Nedjelja, 26. 11. 2017.

ISUS KRIST KRALJ SVEGA STVORENJA

ČITANJA:
Ez 34,11-12.15-17; Ps 23,1-3.5-6; 1Kor 15,20-26.28; Mt 25,31-46

Prvo čitanje:

Ez 34, 11-12. 15-17

 Ovce moje, evo me da sudim između ovce i ovce.

 Čitanje Knjige proroka Ezekiela

»Ovo govori Gospodin Bog: ’Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka. Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka’ – govori Gospodin Bog. ’Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno.’ A vama, ovce moje, ovako govori Gospodin Bog: ’Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!’«

Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam:

Ps 23, 1-3.5-6

Pripjev:

Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.

 Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.

Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.

Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.

Dobrota i milost pratit će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.

Drugo čitanje:

1Kor 15, 20-26.28

 Predat ću kraljevstvo Bogu i Ocu da Bog bude sve u svemu.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Braćo! Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih! Doista po čovjeku smrt, po Čovjeku i uskrsnuće od mrtvih! Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni. Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su Kristovi, o njegovu Dolasku; potom – svršetak, kad preda kraljevstvo Bogu i Ocu, pošto obeskrijepi svako vrhovništvo, svaku vlast i silu. Doista, on treba da kraljuje dok ne podloži sve neprijatelje pod noge svoje. Kao posljednji neprijatelj bit će obeskrijepljena smrt. I kad mu sve bude podloženo, tada će se i on sam, Sin, podložiti Onomu koji je njemu sve podložio, da Bog bude sve u svemu.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Mt 25, 31-46

 Sjest će na prijestolje slave svoje i razlučiti jedne od drugih.

 Čitanje svetog Evanđelja po Mateju

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva. Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’ Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’ A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’

Zatim će reći i onima slijeva: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

Jednom me upitao jedan čovjek: Zašto si ti kršćanin i zašto služiš Bogu?

Mislim da smo si svi ponekad to pitanje postavili. Koje koristi imam od toga što sam kršćanin? Kao kršćanin imam iste probleme kao i onaj koji otvoreno tvrdi da u Boga ne vjeruje.  Napadaju me bolesti kao i njega, Materijalni problemi su nam često identični, sva iskušenja koja imaju oni, imamo i mi. Na kraju ostaje pitanje: Zašto služimo Bogu?

Očito i ovdje bi nam odgovori bili različiti. Odgovor na to pitanje ovisi o fokusu našeg gledanja. Mnogi bi rekli da služe Bogu iz straha da jednog dana kada umru ne odu u pakao. Drugi će reći da služe Bogu zbog toga da jednog dana kada umru odu u raj. Ipak jeli to ono što Bog od nas traži?

U Bibliji na puno mjesta naći ćemo kako se Bog predstavlja našim pastirom. Psalmista je pjevao da je Gospodin njegov pastir. Stari proroci su također govorili o Gospodinu kao pastiru. Na kraju i sam Isus je rekao: „Ja sam pastir dobri.“ Ovo su prekrasne slike kojom Isus opisuje odnos koji bi želio imati s nama. U Isusovo vrijeme tu su sliku svi dobro razumjeli jer su vidjeli pastire kako brinu o svom stadu.

Homilija

 

Isusovim dolaskom na ovaj svijet, On je otpočeo Kraljevstvo nebesko. To kraljevstvo je propovijedao i naviještao Ivan Krstitelj: “Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko! Matej 3,2. Nakon njega je Isus opisao to kraljevstvo i njegovo područje djelovanja: Upitaju ga farizeji: “Kad će doći kraljevstvo Božje?” Odgovori im: “Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: `Evo ga ovdje!` ili: `Eno ga ondje!` Ta evo – kraljevstvo je Božje među vama! Luka 17, 20.21. Isus je želio da mi već ovdje na zemlji dok čekamo da On dođe po nas živimo načelima Kraljevstva Nebeskog.

Mnogo puta razgovaramo o tome što trebamo činiti da postanemo građani Kraljevstva Nebeskog. Kraljevstvo Nebesko, kao i sva kraljevstva ima svoj Zakon i svog Kralja na čelu Kraljevstva. Kralj je naš Gospodin Isus Krist, a Njegov Zakon je u deset Zapovjedi koje su utemeljene na Zakonu ljubavi. Naime, Zakon Kraljevstva Nebeskog se sastoji samo iz dvije zapovijesti: Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga! Luka 10, 27. Deset Božjih Zapovijesti nije ništa drugo do opis, kako ljubiti Boga i kako ljubiti bližnje.

Očito i mi si možda često postavljamo pitanje koje su Isusu postavili određeni ljudi, kao npr. bogati mladić: Što mi je činiti da zadobijem život vječni? Mnogi misle da je važno ne činiti grijeh. Naravno, takvi su u pravu. Ipak jeli to sve? Jednom prigodom mi je jedna žena rekla kako ona nije grešna. Ona nikoga nije ubila, nikomu ništa nije ukrala, nije učinila preljub, i ona je sigurno zbog toga pravedna.

Ne ulazim u pobude pojedinaca koji čine ili ne čine grijeh, već želim naglasiti suštinu onoga što Krist želi da budemo. Svakako da je grijeh preljub, ubojstvo, laž, prijevara itd. ali grijeh je daleko više od toga. Nije čak toliko presudno što smo učinili, koliko je presudno nešto što nismo učinili. Suština grijeha je ne pokazivanje ljubavi. To znači da svi grijesi koje sam spomenuo, u svojoj osnovi imaju nepokazivanje ljubavi. Ubojstvo je grijeh, ali iz Isusovog objašnjenja znači da je to samo posljedica ne pokazivanja ljubavi. Isus je rekao da je mržnja jednaka ubojstvu. Danas mnogi ubojice, po Kristovim mjerilima, hodaju ulicom. Nisu učinili ubojstvo jer za to nisu imali adekvatnu prigodu, ili se boje zakonskih sankcija. U načelu, najveći grijeh je nešto što nismo uradili. Nismo pokazali ljubav kada smo za to imali prigodu. Sveti Jakov je to vrlo jasno rekao: Znati dakle dobro činiti, a ne činiti – grijeh je. Jakov 4,17.

Ponekad smo uvjereni da ako nikoga ne mrzimo, tada je s nama sve uredu. Ali i to je pogrešno razmišljanje. Kršćanstvo nije nikakav pasivan odnos. On traži aktivnost. Često puta mislimo da je opreka ljubavi, mržnja. Međutim, daleko gori odnos je ravnodušnost. Upravo naš najveći grijeh je ravnodušnost koju imamo jedni prema drugima. Mržnja, ona je aktivna. Ako nas netko mrzi iz bilo kojeg razloga, od njega se znamo čuvati, jer je on aktivan. Njegova aktivnost je često upozoravajuća. Međutim, ukoliko smo okruženi ravnodušnim ljudima, tada smo u velikom problemu.

Danas mnogi koji rade ne dobiju plaću. Kako mi reagiramo. Ne reagiramo nikako, jer nas se to ne tiče. Potpuno smo ravnodušni prema patnjama drugih ljudi. Možda pasivno i osuđujemo takvo ponašanje, ali ono ništa ne mijenja situaciju.

Ipak u našem kršćanskom životu postoji nešto što je vrlo opasna situacija, i kada tu opasnost shvatimo, sve može biti kasno. Isus je to prikazao sa prispodobom o pšenici i kukolju. To znači da će među onima koji tvrde za sebe da su Kristovi biti i onih koji Kristu ne pripadaju. Kukolj o kojem Isus priča svojim oblikom je vrlo sličan pšenici. Tek kada rodi, bude potpuno prepoznatljiv.

Nedavno smo razmišljali o Isusovoj priči o deset djevica. I lude i mudre djevice nisu se ničim razlikovale, barem po onome kada ste ih iz vana gledali. Tek kada je trebalo izaći u susret ženiku, tada se pokazala razlika  jer nisu imale u rezervi ulja.

Isus ponovno priča prispodobu o dolasku Kralja koji nosi plaću i dijeli spašene od nespašenih. Uspoređuje ih kao pastirova podjela koji dijeli ovce od jaraca. Sve one koje smatra spašenima stavlja ih sebi s desne strane. Blagoslivlja ih riječima: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’

Pravednici kojima se Kralj obraća su zbunjeni. Oni se ne sjećaju da su Isusu ikada pomagali. Oni se samo sjećaju da je njima Isus pomagao. Oni Isusa zbunjeno pitaju: Tada će mu pravednici odgovoriti: ’Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?’

Isus im daje jasno objašnjenje: A kralj će im odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’

Isus im indirektno kaže: Vi ste pokazali moju ljubav napaćenim ljudima. Bili ste kanali moje milosti za njih. Te ljude koje su svi ostavili, vi ste ih voljeli i pokazali im moju ljubav.

Pitam se ponekad, vidimo li mi u malim običnim ljudima Isusa Krista. Takav čovjek po našem mjerilu može biti veliki grešnik. On može biti pijanac koji živi u zapuštenoj i oronuloj kućici. On može biti beskućnik koji nema gdje glavu skloniti. On može biti ubojica ili razbojnik koji je u zatvoru. Jeli moguće da se Isus identificira sa ljudima koje drugi doživljavaju kao društveni talog i balast. Da, Krist i takve ljude ljubi i za njih je umro.

Tu postoji i druga grupa koji će Kralju stajati s lijeve strane. Isus im se također obraća: ’Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!’ Tada će mu i oni odgovoriti: ’Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?’ Tada će im on odgovoriti: ’Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.’ I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Možda mislimo kako tu grupu sačinjavaju samo najveći grešnici, ubojice, bludnici, lopovi i ostali. Upravo među onima s lijeve strane nalazit će se oni koji se smatraju posebnim vjernicima. Evanđelista Matej je zapisao i dodatne izjave nekih koji će biti s lijeve strane. Mnogi će me u onaj dan pitati: `Gospodine, Gospodine! Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili, u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!` Matej 7, 22.23.

Ova me Isusova izjava istinski zabrinjava. U ovoj grupi koja će se nalaziti s lijeve strane Kralju, nalazit će se neki i iz vjerske elite. Nalazit će se neki koji su činili čuda, koji su bili gorljivi vjernici. Međutim, već u samoj njihovoj izjavi se može osjetiti ta uzurpaciji Božje milosti. Oni ne govore Kralju; „Nisi li preko nas liječio bolesne, izgonio đavole i sl. Oni sve to pripisuju sebi. Oni kažu: Mi smo izgonili đavole, Mi smo liječili, Mi smo prorokovali u tvoje ime. Fokus njihovog gledanja nije bio Krist, već „ja.“ Krist kao da im kaže, „Ali prijatelji moji, problem je što ja vas ne poznam. Vi niste nikada našli ni vrijeme ni mogućnost da se sa mnom upoznate.  Koliko sam puta bio gladan, žedan, bolestan, beskućnik. Koliko sam puta bio prognanik, a vi me niste ni primijetili. Vi ste vidjeli jedino sebe. Na taj način i niste u onim malim ljudima sa običnim životnim potrebama mogli mene prepoznati. Možda ste i radili pozivajući se na mene velike stvari, ali se nikada sa mnom niste upoznali. Ja vas ne poznajem.“

Bit će to vrlo razočaravajuće za sve koji čuju takve riječi. Upravo nas zbog toga Isus danas upozorava da ne bi bili iznenađeni, a tada bi bilo sve kasno. Sve što je ovdje naglašeno je samo fokus našeg gledanja. Oni koji budu sa desne strane, to su ljudi koji su fokus svog gledanja usmjerili ka Isusu. Oni su vidjeli potrebe potrebitih i reagirali sukladno mogućnostima koje su imali. Svaki takav čin Isus prepoznaje kao čin koji je učinjen Njemu samome.

Za razliku od njih, ovi s lijeva, željeli su zaraditi ulazak u Kraljevstvo nebesko. Međutim Isus ih osuđuje kao bezakonike i zlotvore. Kako je to moguće. Pa vrlo jednostavno, sve što su činili Božjom silom, pripisali su sebi. Doslovno su uzurpirali Božju milost. Prisvojili su za sebe nešto što im ne pripada. Upravo zbog toga ih Isus naziva bezakonicima i zlotvorima.

Danas se srećemo sa mnogim ljudima koji u Kristovo ime čine čuda ozdravljenja, i ostala čuda. Pitanje je kada takve sretnete je, čineli to oni da proslave Boga ili sebe. Ako bilo što pripisuju sebi, tada na žalost nisu upoznali Kralja, već samo uzurpiraju Njegovu milost.

Htio bih istaknuti još jedan detalj. Nakon Kristovog uskrsnuća apostol Toma nije mogao vjerovati da je Isus uskrsnuo. Kao dokaz da bi vjerovao, tražio je da dotakne Kristove rane. Isus mu je to jednom prilikom i omogućio. Rezultat tog susreta i gledanja Kristovih rana bilo je obožavanje.  Kleknuo je i sa dubokim strahopoštovanjem uskliknuo, „Gospodin moj i Bog moj!“ Razmišljajući  o ovome, mislimo kako je samo svetom Tomi bila ukazana ta čast da može dirati rane našeg Gospodina. Međutim baš ovaj Isusov nagovor upućuje nas da ta milost dodirivanja Kristovih rana nije nama uskraćena. Liječeći i ublažavajući rane malih običnih ljudi, mi diramo rane našeg Gospodina Isusa. Rezultat toga će biti uvijek obožavanje.

Ljudi koji ublažavaju rane malih i običnih ljudi uglavnom nemaju problem sa vjerom. Od Majke Tereze pa sve do čitave armije Kristovih vojnika koji su na prvoj liniji bojišnice u tom ratu između Krista i Sotone nisu imali problem s vjerom, jer su u ranama običnih malih ljudi prepoznali Krista i Njegove rane. Upravo zbog toga, oni se neće sjećati da su bilo kome što uradili. Njihov pogled bio je usmjeren jedino na njihovog Spasitelja i Kralja.

Još danas nije kasno da se opredijelimo na kojoj ćemo strani stajati. Jedino što trebamo prvenstveno učiniti je da svoj pogled fokusiramo na Krista. Ako to učinimo, sve ostalo će ići spontano i svaka takva aktivnost će u nama izazivati radost jer smo dozvolili Kristu da nas upotrijebi kao kanale Njegove milosti. Krista možemo gledati jedino kroz Njegovu riječ. Božja riječ nam otkriva kakav je Krist, i kako da se s Njime upoznamo.

S druge pak strane, možemo činiti i velike stvari za crkvu, ljude i vjeru. Ukoliko je taj fokus na nama, bez obzira na tzv. velika djela, naći ćemo se tada Kristu s lijeve strane. Upravo zbog toga Isus nas upozorava da se već danas osobno upoznamo s Njime, jer je to jedini uvjet da nas prepozna kada dođe u svojoj slavi. Upravo zbog toga molim Boga da baš mi čujemo riječi koje će tada izgovoriti: ’Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta!

PODIJELI