Od Neba me razdvojiti nećeš zemljo crna… iako ću jednog dana u tebe leći. Nije Božja volja da ja stahujem… da ja dane nepravde oplakujem. Zdravlje će mi tijela obnoviti krila Duha Svetoga. U milosti sam Isusa Krista… svaka patnja zemaljska nije ista. Vrijedi bol svoju za požrtvovnu ljubav Spasitelju pokloniti. Vrijedi iskreno voljeti, sav se darovati molitvi za potrebite. Neka me milost Božja u hramu svome blagoslovi, neka me prekriju plaštem bijelim sveti anđeli… neka me nevidljivom učine, neka zaborave svi na moje bolove, samo ljubav želim dati, tužne raspjevati, neka mir posjeti nemirne… neka arhanđeli bolesne u ime Kristovo ozdrave, neka se dogodi uslišanje sluškinje Božje… sve i da tijelom umrem… ljubav moja neće nikada… ljubav iskrena milost Kristovu dobiva… možda ne za sebe, ali da za mnoge… Jer takva sam moje uslišanje je za kraj… kada se svim čistim srcima mojih bližnjih molitve usliše… slijedim ja… zadnja u redu za Raj. Uđite draga braćo i sestre na vrata milosna… Presvetog srca Isusova… povjerite se zagovoru Bogorodice. I osmjehnite se kada vidite djevojku skrivenog lica u bijelom… kako moli… to sam ja sva nebeska, moja vas duša voli. Za uskrsnuće svih prosi. Ustat će vjerni Kristovom Evanđelju. Ustat ću i ja… ali onakva kako sam vjerovala… liposti puna, u haljini protkanoj anđeoskim ružama… zamirisati ću u ljubavi i zdravlju, zaboraviti na svaku porugu i ranu. Zna Bog svoju Anu… nije mi zalud Emanuela dušu nazvao. Suzom se iz oka moga sada potpisao. 🙁
Bilaj, 10.2.2018.
