Suprotstavimo se prostituciji
Uz brojne druge pošasti, u nekim dijelovima naše zemlje prisutan je još i problem prostitucije.
Protiv nje, kao i protiv njene legalizacije, postoje brojni razlozi, od kojih ću ovom prilikom spomenuti moralne, biološke i društvene.
U Katekizmu Katoličke Crkve stoji: “Prostitucija vrijeđa dostojanstvo osobe koja se prostituira svodeći je na spolni užitak što ga nudi. Onaj koji plaća teško griješi protiv sebe samog: oskvrnjuje čistoću na koju ga obvezuje Krštenje i kalja svoje tijelo, hram Duha Svetoga.” (2355).
Prostitucija treba i nadalje ostati zabranjena državnim zakonom. Nije istina da bi prostitucija koja bi se događala pod “kontrolom” države predstavljala gašenje one ulične. Zapravo bi se radilo o proširenju ulične prostitucije još i na nekakvu drugu.
Prostitucija izgrađuje negativne stavove prema braku, djeci i roditeljstvu, a to je vrlo štetno za svaku osobu i za svaku državu. Osobe koje nisu u braku, kroz odnos s prostitutkom oštećuju moralne, biloške i psihološke predispozicije za brak, a osobe koje s prostitutkom naruše vjernost u svome braku postaju uzročnikom još većih nesuglasica koje nekada rezultiraju čak i rastavom s negativnim posljedicama ne samo za supružnike, nego i za djecu.
Prostitucija predstavlja javnu sablazan koja negativno djeluje na odgoj ne samo mladih nego i odraslih. Ona je povezana i s brojnim drugim zlima.
U prosincu 2000. godine, nakon šestomjesečnog rada, Komisija za društvena pitanja Francuske Biskupske Konferencije, pod predsjedanjem preuzv. gosp. biskupa Olivier de Berranger a iz Saint Denisa izdala je dokument pod naslovom “Ropstvo i prostitucija”. Radi se o alarmirajućem apelu Europi. Dokument opisuje surovost prostitucije u koju je uključeno u Francuskoj dvadeset tisuća osoba, među kojima je i 5 – 6 tisuća uličnih prostitutki.
Francuski biskupi ovdje upozoravaju da je prostitucija samo prva karika u lancu kriminalnih aktivnosti koje uključuju prodaju droge i oružja, te da je robovska prodaja pri prostituciji (nekada i na dradžbi) kontrolirana europskim bandama koje provode otmice, mučenja, pa čak i ubijaju da bi strahom zadržavali ostale žrtve.
Analiza je načinjena na osnovi iskustava brojnih organizacija koje se bore protiv prostitucije. Za mnoge podatke se je saznalo tijekom konferencije koja je održana u svibnju 2000. god. u Parizu pod naslovom “Prostitucija, ljudi i bezdan” koju je organiziralo jedanaest takovih udruga.
Vlč. gosp. Damien Ledouarein, tajnik Komisije za društvena pitanja Francuske Biskupske Konferencije izjavio je talijanskim novinama Avvenire da su francuski biskupi odlučili dati ovu izjavu upravo na zahtjev udruga koje se bore protiv prostitucije i dodao: “Zbog alarmantne situacije koja je prisutna u Europi, pozvali smo biskupske konferencije petnaest zemalja Europske Unije da bi se načinilo zajednički dokument”.
Biskupi upozoravaju da ima pokušaja umanjivanja značaja ovom problemu, pa naglašavaju da prodaja tijela nije u skladu s dostojanstvom ljudske osobe i prostitucija se nikada ne može uvrstiti u zaposlenje. Ne postoji “dobra” vrsta prostitucije, jer svaka predstavlja veliko zlo.
Svođenjem međuljudskih odnosa na trgovačku robu ne priznaje se volja Stvoritelja, nego to predstavlja odbacivanje Božanskog plana koji se tiče svakog čovjeka pa se radi o grijehu osobne i društvene naravi.
Nadalje, biskupi pozivaju francusku državnu vlast da osigura zakon koji će utvrditi da tijelo ne može biti predmetom prodaje. Na europskom nivou dokument poziva udruge da se suprotstave stavu pojedinih državih vlasti koje navodno “reguliraju” prostituciju nazivajući ju svojevrsnim “zaposlenjem”.
Biskupi još traže proširenje pritiska na države koje nisu ratificirale međunarodnu konvenciju protiv prodaje ljudskih bića i protiv prostitucije od 2. prosinca 1949. i apeliraju na Ujedinjene Narode da stvore kontrolni mehanizam za nadgledanje implementacije ove konvencije.
24. svibnja 2000. god., za vrijeme opće audijencije na trgu Sv. Petra, održala je govor bivša prostitutka Miriam koja umire od AIDS a i u suzama zavapila Papi: “Sveti Oče, pomozite nam osloboditi pedeset tisuća mladih žena koje se prostituiraju u Italiji!” Dopratio ju je vlč. Oreste Benzi koji već čitav niz godina naviješta Evanđelje prostitutkama i trudi se oko njihovog oslobađanja iz ropstva.
Naivni su oni koji misle da se legalizacijom, odnosno dekriminalizacijom prostitucije ne bi događale zaraze. Mora se naglasiti da svaka vrsta prostitucije predstavlja žarište i izvor širenja brojnih pa i smrtonosnih bolesti. Prostitutke ipak prenose bolesti čak ako se na njih i testiraju. Testovi na AIDS i na razne druge infekcije ne otkrivaju zarazu čim se ona dogodi, mada uzročnici bolesti u toj osobi žive, umnažaju se i lako prelaze na druge, koji ih možda prenesu na slijedeće itd.
Osim toga, želim objasniti da se AIDS i razne druge, pa i smrtonosne bolesti prenose i preko prezervativa.
Centar za kontrolu bolesti SAD-a još koncem osamdesetih godina izjavio, što nikada kasnije nije opovrgnuto: “… HIV je izoliran iz krvi, sline, suza, mokraće, sjemena, cerebrospinalne tekućine, majčinog mlijeka, te iz tkiva zaraženih ljudi…Koža, naročito kada se ograba, poreže ili oguli, upale kože i druga oštećenja, kao i sluznice oka, nosa, usta, a moguće i dišnog puta (dušnik, bronhi, pluća), trebaju se smatrati kao mogući putovi ulaska virusa.” Ovo je objavljeno u: Morbidity and Mortality Weekly Report, Atlanta-GA, US Dept. of Health, Education and Wellfare, 1 April 1988, Vol. 37, No. S-4.
Svake minute u usnoj šupljini se pojavi milijun novih limfocita, a ako je u ustima prisutna upala, onda i deset milijuna. Ako je čovjek zaražen, u limfocitima se nalazi mnoštvo virusa AIDS-a. Često je stomatolog prvi liječnik koji posumnja da netko boluje od AIDS-a kada vidi gnojenje i krvarenja u ustima, bijele naslage i slične promjene.
Čak i zdrava osoba skoro uvijek u ustima ima neke ranice nakon pranja zubi, zbog pokvarenog zuba, gingivitisa ili oštrije hrane, kroz koje virusi još lakše ulaze.
Danas znamo da čovjek u krvi i svojim izlučevinama ima u raznim fazama bolesti različite količine virusa. Sigurno da ima i razlike među raznim poljupcima. Ali, iz svega navedenog, jasno je da se ne smije zanemarivati mogućnost zaraze već i nekim poljupcima.
Reklama prezervativa je dovela ne samo do lažne sigurnosti da se tako neće prenijeti AIDS, nego je zbog poticaja na nemoralni život dovela do strahovitog razbuktavanja i drugih zaraza.
Tako je danas Humanim Papiloma Virusom u SAD-u zaraženo već oko polovine mladića i djevojaka koji žive predbračnim seksualnim životom. Taj virus se preko prezervativa prenosi kao i bez njega jer je proširen široko po koži, a izaziva rak maternice. 99 % žena koje obole od raka maternice, zaražene su tim virusom. U mnogim zemljama svijeta, pa i u Hrvatskoj, danas od raka maternice umire više osoba nego što ih umire od AIDS-a. Zarazne žutice (hepatitisi) se zbog prisutnosti uzročnika u slini, prenose već i samo nekim poljupcima, a od nekih takvih hepatitisa se dobije cirozu i rak jetre.
Američki nacionalni institut za zdravlje je još 1996. god u dokumentu “Consensus Statement on Cervical Cancer” utvrdio da upotreba barijernih metoda kontracepcije u koje spada prezervativ, ne potvrđuje da bi se time sprečavalo širenje HPV–a.
Iz dokumenta “Workshop Summary” iz 2000. god. kojega je izradio isti Nacionalni institut za zdravlje, zajedno s “National Institute of Allergy and Infectious Diseases” i s “Department of Health and Human Services” Vlade SAD–a, vidi se da nema niti kliničkih potvrda da bi prezervativ štitio od zaraze sifilisom, herpesom i Chlamydiom Trachomatis. Napominjem da Chlamydia izaziva upale u maternici i jajovodima što rezultira neplodnošću. Nekada zaražena žena ipak zanese, ali dijete zbog zaraze često umre još prije poroda.
U dokumentu Papinskog Vijeća za obitelj “Ljudska spolnost: istina i značenje” iz 1995. piše: „U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga “safe sex-a” (sigurnog seksa) ili “safer sex-a” (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ moze pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA-e (AIDS-a). Roditelji trebaju inzistirati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze”. (139).
Ako bi netko danas – sutra i otkrio “prezervativ” koji bi štitio od svih zaraza, on ipak ne bi štitio od grijeha. A grijeh je ovdje najveći problem.
Vrlo je poučno usporediti što se je to posljednjih godina dogodilo na Tajlandu i Filipinima.
Tajland ima 66, a Filipini 82 milijuna stanovnika. Prva osoba zaražena HIV–om otkrivena je i na Tajlandu i na Filipinima iste, 1984. godine. 1987. god. na Tajlandu je bilo 112 poznatih zaraženih, a na Filipinima 135.
1991. god. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) je prognozirala da će 1999. god. na Tajlandu biti 60 – 80 tisuća zaraženih, a na Filipinima između 80 – 90 tisuća. Iste 1991. god. ministar zdravstva Tajlanda je pokrenuo tzv. program 100 % upotrebe prezervativa. Ova inicijativa je bila široko prihvaćena, i prezervativi su se nudili u supermarketima, barovima, javnim kućama i raznim drugim javnim mjestima.
Slični pritisci su izvršeni i na Filipine, da bi i ta država prihvatila reklame i raspačavanje prezervativa, ali je to spriječeno zbog odlučnog javnog protivljenja Katoličke Crkve. I pogledajmo sada što je uslijedilo kao rezultat. 1999. god. prema izvještaju UNAIDS, na Tajlandu je već bilo 755,000 zaraženih, od čega je već umrlo 65,000, dok je iste godine na Filipinima ukupni broj zaraženih bio 1,005, a umrlo je njih 225.
U kolovozu 2003. godine bilo je već 899,000 poznatih zaraženih na Tajlandu, a od AIDS–a je umrlo već 125,000 ljudi.
Za usporedbu, do rujna 2003. godine, na Filipinima je bilo 1,946 zaraženih, a umrlo ih je 260.
Pokazavši se nesposobnim u obuzdavanju širenja AIDS–a, Tajland se sada usmjerio na liječenje oboljelih od AIDS–a. A tko se to na Tajlandu uopće bavi liječenjem oboljelih? Većinu lječilišta vode upravo katolički misionari, Camillian Fathers, iako Tajland u velikoj mjeri očito nije prihvatio pristup sprečavanju AIDS–a odgojem za predbračnu suzdržanost i vjernost u braku kojega zastupa Katolička Crkva.
Već je i ranije u povijesti čovječanstva bilo slučajeva da je državna vlast donosila odredbe protivne Božjem zakonu, pa je u Sv. Pismu zabilježena proročka poruka:
” Opametite se sada, vi kraljevi,
Urazumite se, suci zemaljski.
Služite Jahvi sa strahom,
s trepetom se pokorite Njemu,
da se ne razgnjevi te ne propadnete na putu,
kad uskoro plane srdžba Njegova.
Blago svima koji se Njemu utječu!” (Ps. 2, 10 12)
Antun Lisec, dr. med.
Ranije objavljeno:
Crkva zabranjuje umjetne oplodnje
Oplodnja u epruveti protuustavna!
Ženino tijelo – svetište ili smetiše?
