Potaknuta svojim vlastitim viđenjem vjere i razgovorom kojeg sam obavila na hodočašću po povratku iz Međugorja s bratom u Kristu, imala sam potrebu obratiti se svojoj molitvenoj zajednici riječima: Slava Gospodinu! Aleluja!
Ako nemamo Isusa u srcu, mi praktički ne postojimo . Ako ne volimo i sami sebe, gubimo Isusa. Ljubav prema sebi samom je isto bitna, jer ljubite i sebe kako ljubite druge. Gospodin tako želi . On je naš Otac, mi smo stvoreni na Njegovu sliku. Ljubite i jedni druge . Ne dajte da nesuglasice i razilaženje u mišljenjima dovode do sukoba i nemira. Prihvatite jedan drugog baš takvog kakav je. Ne mijenjajte osobu pokraj sebe već počnite mijenjati samog sebe. ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš. Lk 6,39-42
Ova naša zajednica nije mala. Velika je, ima jako veliko srce i dušu. Jednostavno ovakvim koracima krećemo prema Gospodinu. Molitva je jako bitna i nije mrtvo slovo na papiru. Molite svaki dan, ako ne stignete taj tren – molite kasnije. Kad molite ne čitajte molitvu, unesite srce i dušu, ako imate vremena razmišljate o svakoj litaniji, unesite sebe. Ne gubite vrijeme na isprazne riječi. !
Treba ljubiti Isusa, dozvoliti Mu da bude u nama kako ljubili ne bi toliko sami sebe, jer to bi otišlo u drugu krajnost (tako počinje oholost), nego ljubiti Isusa koji je i u nama i u ostalim ljudima. Svoje “ja” podrediti Njegovu “Ti”. Poštivati sebe i svoje tijelo kao Njegov hram. Svi smo ljubljena djeca Božja, mi u Bogu, On u nama i tako bi se trebali i ponašati… Božji blagoslov…
Andrea Tieško
