Nacija je u transu – transrodnom. Hipnotizirani učinak razliježe se Hrvatskom. Zastave su spuštene na pola koplja, mediji su postigli zavidan harmonijski učinak jednoumlja, a politika nas je poništila ratifikacijom briselske konvencijske kurtizane, uvodeći nas u stanje nirvanske omaglice.
Tako se to radi u dženderiziranim sustavima. Razum postaje prazno mišljenje lišeno istine i svakoga kriterija, napose onoga ontologijskog i objaviteljskog, po kojemu ljudi bijahu stvoreni kao muškarac i žena. Stvoreni, bez mogućnosti da postanu ono nešto treće, nego da otpočetka budu to što uistinu jesu. Nacionalni identitet više nije prijetnja, barem kad su u pitanju crveno-bijele kockice u kojima možemo slobodno paradirati po trgovima i rivama, iako strah od odmazde zbog domoljublja još uvijek nije u potpunosti poništen. Tu su aktivni pupovački volonteri, manjinski velikosrpski dušebrižnici koji nam redovito plasiraju načertanijske kronike isfinancirane sredstvima iz državnog proračuna. Isti nam nameću besmislenu pra-fobiju, režiranu pretenzijskim kompleksom vječno ugroženih bradonošaca.
I dok mi istražujemo koliko smijemo biti Hrvati u Hrvatskoj, u pozadini nam se lomi daleko važniji identitet bez kojega ovaj nacionalni ne znači gotovo ništa, iako po njemu i kroz njega definiramo i ovaj duhovno-moralni identitet, jer hrvatstvo ne možemo odvojiti od kršćanstva niti kršćanstvo od hrvatstva. Ako se polomi prvo, polomit će se i drugo, i obrnuto. Glave nam se pokušavaju prebrojavati snimkama dronova u aplikacijama koje precizno potvrđuju kako nas je malo, i „dok palme njišu grane“, 50 000 ljudi kupuje sladoled ili čeka tramvaj. Pa dobro, statistika je pokazala da puno toga ližemo i da se damo vozati od nemila do nedraga. Poslužili smo svrsi, a konačni cilj je postignut – dženderijada više ne skriva svoje naume, ona ih provodi! Svi koji se ne slažu s ovom ideološkom formacijom novoga ljudstva, dobivaju stigmu nazadnih, netolerantnih i ekstremnih desničara koje treba ignorirati, a onda ih zakonskim okvirom natjerati na poštivanje prava „drugačijih“ za koje još ne znamo tko su jer su u postajanju, iako se u podlozi definiraju kao ugrožene žene. Tako smo od Adama i Eve, prvih ljudi, muškarca i žene, prošli višemilijunski evolucijski put Hominina, preko majmunoida i homo erectusa do homo sapiensa.
Poubijali smo se zbog Übermenscha, odveli smo u nepostojanje Boga Stvoritelja i porodili univerzalnog čovjeka koji prije toga može biti i kokoš ako se tako osjeća. Kad se svi osjećaji istope, kad čovjek više sebe ne bude uopće osjećao, kad uđe u tamu potpunog poništenja u kojoj neće žudjeti ni da bude transovaj ili transonaj, postat će bezdušni X – nova i konačna vrsta ništavila. Zvuči orwellovski, bensonovski, da će čipirani ludens biti krajnji produkt potisnutog duhovno-moralnog humanoida, ali ako se današnji čovjek ne otrijezni od transa, ako pristane na zabludu džender „nestašnosti“ i s njom uđe u kompromis, onda je smrt čovjeka nepovratni, očekivani kolaps iz kojega više nitko neće moći izaći živ.
Govore nam to države u kojima je pedofilija odobrena mogućnost, odgoj djece usmjeren je prema neutralnosti i eksperimentalnoj praksi bez znanja o posljedicama takvih mentoriranja uz prihvaćanja trans-obilja koja u zastaru šalju antropološku zbilju i navješćuju rat spolova. Ženskost koja poništava muškost i muškost koja poništava ženskost, ubija jednog te istog čovjeka – sebe sama. Perfideus giganteusčini to sasvim legalno, svim dozvoljenim sredstvima stvara ozračje pomutnje i sugerira, odobrava i provodi, nadzire i sankcionira svaku pojavu koja priječi realizaciju vrlog novog svijeta – demokracija ne postoji, ona je u službi dženderskog totalitarizma koji je crnim petkom trinaestim osvanuo i u Hrvatskoj. Ako netko može tolerirati da mu dijete koristi sanitarni čvor s pedofilom i da čita lektiru u kojoj se podrobno opisuje silovanje maloljetnika, ako nema problem s tim da mu politika propisuje odgojna mjerila i nakaradne vrijednosti, ako pri tome misli da je zbog toga napredan i prosvjetljen, neka bude onda dovoljno tolerantan i prema onima koji su „zatucani“! Možda će i oni nadoći, pod svekolikim pritiskom tajnih sila velike moći koje uvijek nađu načina da zarobe većinu svojom ideološkom propagandom.
U svim vremenima. I dok iščekujemo Jaglanda da nam blagoslovi trans-menadžere i preda im monitorinšku štafetu, i dok ošamućeno razabiremo je li imalo uopće smisla upaliti svjetlo u podne na Trgu prije ovoga mraka, odgovor je logičan – nije, jer bijasmo na svjetlu. Ali, sada, kad je nastupilo pomračenje uma, važno je ne kopniti pred belzebubskim podmornicama, jer „otoci žude za naukom njegovim“. Otoci duša koje plutaju u zabludama sodomijskih magova i u tami iščekuju Svjetlo Njegove Riječi. Tvrda besjeda nam treba, ona koju je izgovorio sam Krist uvijek istim farizejskim licima:“Jao vama! Slijepe vođe! Budale i slijepci! Zmije! Leglo gujinje!“, i nije se dao smesti njihovim šarlatanstvom. Izvezimo lađu na pučinu, dosta je bilo katakomba, ploviti se dalje mora i kad se nevrijeme nazire u daljini. Što još reći dok dronovi lete nad našim glavama, osim da se ne bojimo biti Hrvati i kršćani u isto vrijeme. Samo snimajte, mi smo ZA DRON SPREMNI!
Slavica Mustapić
Izvor: https://kamenjar.com/
