U organizaciji Kršćanske sadašnjosti na ovogodišnjem Interliberu 13. studenoga održan
je susret s dr. sc. Romanom Brajšom, astrofizičarom i prevoditeljem knjiga švicarskog
astrofizičara i spisatelja Arnolda Benza. Tema susreta bila je „Svemir kao dar: vjera i
znanost u knjigama Arnolda Benza”, a predstavljen je i niz Benzovih izdanja
objavljenih u biblioteci Kršćanske sadašnjosti: Darovani svemir, Budućnost svemira,
Svemir – znanje i čuđenje, Baca li Bog kockice? te najnovija od njih, Nezamislivo obilno.
Astronomski psalmi.
Susret astrofizike i duhovnosti
Kako je prva rečenica Biblije povezana sa suvremenom astronomijom, kako čuđenje
nad svemirom može postati duhovna kategorija, kakva je veza između ljudi i zvijezda te
gdje se mogu pronaći dodirne točke između vjere i prirodnih znanosti – samo su neka
od pitanja otvorenih na susretu.
Dr. sc. Roman Brajša, stručnjak za fiziku Sunca, u svojim prijevodima i
popularnoznanstvenim istupima spaja znanstvenu preciznost s osjetljivošću za duhovnu
i filozofsku dimenziju svemira. Njegovi prijevodi omogućili su hrvatskim čitateljima da u
punini dožive Benzova promišljanja. Od 2016. u trajnom je izboru znanstveni savjetnik
Opservatorija Hvar Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a bio je i predsjednik
Hrvatskog astronomskog društva, član i predsjednik Državnog povjerenstva za
astronomiju te pročelnik Opservatorija Hvar.
U predstavljanju Benzovih djela, voditeljica marketinga Kršćanske sadašnjosti Tihana
Pšenko Miloš istaknula je kako „Benz povezuje suvremenu astrofiziku s pitanjima smisla
i stvaranja, otvarajući prostor dijalogu između znanosti i teologije – dijalogu koji ne
suprotstavlja, nego produbljuje naše razumijevanje svijeta i čovjeka”.
Različite razine opažanja stvarnosti
Govoreći o svojim prevoditeljskim počecima i prvom susretu s Benzovim knjigama,
Brajša je naglasio važnost točnog navođenja znanstvene terminologije, koja se često
pogrešno koristi, te istaknuo da je na to u prijevodima posebno pazio.
„Prirodne znanosti, fizika i astrofizika u odnosu na vjeru i teologiju predstavljaju različite
razine opažanja stvarnosti; daju odgovore na različita pitanja. No obje discipline treba
uzeti ozbiljno i sveobuhvatno”, rekao je dr. Brajša. Dodao je da su „veći problem često
pogrešna pitanja nego pogrešni odgovori”, napominjući da se priroda može objasniti
isključivo metodama prirodnih znanosti, a da je moguća točka susreta znanosti i vjere –
čuđenje.
Otkrića koja potiču čuđenje i motiv stvaranja
U raspravi je istaknuto i otkriće s početka 2000-ih – ubrzano širenje svemira, suprotno
tadašnjim očekivanjima – koje je poslije nagrađeno Nobelovom nagradom. Takvi
znanstveni pomaci, istaknuo je Brajša, primjer su trenutaka u kojima se znanstvenik
može istinski zadiviti.
Uz čuđenje, Benz se bavi i temom stvaranja. Razlikuje „stvaranje u mitskoj prošlosti” od
„neprekidnog stvaranja” (creatio continua). U Darovanom svemiru piše da „svemir ima
svojstvo da može nastati nešto novo”. Na pitanje o povezanosti ove misli s kršćanskom
nadom u novo stvaranje, Brajša je naveo primjer prijelaza od kaosa i smrti Velikog petka
do Isusova uskrsnuća.
Biblijski motivi i suvremena astronomija
Sudionici su se osvrnuli i na Benzove „ja-izričaje” oblikovane po uzoru na Evanđelje po
Ivanu, kao i na Benzovu tvrdnju da se prva biblijska rečenica („U početku stvori Bog
nebo i zemlju…”) može povezati sa suvremenom astronomijom.
„Vjerujemo u svemogućeg Boga, no u svemoguću se znanost ne može vjerovati”, rekao
je Brajša, pojašnjavajući da znanost ima vremenska (veliki prasak), prostorna (crne
jame) i metodološka ograničenja (teorija relativnosti, kvantna mehanika, teorija kaosa,
kompleksnost stvarnosti). Na susretu je prikazao i niz dojmljivih astronomskih fotografija
– nastanka novih zvijezda, crnih jama…
Zaključna promišljanja o razvoju svemira i iskustvu Boga
Zaključno je naglasio da se postojanje Boga kao pretpostavke za objašnjavanje
znanstvenih pojava ne može dokazati te da je takva pretpostavka nepotrebna: iskustvo
Boga moguće je samo uz osobno uključivanje. „Razvoj svemira vrlo je složen. Današnji
svemir nije nastao samim velikim praskom, nego je rezultat razvoja tijekom 13,8 milijardi
godina – razvoja koji se nastavlja i danas. Nebeska tijela i živa bića nastaju, razvijaju se
i raspadaju, a budućnost je otvorena, premda unutar okvira zadanog temeljnim
zakonima očuvanja”, zaključio je dr. sc. Roman Brajša.
