HVALJEN ISUS I MARIJA!

Draga braćo i sestre u Kristu,
‘Milost vam i mir od Boga,Oca našega,i Gospodina Isusa Krista'(II Korinćanima 1,2). Dugo vremena je prošlo od kada sam željela napisati ovo moje svjedočanstvo,ali ma koliko god puta da sam pokušala,nije mi polazilo za rukom.Ili bi bila spriječena zbog nedostatka dovoljno slobodnog vremena ili ne bi nailazila na razumijevanje onih kojima sam imala potrebu to ispričati;gledali bi me začuđenim i zabrinutim pogledom iz kojeg sam mogla iščitati da s mojim zdravljem nije ‘sve u redu’,Neki su mi čak preporučivali da odem kod liječnika (psihijatra)….savjetovali su mi da se ne bojim to njemu reći,jer jedino mi on (psihijatar) može pomoći.Oni koji su me osobno poznavali,’zaključili’ su ‘da sam oboljela od teškog i neurednog životarili ništa mi to što su oni ‘zaključili, nije moglo pomutiti radost koju sam proživljavala svaki put i iznova kad god bi se tih događanja sjetila…Nisu me mogli pokolebati,ja sam čvrsto znala da nisam bolesna,da je to milost,koji oni nikako ne prihvaćaju;neki radi svoga neznanja,a neki radi svoje oholosti. Bila sam i ljuta,i žalosna na njih… A bilo je toga toliko puno,i samo sam srcem vapila.’Bože moj,pomozi mi da predam ovo sve što si mi dao… Znala sam da trebam predati crkvi sve ovo što sam dobila,u obliku svjedočanstva po kojemu bi mnogi došli Bogu i na pomoć dušama,koje te trebaju,a još su daleko… a na Slavu Tvoju i svetoga Imena Isusa Krista… i svaki puta bih se sjetila onih trojice iz Biblije,što su dobili talente i kako su ih ‘uložili’. Ni kako niša željela ja svoj ‘talent’ ‘zakopati’. Ne! Znala sam od početka da ga trebam umnožiti….Priznajem da sam na kraju jednom prilikom doživjela veliko razočaranje od osobe za koju sam vjerovala da će me razumjeti,jer je bila svaki dan u crkvi…na sv.Misi,klanjanju… ali kada je ćula samo dio moga svjedočanstva,predusrela me svojim zaključkom dato nije od Boga’,da je to sotonsko djelo… Bila sam toliko šokirana tom izjavom,jer sam očekivala da ‘pravi vjernik’ treba povjerovati u Božje djelovanje…Toga trenutka sam odustala od namjere da ikome više od ljudi to ispričam… Sjetila sam se onoga,kad kaže:’Ne bacaj biserje pred svinje!’DA! U jednom trenutku sam počela žarko,svim srcem vapiti;Bože,ako Ti želiš da ja objavim ovo svoje svjedočanstvo,Ti organiziraj kako da to učinim…i kada….’!Dao mi dragi Bog milost,i učvrstio me u tome da spoznam kako je to sve njegovo djelo. Djelo koje On meni i kroz mene čini,jer sam ipak bezbroj puta samu sebe uhvatila i zatekla iznenađenu pitanjem; kako ja tako velike milosti da dobijem s nebesa,a da uopće ničim toga nisam zaslužila? Čak što više, toliko sam puta Boga uvrijedila i toliko sam u životu prekršaja i promašaja napravila…a Bog mi daje…i daje što mnogi sveci možda nisu dobio…. ( bar o tome u ono vrijeme nisam puno ćula ). Gotovo svaki dan bi počinjala živjeti za to,da objavim moje veliko svjedočanstvo…to mi je bio ‘glavni’,ali nikako obavljeni zadatak. Onda sam jednog dana pitala:’Bože,ako Ti ne želiš,da ja o tome pričam i pišem,molim te onda samo jedno;nemoj mi više davati,jer teško mi je zbog toga. A onda sam ‘čula glas’:“Imao bih vam još mnogo reći, ali sada ne možete nositi…’ (Ivan 16,12). Tada sam već znala da to,baš to,piše u Bibliji i povjerovala sam…da mi Božji glas to govori… Samo mi nije bilo jasno;zašto mi ‘to ne uzme iz ruku’,pa da mogu još ‘ponijeti’?.Bila je to velika muka iz dana u dan.Pročule se ‘priće ‘o meni…Čudno me svi gledali,čak su me i neki svećenici počeli ‘prozivati’sa oltara… Kao da sam ‘osjetila’ i kod njih neku ljubomoru…ali,kao da sam ‘osjetila’da me više boli njihova’ njihova nevjera u djelovanje Duha Svetoga.Molila sam Boga da mi pomogne,da mu odložim sav moj teret,da oslobodim ruke svoje…jer opet sam se sjetila da je Isus jednom prilikom rekao: ‘Svi vi,koji ste umorni i opterećeni,dođite k’ meni… i ja ću vas odmoriti… U jednom svom tako velikom umoru,zaspala sam…i sanjam:Ležim na postelji i odmaram,a glava mi u krilu Očevu.U krilu Boga Oca.Koji je to doživljaj,ljudi moji!On me rukom po mojoj kosi draga… a ruka mu topla i nježna…Nikada se u svom životu do tada nisam tako dobro osjećala..To se ne može riječima opisati.Kad sam se ‘probudila’,ustvari,ja više nisam bila sigurna dali je to bio san ili java,’netko’mi je rekao:’On miljenicima svojim i u snu daje…’Nakon toga događaja,znam samo jedino to,da uopće više nisam ‘osjećala teret ‘Znala sam da trebam početi to sve stavljati na papir…i tako pripremati svjedočanstvo za trenutak kada to bude u Božjem planu… Kroz to vrijeme,nastavili su se nizati događaji i susreti sa Bogom,kroz živu Riječ i događaje… Zapisivala sam sve u ‘etapama’,a onda sam jednoga dana ‘prepoznala’ da su te ‘epizode’iz moga života,ustvari,jedna velika cjelina,jedna ‘slika’ koja govori o mome susretu s Bogom… Kao kad slažeš puzle… Došle su mi pred oči one ikone u pravoslavnoj crkvi,što sam jedanput vidjela u nekom manastiru…stalno su me na to asocirali moji doživljaji… Shvatila sam da ništa nije bez razloga… Samo,zaista,Gospodin je davao svaki dan novi događaj,pa ga ja razmatram i divim se… kao dijete kad crta…pa onda zastane i kaže:’mama,tata,vidi… Kako sam već rekla,kroz ove godine sam stalno molila Boga da On providi kako ću i kada moći imati priliku ovo objaviti,i bezbroj padova je i uspona je bilo i propuštenih prilika,i strahova nesigurnosti..,ali imala sam milost,da me ne prođe ova moja želja i potreba,da mogu Bogu predati sve..Isus je rekao:’Ustrajno molite…’ Prije dva dana sam se javila jednom prijatelju i zamolila ga da mi on pomogne u objavi moga svjedočanstva,na što je on odmah pristao… Dogovorili smo se da mu to isto na ovakav način pošaljem kao i vama na ovu stranicu,pa da on objavi,naravno,isto anonimno,ne zbog mene,već zbog mojih bližnjih,i zbog svih onih poznanika i onih koji će to čitati,da se ne ogriješe i ne sablaznu,da im ovim svjedočanstvom više ne naškodim,nego što bi pomogla..( a još uvijek i zbog moje ljudske slabosti) jer ja nemam u ovom svjedočanstvu ništa lijepo o sebi reći kakva sam bila i kako je Bog zahvatio u moj život i kako me svaki dan lijepo oblikuje po svojoj svetoj volji…i vjerujem da će On,mene i sve moje potpuno osloboditi od svakoga zla,koje još uvijek napada,nakon ovoga svjedočanstva…kada sotonu raskrinkamo… i ‘svjetlo istinito’ kada obasja mnoge duše i istjera tame naše…Kada blagoslov siđe na nas još više i jače… Ovime još uvijek nisam opisala niti jedan konkretan događaj,ali smatram da poprilično toga moram napisati,da bi se tako vidjela cjelina…Razmišljala sam odakle da krenem…Od događaja sa Stepinčevog groba,ili od moga trenutnog ozdravljenja …ili od kamenitih vrata…ili od događaja u kapeli crkve u Frankfurtu,kod Sv.Josipa… ili od Gospe Schonstattske…ili od sv.Ante,kojem je majka učinila zavjet i po čijem zagovoru sam kao dijete,koje su doktori otpisali,oživjela ili po još prilično toga prekrasnoga što postoji u našoj Katoličkoj Crkvi…a čega se u ovom trenutku niti mogu sjetiti,niti može stati sve u jedno svjedočanstvo.Moram naglasiti još nešto,da me Duh Sveti stalno podsjeća na to,da se zauzmem objaviti jednu knjigu sa svim time o čemu vam pišem i kako sam dobila milost da pišem duhovnu i domoljubnu poeziju…da to objavim i dam na raspolaganje za pomoć našim mladim obiteljima,da im se tako pomogne duhovno,a onda i materijalno,jer kada Duh Sveti pokrene planine… sjene će nestati..Vjerujem da imate za ovo sluha,jer znam da niti ‘ovaj naš susret’ nije slučajan.Jer kada sam saznala da moj prijatelj koji mi je rekao da će pomoći posredovati u objavi ovoga svjedočanstva,a pošto sam nakon tog našeg razgovora saznala da on ima jedan neodgodivo hitan posao koji mora obaviti i termine,znala sam da ga ne želim opteretiti i ja …molila sam Anđele da pronađu put…i odmah,’surfajućii’ po fejsu,otkrila sam ovu vašu stranicu.Zaista Bog proviđa… Sve je u njegovoj svetoj providnosti dobro… Pozdrav i blagoslov.. Čekam vaš odgovor.Hvala

(Ime i prezime osobe koja je napisala svjedočanstvo je poznato uredništvu portala PUT,ISTINA I ŽIVOT.)

Poštovana braćo i sestre u Kristu, pratitelji portala PUT, ISTINA I ŽIVOT!

 
Mnogi od vas su praktični vjernici, aktivni u svojim župama i molitvenim zajednicama. Koliko vas pohađa seminare i duhovne obnove ili hodočasti u razna rimokatolička svetišta? Na ovakvim mjestima ste sigurno dobili neizmjerne i velike milosti iz Božje ruke i sigurni smo da su mnogi od vas osjetili izravni Božji dodir pa možete svjedočiti o čudesnim ozdravljenjima, oslobođenjima od raznih duhovnih zarobljenosti  i ovisnostima. Koliko vas je prošlo pješačka hodočašća ili vam je Gospodin pomogao u teškim životnim situacijama kada je sve izveo na dobro. Vjerujemo da ima puno raznih svjedočanstava gdje se Bog proslavio kroz vaš život. Bilo bi dobro da vaše svjedočanstvo ne zadržavate za sebe nego da ga podijelite javno s nama kako bi i druge osobe potaknuli na razmišljanje o Bogu. Upravo vaše svjedočanstvo može potaknuti druge da se obrate Bogu i da krenu Božjim putovima obraćenja srca. Vaše svjedočanstvo možete poslati na email adresu [email protected] i mi ćemo ga objaviti na našem portalu. Hvala vam i neka vaše svjedočanstvo bude poticaj onome tko ga bude pročitao da krene putem obraćenja jer taj Isusov put je PUT, ISTINA I ŽIVOT. Neka vas prati Božji blagoslov!
PODIJELI