SV. OBITELJ ISUSA, MARIJE I JOSIPA
27. prosinca 2015.
Ps 84 (83), 2-3. 5b-6. 9-10
2. 1 Iv 3, 1-2. 21-24
UVOD
Danas u radosnom ozračju božićnog vremena, Crkva nas poziva na proslavu blagdana Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Zdravlje svakog društva, ovisi od zdravlja obitelji. Propast društva počinje, propadanjem obitelji.
Crkva je toga svjesna i upravo zato nam danas pred oči stavlja Nazaretsku Obitelj u kojoj nam je Bog dao „divan uzor obiteljskih krjeposti i uzajamne ljubavi“, te nas potiče „da je nasljedujemo“.
Okupljeni oko Stola Gospodnjega, zahvalit ćemo Bogu za svoje obitelji i za sve ono što su nam u suradnji s Bogom pružile. Molit ćemo da sve naše obitelji budu zajednice vjere, života i ljubavi. Molit ćemo napose za obitelji koje nisu uspjele odgovoriti svome poslanju, kao i one koje se nalaze u različitim krizama. Ispitat ćemo i svoje savjesti, svjesni da smo upravo u tome toliko puta i na tolike načine pogriješili. Pokajmo se za svoje grijehe i molimo Božje milosrđe.
HOMILIJA
Obitelj ima prevažnu ulogu u životu svakoga čovjeka. U obitelji dolazimo na svijet, razvijamo se, rastemo, sazrijevamo. Tu usvajamo osnovne vrjednote s kojima odlazimo u život. Ono što se iz bilo kojeg razloga, propusti u obitelji, uglavnom više nitko ne može ili teško može čak i djelomično nadoknaditi. Praćen članovima svoje obitelji, odlazimo s ovoga svijeta. Obitelj je prirodno okružje za normalan razvoj i život svakoga čovjeka.
Razmišljajući o božićnom otajstvu ne možemo ne uočiti da kako nekada, tako i danas, Bog se pojavljuje na marginama društva, premda mu mjesto nije na marginama, već u središtu života. Kamo sreće kad to ne bi imalo posljedica za kvalitetu ljudskoga života, ali posljedice su velike. Jer ni čovjeku ni Bogu koji želi ljudsku dobrobit, nije svejedno kako je organizirano društvo i jamči li poštivanje vrednota i rast u njima.
Ako su na čelu društva propalice, nitkovi, pokvarenjaci, diktatori, vrlo je vjerojatno da onda mnogo više riskira i pojedinac i cijela obitelj. O tom smo razmišljali u ozračju božićne noći, a i ovih dana kako Herod progoni Svetu Obitelj, držeći ih preopasnima za vlastiti interes. Ipak, nikakve opasnosti i poteškoće nisu spriječile Isusa da se nastani u svom narodu, te da u njemu započne i dovrši djelo spasenja. A sve to mu je bilo omogućeno, jer je imao zaštitu obitelji.
Želi nam poručiti da se i onda kad ga društvo sa svojim društvenim i političkom vođama odbija, on ne predaje, već živi u ljudskoj zajednici kao član jedne obitelji, koja ga štiti ne političkim i gospodarskim vezama i odlukama, već čvrstoćom ljubavi i vjernosti Bogu.
A to što Isus živi najprije u obitelji, postaje znak i poruka koju Bog ostavlja s ciljem da kaže čovjeku, gdje mora biti središte svih nastojanja društva i pojedinca. Cjelovitost i duhovna izgradnja obitelji mora biti u središtu nastojanja cijeloga društva te je nezamjenjiv doprinos svakoga člana obitelji. Da se ova temeljna zajednica ljudskoga života ne ugrozi i da ne prestane biti središte i rasadnik života. U protivnom, društvo potkopava samo sebe.
Dok nam današnji svijet potvrđuje kako nevolje pojedinca i naroda započinju tamo gdje obitelj ne živi svoju odgovornost prema načelima Svete Obitelji, današnji blagdan potiče svaku kršćansku obitelj da se okrenu obilju bogatstva i ljubavi koja dolaze od Boga.
Božić je prigoda da vratimo Boga u obitelj, ako smo ga udaljili nemarom i nevjernošću, ako smo se osiromašili grijehom i slabošću koji odvlače pozornost obitelji od Boga. Božić je prigoda da kršćanska obitelj i dalje bude iskonsko mjesto Božje prisutnosti, čime će ostvariti svoj poziv na zemlji, te prispjeti u sretnu vječnost.
Važnost ovoga blagdana danas je možda aktualnija nego ikada, jer je obitelj u opasnosti. Napadnuta je i ruše joj temelje u ime „civilizacijskih dostignuća“. Svjesni toga, hrvatski biskupi u svojoj poslanici „Obitelj, zajednica i zajedništvo vjere, života i ljubavi“ napisaše: „Svjedoci smo da je obitelj kao temeljna zajednica i društva i Crkve u naše doba napadnuta s mnogih strana i na razne načine. Gotovo je nevjerojatno da i najodgovornija tijela pojedinih zemalja donošenjem protunaravnih zakona usmjerenih protiv obitelji, izravno doprinose rastakanju društva koje predstavljaju“. Biskupi su zavapili: „Spasimo obitelj!“ Probudimo se i progledajmo, dok ne bude prekasno!
Danas smo svjedoci tolikih teorija i djelovanja koja ruše obitelj i obiteljske vrjednote. Mediji nas time zapljuskuju svakodnevno. Crkva shvaća obitelj kao „izvornu stanicu društvenog života. Ona je naravna zajednica u kojoj su muž i žena pozvani na sebedarje u ljubavi i darivanju života… Obitelj je zajednica u kojoj se, od samoga djetinjstva, mogu usvajati moralne vrijednosti, gdje se može započeti Boga častiti i dobro se služiti slobodom…“ (KKK).
Razmišljajući o pravom značenju obitelji G. Moser piše: „Obitelj nije… benzinska stanica, koja se tu i tamo koristi, da bismo nešto pojeli, promijenili odijelo i prespavali. Nije klub televizijskih gledatelja, čiji članovi sjede pred televizijskim ekranom. Nije labav zajednički skup učenika i službenika, koji se povremeno sastaju i opet razilaze. Obitelj čini pravu zajednicu koju je Bog htio… Kršćanska obitelj je u svojoj biti vjerska zajednica.“
Svetu Obitelj Josipa, Mariju i (kako se obično na slikama prikazuje) pubertetliju Isusa, tradicionalno se doživljavalo kao sliku idealne obitelji. U stvari za svoje vrijeme, bili su jako neobična obitelj. U vrijeme kada su obitelji brojale puno djece oni su imali samo jedno, a i njemu Josip nije bio otac (iako ga u današnjem evanđelju Marija tako zove). Marija i Josip kao supružnici, živjeli su bez tjelesnog odnosa, kao brat i sestra i nisu baš razumjeli postupke svoga jedinog sina kako nam svjedoči evanđelje.
I roditelji u našim obiteljima počesto ne razumiju i ostaju šokirani, postupcima svoje djece. Oni žele da sve ‘bude u redu, da sve bude kako se uvijek radilo’, a djeca se povede za nekim novim – često protukršćanskim običajima i načinima življenja. U ovo naše vrijeme što karakterizira i kriza obitelji, koja se mora nositi s problemima koji su drugačiji i novi, a opet u korijenu isti i poznati svim generacijama, slika neobične Svete Obitelji ima svoju poruku.
Marija i Josip koji su bili stavljeni u jednu sasvim novu situaciju, koju nisu birali niti do kraja razumjeli, ali iz koje su nastojali učiti. Takva slika Svete Obitelji možda govori i više nego samo ona tradicionalna, idealna koja ima svoju vrijednost.
Božić je prigoda da kršćanska obitelj, okupljajući se oko Betlehemske obitelji, i dalje bude iskonsko mjesto Božje prisutnosti, čime će ostvariti svoj poziv na zemlji te prispjeti u sretnu vječnost, u zajedništvo trojstvene ljubavi i obitelji.
fra Mate Tadić, OFM
