U okrilju Crkve

100

Mk 6,7-13

 

 

 

 

 

Isus je dao svojim apostolima vlast izganjanja zloduha i ozdravljanja. Otada je Crkva postala zaštitom za svakog čovjeka. Apostoli će riječju izganjati đavle i tako će ljude oslobađati od njihovih utjecaja. Mazat će ih uljem i oni će ozdravljati. Isus pozna sve ljudske nevolje koje su u korijenu ljudskoga bića. Zna sve opasnosti, koje vrebaju na čovjeka u njegovom životu s Bogom. Nudi najbolja rješenja. Štiti spasiteljskim djelovanjem. Samo Isus proniče ljudske dubine i razotkriva čovjekov strah i nemoć. Čovjek izvorno pripada Bogu. Zakon života upisan je u njegovu bit. Međutim, svijet stavlja zapreke i udaljava od Boga. Izlaže zlu. Natjeruje da čovjek živi kako mu se sviđa, a ne kako Bog to želi. Tako čovjek postaje otuđen i prepreden, sam sa svojim strahovima. Svijet, koji niječe Boga, ne želi čovjeka koji živi istinu. Čovjek istine izaziva nemir savjesti. U ovom svijetu ima mnogo zloduha, ali postoji Duh Isusa Krista. To je Duh Sveti, koji i dalje vodi svoju Crkvu. Svojim vjernicima daje darove, poput izganjanja zloduha i dar liječenja. Sve to zbog ljudske slobode i sreće. Isusova je želja da budemo potpuno radosni. Toliko toga dobroga nudi… Prepoznajem li Crkvu kao znak Isusova dara i njegove prisutnosti?
Jedino je Isus spasitelj. On je jači od Zloga. On pobjeđuje svojom ljubavlju i poslušnošću prema Ocu. Mnogi su ga odbacili. Time su odbacili i njegovu zaštitu. Sami se izložili zlu. Zlo ne proizlazi iz ljudske prirode i čovječjeg srca. To je tajna nečistih sila. Grijeh im je poziv. Svaka ružna riječ, pogotovo psovka, otvara polako dušu za djelovanje đavla.
Često raspravljam sam sa sobom trebam li „tjerati ljude u crkvu na nedjeljnu misu?“ Kako mi je žao kada ih viđam lutajuće po gradu od trgovine do trgovine, zaokupljene svojim hobijem. Narodna poslovica veli: „Koga tjeraš u crkvu taj se Bogu ne moli.“ Osobno sam prepoznao sreću u Crkvi. Tu sam upoznao živoga Boga. Žalosno je ako su ljudi lišeni toga iskustva. Možda zato tijekom ljetnih mjeseci crkve ostaju poluprazne, ministranti i zboraši su na godišnjem odmoru. Isus mi je dao nalog propovijedanja. Ispunit ću njegovu želju, bez obzira na protivan vjetar. Evanđelje se mora navješćivati u slobodi.
Svi navjestitelji su dobili težak zadatak propovijedanja Božje riječi i suprotstavljanja Sotoni, koji ih je jako mamio. Ali, Isus ih je također poučio kako ustrajati do kraja. Poučio ih je da ne smiju biti nasilni. Evanđelje se ne „daje“ na silu. Trebaju ga samo nuditi, a na primatelju je odluka. Ova zadaća nije laka jer zlo ne spava. To se događalo i Isusovim učenicima. Možda su često zbog toga bili razočarani i nesretni. No, jedina im je radost i nagrada bio Gospodin. Tek tada su se događala čudesa. Zlodusi su izlazili s hukom, a bolesnici su nakon mazanja uljem ozdravljali.
U borbi protiv Zloga ništa nam posebno ne treba: ni novac, ni štap, ni ljudsko znanje i veze. Treba nam samo Gospodnja prisutnost i milost. To je najveća snaga, koja pobjeđuje Zlo u ovom svijetu. Isusova prisutnost oslobađa čovjeka od svakog utjecaja zloduha. Ponuđena nam je Isusova zaštita.

Crkva i danas nastavlja Isusovo poslanje. I danas egzorcisti djelotvorno izgone zle sile iz čovjeka i s različitih mjesta. I danas se po rukama vjernika događaju brojna čudesa. Mnogi su oni, koji mogu posvjedočiti da je Isus među nama i s nama. Ustrajmo u traženju i očekivanju Gospodina. On sigurno dolazi i Njegove riječi neće proći nikada. Sve će proći, ali Riječ ostaje. Izložimo se Riječi i snazi Njegova Duha, da svakodnevno živimo mir, radost, povjerenje, prijateljstvo, da život prostruji cijelim bićem. To se onda vidi, ta se radost ne da sakriti. Ta promjena čovjekovog života postaje znakom – da je Bog među nama! To želi navijestiti Crkva. Poslušajmo njezine pozive i otvorimo se Duhu!

 

Pater Arek Krasicki

 

PODIJELI