Slika: Sveti Ante

Prije nekoliko dana razgovarao sam s mojim prijateljem protestantom o molitvi svecima. Mi katolici imamo svece zaštitnike koji su naši zagovornici na nebu i mi im se kroz molitvu utječemo i molimo ih da nas zagovaraju kod Gospodina. Kod protestanata nema molitve svecima već se u molitvi direktno obraćaju Gospodinu Isusu. Oni se čvrsto drže Biblije i trude se živjeti po Božjoj riječi koja je napisana u Bibliji, ali molitve svecima za mnoge protestante je sablažnjiva. Moja iskustva obraćanje svecima zagovornicima su plodonosna i jedino što mogu posvjedočiti iz svog osobnog duhovnog iskustva da sam doživio mnoge duhovne plodove obraćajući se svecima zagovornicima.

Nama Hrvatima, a i katolicima širom svijeta jedan od najomiljenijih svetaca je sv. Ante Padovanski i mnogim vjernicima katolicima on je zaštitnik i zagovornik. U svečevom životopisu piše da je, iako ima naziv “Padovanski”, zapravo rođen u Portugalu, točnije u Lisabonu. Krsno ime mu je bilo Ferdinand. U svojoj petnaestoj godini života je stupio u red Augustinaca u Lisabonu, ali je premješten u grad Coimbru gdje je zaređen za svećenika.

Godine 1220. u Coimbru su iz Maroka donijeli tijela franjevačkih mučenika koje su ubili muslimani u Maroku i to je u mladom svećeniku probudilo želju za mučeništvom. Te iste godine je stupio u red Manje braće u Olivares i uzima si ime Ante. Iste godine odlazi u Afriku gdje se iskrcao, ali se razbolio te se htio vratiti u Španjolsku. Vjetrovi i nevrijeme odnijeli su ga na drugu stranu tj. u Italiju, točnije na sicilijansku obalu kod grada Mesine. Godine 1221. se uputio u Assizi na skupštinu reda koju je sazvao sv. Franjo Asiški. Upoznavši sv. Franju odlučio je trajno ostati u Italiji, gdje je u gradu Padovi djelovao i propovijedao kao svećenik i veliki čudotvorac. U Padovi je i preminuo 1226. godine, u svojoj 36. godini života. Danas u bazilici sv. Ante Padovanskog u Padovi postoji relikvija – svečev neraspadnuti jezik. Naime, tijelo sveca se pretvorilo u prah, ali je ostao samo jezik, svjež i neraspadnut, što potvrđuje da je sv. Ante sigurno bio jedan od najvećih propovjednika crkve. Jezik sv. Ante je propovijedao Evanđelje, izricao blagoslove, slavio Božje ime.

Mnogi naši stari su znali reći da sv. Ante brzo nađe izgubljene stvari. To i sam mogu posvjedočiti. Prije nekoliko godina vozio sam auto Fiat Punto koji je imao samo jedan i to vanserijski ključ koji je otvarao vrata i kojim sam palio auto. Inače, radim kao zaštitar i tu večer radio sam noćnu smjenu i prilikom obilaska kruga, iz džepa mi je ispao ključ. Ujutro, kada mi je smjena bila gotova, krenuo sam prema automobilu, ali u džepu mi nije bilo ključa. Pregledao sam sve džepove, torbu, ali ključa nigdje nije bilo. Prošao sam ponovo krug i sve prostorije gdje sam tu večer prolazio, ali ključ kao da je propao u crnu zemlju. Odlučio sam auto ostaviti u krugu firme na parkingu pa sam otišao doma pješke. Cijelo vrijeme sam razmišljao o tome kako ću morati silom otvoriti vrata auta jer moram promijeniti brave. To bi bili i dodatni i veliki troškovi. Osjećao sam se stvarno jadno i nazvao sam prijateljicu Zoru da se pomoli za mene jer ne znam što ću bez ključa od auta. Zora je inače predana vjernica koja mi je odmah na prvu rekla: “Izmolit ću krunicu sv. Ante za tebe da pronađeš ključ.”

Tako sam i ja izmolio krunicu sv. Anti Padovanskom i prijatelj me malo ranije odvezao do posla. Došao sam do porte i zamolio dežurnoga da me pusti u krug da pronađem ključ dok je još dan. Pustio me i napravio sam samo nekoliko koraka od porte i slučajno pogledao prema dolje, a ono – na stazi uz rubnjak – ispred mene nalazio se moj izgubljeni ključ.

Ovo svjedočanstvo mi može potvrditi da je sv. Ante sigurno živ i da mnoge potrebite zagovara kod Gospodina na nebu.

Sveti Ante Padovanski, moli za nas!

Josip

PODIJELI