Otišo sam jednog dana
Ostavivši kuću, dom,
U nju kao da je tada
Udario teški grom.
U tuđini kuće gradih
Tako lipe, čiste, nove,
Dok oronula moja stara
Zaboravila svoje zore.
Godine su tako tekle
Poput rjeke neumorne,
Osjedio sad sam starac
I vratih se domu svome.
Obnovio bi ja te rado
I učinio te opet mladu,
Al mi snaga ostala je
U tuđemu nekom gradu.
Sad jedino mogu sjesti
Na prag tvoj taj sada stari,
Nisam više jak i visok
Postao sam jako mali.
E što ti je život ovaj
Tuđe gradih i obnovih,
Al do vrata svojih eto
Ja ne mogoh doći novih.
Oronula kuća stara
Ja te molim mi oprosti,
Reuma nas uništila
Kao tebe i moje kosti.
Otišo sam jednog dana
Za trbuhom i ja kruhom,
Iscrpih se ja u tjelu
Al na žalost baš i Duhom!
13.01.2018. Brat Bojan.