Odsutna ti je duša…
nastanila je kao ptica nebeska moje tijelo,
pjeva o radosti mojoj žalosti.
Izranjaš iz mene krilato moje raspjevano,
ti si sonet, ti si nota mojih osjećaja…
Na moju ljubav ličiš,
onu ljubav koja se nastanila
u gnijezdašcu moga srca,
i neda me gorkoj tišini.
Osmijesi moji su dokaz da ti postojiš,
da tebe nema anđele,
činilo bi se da sam preminula,
usne bi mi bile nepomične,
i ruke umorne od pisanja.
Umorila sam se ja davno od plakanja,
ti si učinio da nadjačam suze osmijesima vjere!
Umorila sam se ja davno od nepravde,
a ti si učinio da vjerujem u pravdu Božju!
Sve nešto osjećam moj si i ja sam tvoja.
Negdje je tvoj lik…
Trebalo mi srce čisto iskreno,
da me osjeti i utješi.
Trebalo mi kao disanje.
Boga sam ljubav iskrenu molila
i ja sam te istog trena na dar dobila.
Postao si mi sonet ljubavi iz dana u dan.
Tko da voli kao ti sveta ljubavi,
ko da moj križ tako snažno sa utjehom zagrli,
svaki dan osmijesima suze moje blagoslovi!
Tko bi rekao ona je moja pred Bogom uistinu,
tko bi boli ljubio…
Pred sudce stao u obranu moga križa?
Samo ti moja hrabrosti,
ti autentična dušo!
Svi su se prepali mene, svi su uzdrhtali…
Svi kao da sam nakaza…
a znam da jesam nesavršena tijela,
al duša je moja zbog Krista lipušna…
ti slađano to znaš,
krilima me svojim ukrašavaš,
opjevavaš moje suze
tu u meni živeći kao tajna.
Slađana bliskosti ja znam
ja ću tebe vidjeti, tebe kojeg osjećam…
ti ćeš makar to bilo na dan sudnji
mene iz groba dignuti,
Boga milost moliti da mi milostiv bude
da nas za vječnost veže i učini nerazdvojnima,
da mu darujemo čast i hvalu
svojom zahvalnom ljubavlju!
Anđele, ostani za zauvijek,
krila u molitvu stavi,
dok usnivam moju dušu,
na oltar nebeski polegni,
milost života u nadi Bog neka mi udjeli,
ako je volja Njegova da te za života vidim,amen.
Sa ljubavlju tvoja Ana Emanuela,
Bilaj, 30.06.2018.
