Svaka je moja molitva tužna postala radosna

ISUSE, ukrasio si mi život bolom i suzama križa, ali i osmijesima Duha Svetoga… samo sam te tako mogla naći u duši i srcu… To je smisao života svakoga od nas, naći oslonac u Tebi. Svaka je moja molitva tužna postala radosna jer te je pronašla. Sad evo nisam ni bezbolna, niti sam sretnica zemaljska… živim za druge kao nebeska duša, Ti si me tome naučio! I promatram ovaj svoj križ, u njemu pomoć tebi vidim, jer oduvijek je bio u mislima sa Tobom. Kao mala curica upoznala sam te, u bolnicama bi umrla bez tebe i brižne naše majke Marije. Kako su me samo sudili, kako su me samo rastužili… sve do danas… i možda će tako sve do moje smrti biti, možda neću prestati bolne suze liti… u svakoj si mi Spasitelju voljeni, tebi ih darujem da speru krv sa tvoga križa i znoj i trnje… da sja sav od tvoga svetog dodira… u svjetlosti vječne ljubavi i mira. Znam da ne mogu vratiti dane, ali dušom ti odlazim u onaj čas kada si umro za nas. I za sve moje grijehe i žalopojke ja se kajem, ja ti svoju molitvu suza dajem da ti melem bude, jer nemam ništa osim ljubavi… i znam da tebi ona svo blago znači… Uzmi me od mene sebi i oprosti za moje nesvijesne i svijesne postupke bolne… oprosti na mojoj naivnosti. Oprosti za svaki trn koji ti nesvijesno zada… oprosti što nisam nekad znala križ nositi… što sam padala… oprosti mojoj boli, primi u svoje Presveto srce samo moju ljubav melem da ti bude, amen!