Tihana Mojsinović
Možda više nego ikad, Zemlja danas odražava sliku čovjekova unutarnjega nereda kao posljedice grijeha. Onečišćenje okoliša – vode, tla i zraka, rapidno izumiranje biljnih i životinjskih vrsta, krčenje šuma, zakiseljavanje oceana i klimatske promjene posljedica su čovjekova ponašanja koje iz dana u dan sve više mijenja planet. U nekim dijelovima svijeta promjene su izraženije te je i sam opstanak života na njima doveden u pitanje. A upravo je život, i to njegova prisutnost u nebrojenoj različitosti oblika, ono što Zemlju razlikuje od ostalih nebeskih tijela, jer jedino se za nju pouzdano zna da mu je dom.
Zemaljski vrt sa svojim stanovnicima povjeren je na brigu čovjeku, da njime upravlja s ljubavlju, da ga čuva, a ne uništava. Ljubavlju je Stvoriteljevom svijet sazdan i uzdržavan, pa iako se našao u ropstvu grijeha, raspeti i uskrsli Krist oslobodio ga je da se prema Božjemu planu preobrazi. Posljedica grijeha – raskidanje odnosa s Bogom odražava se i na ostale čovjekove relacije: na njegov odnos s bližnjima, sa samim sobom, ali i s ostalim stvorenjem.
Sloboda bez odgovornosti koja se ne ravna brigom i ljubavlju vodit će (samo)uništenju, a bez radikalnosti na koju poziva obraćenje ne će moći promijeniti svoj destruktivni smjer.
Sveti papa Ivan Pavao II. u svojoj poruci »Mir s Bogom Stvoriteljem, mir sa svim stvorenjima« koju je 1990. objavio povodom Svjetskoga dana mira, 1. siječnja, upozorava da neki elementi ekološke krize otkrivaju njezin moralni karakter, a uočljiva šteta poziva na dužnost cijele ljudske zajednice – pojedinaca, država i međunarodnih organizacija – da ozbiljno shvate vlastitu odgovornost. Najdublji i najozbiljniji pokazatelj moralnih implikacija na kojima počiva ekološki problem jest nedostatak poštovanja prema životu, koji je vidljiv u mnogim primjerima ekološkoga onečišćenja, ističe sv. Ivan Pavao II. Ekološka kriza tako pokazuje kako je neodgodiva moralna potreba nove solidarnosti, posebice u odnosima između zemalja u razvoju i visoko industrijaliziranih zemalja. Stoga države moraju pokazivati sve veću solidarnost i među sobom se dopunjavati u promicanju razvoja miroljubive i zdrave prirodne i društvene sredine.
Međutim, kako upozorava, prava ekološka ravnoteža ne će se moći ostvariti ako se izravno ne sučele strukturalni oblici siromaštva koji postoje u svijetu. »Nepravedno je da rijetki povlašteni nastave gomilati dobra što pretječu, rasipajući raspoloživa bogatstva zemlje, dok golema množina ljudi živi u bijednim uvjetima, na egzistencijalnom minimumu. Ta dramatična dimenzija ekološkoga poremećaja treba nas poučiti koliko su pohlepa i egoizam, individualni i kolektivni, suprotni redu stvorenoga, u koji je uključena i uzajamna ovisnost«, piše sv. Ivan Pavao II. te upozorava: »Današnje društvo ne će naći rješenja ekološkom problemu ako ozbiljno ne razmotri svoj način življenja.
U mnogim krajevima svijeta pokazuje se sklonost hedonizmu i konzumizmu i ravnodušnost prema štetama što odatle proizlaze. Kao što sam već primijetio, ozbiljnost ekološke situacije otkriva koliko je duboka čovjekova moralna kriza. Ako nema osjećaja za vrijednost osobe i ljudskoga života, prestajemo se zanimati za druge i za Zemlju. Skromnost, umjerenost, samodisciplina i duh žrtve moraju prožimati svakidašnji život kako ne bismo bili prisiljeni ispaštati negativne posljedice nebrige što ju pokazuje jedna šačica.« Stoga je, kako ističe, potreban odgoj za ekološku odgovornost, koji sadrži autentično obraćenje u načinu mišljenja i u ponašanju. U svijetu postoji red koji treba poštivati, a ljudska osoba, obdarena mogućnošću slobodna izbora, ima odgovornost taj red čuvati, uzimajući u obzir i dobrobit budućih naraštaja. »Zauzimanje vjernika za zdravu sredinu rađa se izravno iz njegove vjere u Boga Stvoritelja, iz shvaćanja posljedica istočnoga grijeha i osobnih grijeha te sigurnosti da nas je Krist otkupio.«
Dvadeset godina kasnije, u povodu Svjetskoga dana mira 1. siječnja 2010. papa Benedikt XVI. u svojoj poruci »Ako želiš njegovati mir, čuvaj stvoreno« upozorava da se ekološka kriza ne može procjenjivati odvojeno od pitanja koja su s njom povezana, budući da je povezana sa samim shvaćanjem razvoja i viđenjem čovjeka i njegovih odnosa sa sebi sličnima i sa stvorenim. Stoga je, smatra Benedikt XVI., mudro provesti duboku i dalekovidnu reviziju modela razvoja.
»Ekološka kriza, znači, pruža povijesnu priliku za pripremu zajedničkoga odgovora usmjerena na promjenu modela globalnoga razvoja u smjeru koji će pokazivati više poštovanja u odnosu na stvoreno i na cjelokupni ljudski razvoj, nadahnut vrijednostima koje su svojstvene ljubavi u istini« – istaknuo je. Dodao je i da priželjkuje »… prihvaćanje modela razvoja kojemu će u središtu biti ljudsko biće, koji će se temeljiti na promicanju i raspodjeli općega dobra, na odgovornosti, na svijesti o nužnoj promjeni životnih stilova i na razboritosti, krjeposti koja pokazuje što treba učiniti danas, predviđajući ono što se može dogoditi sutra.« Neumjerenost raznih vrsta, od kojih se možda ona za novcem/profitom i materijalnim probitkom najviše uočava, gura čovjeka na prekomjerno iskorištavanje prirodnih resursa, ali isto tako i drugih ljudskih bića. Korizma je pak milosno vrijeme za svladavanje vlastitih mana i neurednih navika, za dublji ispit savjesti, koji bi mogao uključivati i razmatranje o grijesima prema stvorenom.
Kako u poruci u povodu Svjetskoga dana molitve za skrb o stvorenom 1. rujna 2016. papa Franjo ističe: »Iskorištavati Zemlju na kratkovidan i egoističan način te premalo se o njoj brinuti su grijesi.« Papa je poželio da se ljudi nauče tražiti Božje milosrđe za grijehe protiv stvorenoga koje dosad nisu znali prepoznati i ispovjediti te da se trse učiniti konkretne korake na putu ekološkoga obraćenja, koje zahtijeva jasnu svijest o odgovornosti spram samih sebe, bližnjega, stvorenoga i Stvoritelja.
U poruci je naveo i neke postupke koji odražavaju promjenu životnoga usmjerenja, kao što je razborito korištenje plastike i papira, nerazbacivanje vodom, hranom i električnom energijom, razvrstavanje otpada, brižno odnošenje prema drugim živim bićima, korištenje javnoga prijevoza i dijeljenje istoga vozila s više osoba itd. Takav stil života nije opsjednut konzumiranjem, a milosrđe prema ljudima uključuje i brigu za zajednički dom.
