Jedna zgoda pripovijeda da je grčki pisac tragedija Eshil, bio nazočan jednoj sportskoj priredbi u Ateni. Jedan boksač dobro odmjerenim udarcem pošalje svog protivnika na duže vrijeme. Narod je divljao od oduševljenja. Tada se Eshil začuđeno obrati jednom Atenjaninu: “Čudna je to stvar! Pobijeđeni šuti, a viču koji nisu sudjelovali u borbi!”
Sport bi izvorno trebao poticati i podržavati “zdravo tijelo u zdravom duhu”. Nažalost, svjedoci smo kako se iskrivilo shvaćanje i poimanje sporta i sportaša. Takve ljude često držimo nad ljudima, dižući ih i slaveći na razinu božanstava. Nažalost, u sport je na velika vrata ušao interes, prljava politika, novac i dobit. Izgubio se zdravi natjecateljski duh, a sve je više droge – osobito nasilja. Navijači drže da će biti pametniji ili veći domoljubi, viču li galame ili psuju. Na taj način vape i viču za vrijednostima i smislom koji će ih usrećiti i ispuniti. U svemu tomu veliku zaslugu i doprinos takvom mentalitetu, shvaćanju, napuhivanju i ozračju imaju i snose mass mediji.
Lijepo je pobijediti i biti najbolji, ali držim da bi sport trebao biti poticaj za razvijanje ljudskih vrednota druženja, prihvaćanja drugih koji su drugačiji, slabiji i neuspješniji od nas ili naše sportske ekipe s kojom se poistovjećujemo. Raduje me da su naši sportaši i prvi ambasadori naše uljudbe i kulture. Ali to je i svima nama poziv i poticaj da u natjecateljskom i navijačkom zanosu ne zaboravimo biti ljudi te se ne pretvorimo u divljake i luđake!!!. (Tomislavgrad, 23. siječnja 2009.)
fra Mate Tadić, OFM
