Spoznala sam tko me uistinu voli.

Rasplakanost moga tijela nije uspjela rastužiti moju dušu koja u Kristovoj radosti sja! Rodila se sa križem… možda i umrem sa njim. Na njega su se lijepile ptice rugalice, Bog ih je rastjerao golubicom mira, tvrđavu mi izgradio, Jeruzalemskom princezicom učinio. Rekao mi pjevaj mi sa nje, da te čuje zemlja i Nebo, da se raduju bolni nadi koja je skrivena u trpljenju iz ljubavi. Rasplesana sam duša zbog Njega koji me naučio biti vjerna svetim zapisima… cvjetam i kad mi sol nagriza latice… jer me spašava rosa blagoslova Duha Svetoga. Po nekad se čini da samo dušom živim i taj tren biljažim… da olakšam tuđu patnju…. Radosna sam, ja koja sam nesretnica zemaljska, optužena za križ. Radujem se, jer me sve optužbe približiše Bogu. Spoznala sam tko me uistinu voli. Tko se uistinu za mene bori i želi moj život vječni. Boli jako neizustivo, ali vrijedi svaka suza, svako nerazumjevanje… jer me tješi Tješitelj, moj nebeski ozdravitelj. Znam teško je svakom ljudskom biću shvatiti me, jer što ja proživljavam nije za sve ljude, posebno ne nježne damice… ja moram biti snažna žena, ja moram biti lavica u srcu, mač mi je Riječ Božja, darovna. Ja moram nositi križ radosno, jer ljubav se tako ponaša. Ne ubija se život od Boga tek tako… ne gasne sjaj koji je Božji dar… Znao me i prije mog rođenja… znao je da će izrugano pače postati raspjevana snažna labudica. Koja jača slične sebi. Znao me jer me satkao iz ljubavi i uputio da budem ljubav gdje god bila. Tijelo je samo opipljivost moje postojanosti, tijelo mi je okovano nepravdom, a duša iz pravde izranja… Duša je u ime Kristovo pobjednica okova. Osloboditi ću se ja i mnogo duša poći će sa mnom u mir. Rođena sam da uputim ljude u Raj. U jedinu istinu. Ljubav je bezsmrtna, sačuvala nas sviju krila Duha Svetoga, da ga zaslužimo svojim djelima iz čiste ljubavi. Amen.