio je po izabranošću Izraela dolazak Mesije spasitelja. Dao je načela (10 zapovijedi) koje sadržavaju naš odnos prema Njemu i bližnjima i svemu stvorenom. I po kojima nam nudi spasenje duše i tijela.
Ali mnogi ljudi i sada i od početka naše povijesti odbiše dana načela i postaše prokleti dušom i tijelom. Sve je povezano uzročno i posljedično. Sve ima dublji smisao koji može biti spašavajući ili osuđujući, jer Bog je sudac i mjerilo svega. On je sve u svemu i on je uvijek aktualan. Zato bih spomenuo našu aktualnu situaciju; nas Hrvatskog naroda. Radi se o vrednovanju i odnosu prema ljudskoj egzistenciji u društvenom smislu. Čovjek u kontekstu nagona za preživljavanjem štiti i bori se za svoju egzistenciju i egzistenciju svoje djece te bolesnih i nemoćnih. Zato se u Europi susreću 2 modela (šire u svijetu također) odnosa prema pojedincu. U zapadnim zemljama je ipak model suradnje i dijaloga. U bivšim komunističkim zemljama (kod nas izrazito) je model autoritarnog diktata koji je lišen milosrđa, prave solidarnosti, poštivanja dostojanstva i digniteta osobe. Nosioci toga su političke strukture koje su nametnule oligarsko zakonodavstvo koje je u službi privilegiranih skupina. Time ne osuđujem zaposlenike u tim službama koji se isto moraju držati tih zakona,a osobno mogu biti divni i susretljivi ljudi. Nema kod nas nikoga koji se ne osjeća ugroženo; od djeteta do starog čovjeka. Na djelu je politika laži, nasilja i pljačke, a trebala bi biti istine, milosrđa i solidarnosti i u tom smislu društveno – pozitivno logična. Takvim skupinama je pojedinac jedino važan kao davatelj glasa na izborima, a ne kao osoba s potrebama i solidarni član društva. Međusobni odnosi ljudi u većini stranaka su odnosi razbojničke špilje umotani u omot lijepog ponašanja za javnost; licemjerje. To je sve zato što ne žele donijeti „zakon o raskrinkavanju podataka (lustracija), a već odavno imaju u saboru prijedlog zakona predložen inicijativom dviju udruga „udovica branitelja poginulih i onih koji su učinili samoubojstvo“. To ignoriranje i opstrukcija HDZ-a i SDP-a i drugih ima za posljedicu propadanje države u svakom pogledu i u konačnici će i oni sami politički istrunuti. I nestati ali sa velikim štetama za društvo u cjelini. Inače Hrvatski narod u cjelini je pošten, inteligentan, obrazova i kulturan i ne treba rabotu ovih skupina i jako dobro kuži kakvi su i što rade.
Pod vidom vječnosti svi ćemo Bogu odgovarati za osobne i društvene grijehe. Ako se ne kajemo i popravljamo možemo biti kažnjeni vječnim prokletstvom – paklom, zar to nije tragedija i šteta, a Bog nam nudi neograničenu ljubav, milosrđe i oproštenje? Vrhunac Njegove slave sažima se u izrazu: „Ljubim te!“ Hrvatski narod u cjelini hoće red, rad, poštenje, disciplinu i odgovornost. Ali ga te skupine remete i priječe u tom nastojanju. To je plod Duha Božjega koji u nama počiva. To se susreće u svim narodima svijeta, gdje manje, gdje više. Zato se živi u napetosti sukoba načela, što stvara umor i svakodnevno gubljenje energije po imperativu borbe za egzistenciju. Zato duše kršćana i vjernika drugih religija pjevaju pjesmu Gospodinu u intimi i slobodi duha: „Čezne duša moja za Gospodinom Bogom živim!“ Ta čežnja uključuje predosjećanje i živu nadu za uskrsnućem s ciljem vječnog mira i Raja s Gospodinom. Isus nam je to obećao sam uskrisivši treći dan.
Svi mi u životu pamtimo neke susrete do smrti. Imamo ih pohranjene u svijesti i duši i ne zaboravljamo ih. Ti susreti s nama idu u vječnost, nadilaze prostor i vrijeme.
U kupeu vlaka Zagreb – Vinkovci sjedio je jedan čovjek srednjih godina i putovao je do Slavonskog Broda. Bio je profesor fizike. Držao je predavanja po Hrvatskoj i cijeloj Jugoslaviji. I tada se vraćao s jednog predavanja u Zagrebu. Srž njegovih predavanja je bilo jedinstvo duha i materije. Dugo je govorio. Bio je kršćanin katolik. Na početku sam ga pitao da li je za njega bilo opasno govoriti o tome s obzirom da je na vlasti bila službena komunističko – ateistička ideologija koja je osporavala opstojnost duše. Rekao je da se ne boji i da nije imao neugodnosti. Pitao sam ga gdje se sastaju duh i materija? Rekao je u super fluidu! To stanje je točka u kojoj duh prožima materiju a ona duh – jedinstvo kao odraz stvaralačke moći Stvoritelja. Taj super fluid uvire sam u sebe, kretanje i energija kao kad npr. igla uvire u svoju ušicu. To je beskonačno i vječno kao i sami Bog – vječni krug.
Cijeli život sam razmišljao o super fluidu – gledajući sebe, ljude, životinje, biljke, sve stvoreno. Bilo je to traženje razumskog opravdanja za duhovni i materijalni svijet, koje je samo utvrđivalo moju vjeru u istinitost objave. Spoznao sam da znanstvenici i umjetnici imaju izravna nadahnuća od Boga po darovima (talentima) kojima ga slave. kao kad anđeoski korovi na nebu pjesmom slave Stvoritelja u jedinstvu ljubavi. Shvatio sam smisao naše patnje i destrukcije i pobjedu ako se uzdamo u ime Gospodnje i ako ga molimo za pomoć.
Stvorio sam mišljenje, sliku o uskrsnuću mrtvih i mislim da odgovara istini. Bogu je sve moguće. Otac je predao Sinu svu vlast na nebu i na zemlji i On nam navješta uskrsnuće mrtvih. Na svršetku svijeta Isus dolazi u slavi i moći i stvara novo nebo i novu zemlju. Silom dodiruje svaki atom super fluida, razdvaja ga i svrstava i daje mu novi značaj, jer super fluid je jedinstvo duhovnog i materijalnog. Razdvaja ga na život ili smrt, jer dolazi kao pobjednik nad smrću i nad sotonom. U tome sudjeluju nebrojne vojske svih anđeoskih korova. A što je sa umrlim tijelom? Ono je raspadnuto, mnoga su nestala u vatri, moru i čestice su promijenile oblik i mjesto; uzele su ih biljke, pojele životinje, prah pepela je raznio vjetar tko zna kuda, za mnoštvo grobova se ne zna, postale su zemlja i blato. Dolazak Isusa rascijepa srce i bubrege svega stvorenog. Kad je naša duša bila u tijelu u super fluidu je pobožanstvenila, produhovila naše tijelo. Svaka čestica nosi naš duhovni kod ma gdje bila. U tom trenutku hrli i vraća se duši tvoreći novog čovjeka oslobođenog spona prostora i vremena. Postaje duhovno tijelo. Primjer je dolazak Isusov nakon uskrsnuća. Svaka čestica zna kojoj se duši vraća. Vraća se ma gdje god bila i u kojem obliku bila.
Bog je vjeran svojim obećanjima. Ako je stvorio anđela čovjeka i postavio ga u tijelo, on to čini ponovno nakon smrti tijela, on je pobijedio smrt – sotonu. Božja riječ je stvaralačka. Kad govori on stvara. Naše riječi su samo odjek Njegovih. Uskršava duša i tijelo svakog ljudskog bića. Kao čovjek dvadesetog i dvadesetprvog stoljeća sa empatijom, bolju i tugom gledam umrle na različite načine; ljude prahistorije – jadne, odrpane i neuke, kamenog doba izložene svim nedaćama prirode, njihovu muku da prežive i prehrane djecu, ubijene u međusobnim bitkama, poginule i nestale u ratovima novije povijesti, djecu i mlade umrle od različitih bolesti ili nesretnim slučajem, prijevremeno rođenu mrtvu djecu, abortiranu i ubijenu, rasječenih tijela bačenih u kanalizaciju. Svi oni će uskrsnuti u slavi i mnogi će biti suci onima koji ih nevine ubiše.
Naš zadatak je samo truditi se biti što bolji i ponizniji i uzdati se vjerom u Gospodina. Ta uho nije čulo, oko nije vidjelo što je Otac pripravio onima koji ga ljube.
Srdačan pozdrav!
Krešo Čepo
(rođ. 1950. Tihaljina, Hercegovina)
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
