Ženidba

146

 

 

Samson je krenuo putem koji zasigurno nije bio Bogu po volji, ali da se je predao Bogu u potpunosti, Bog bi i to izveo na dobro. Biblijski narator nadalje opisuje slijed događaja:

Zatim ode ženi i ondje prirediše gozbu Samsonu; trajala je sedam dana, jer tako običavahu mladi ljudi. Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj.

Tad im reče Samson: “Hajde da vam zadam zagonetku. Ako je odgonetnete za sedam svadbenih dana, dat ću vam trideset truba finog platna i trideset svečanih haljina. Ali ako je ne mognete odgonetnuti, vi ćete meni dati trideset truba platna i trideset svečanih haljina.”

“Zadaj nam zagonetku”, odgovore mu oni, “mi te slušamo.

A on im reče: “Od onog koji jede izišlo je jelo, od jakoga izišlo je slatko.”

Ali za tri dana nisu mogli odgonetnuti zagonetke. Četvrtoga dana rekoše Samsonovoj ženi: “Izvuci od muža na prijevaru rješenje zagonetke, ili ćemo spaliti i tebe i očev ti dom! Zar ste nas ovamo pozvali da nas oplijenite? Tada žena, uplakana, obisnu Samsonu oko vrata govoreći: “Ti mene samo mrziš i ne ljubiš me. Zadao si zagonetku sinovima moga naroda, a meni je nisi objasnio.” On joj odgovori: “Nisam je objasnio ni ocu ni majci, a tebi da je kažem? Ona mu plakaše oko vrata sedam dana, koliko je trajala gozba. Sedmoga dana on joj kaza odgonetku: toliko je na nj navaljivala. I ona je odade sinovima svoga naroda.

Sedmoga dana, prije nego je zašlo sunce, ljudi iz toga grada rekoše Samsonu:

“Što ima slađe od meda i što ima jače od lava?”

A on im odgovori: “Da niste s mojom junicom orali, ne biste zagonetke pogodili.

Tada duh Jahvin dođe na njega, te on siđe u Aškelon i ondje pobi trideset ljudi, uze im odjeću i dade svečane haljine onima koji su odgonetnuli zagonetku, a onda se sav gnjevan vrati očevoj kući. A Samsonovu ženu dadoše drugu koji mu bijaše svadbeni pratilac. Suci 14,1-20

U Bibliji piše da Bog nije pristran. Očito je da voli jednako i Izraelce i Filistejce. Podjele koje postoje među ljudima su uglavnom ljudskog karaktera. Mi se dijelimo po raznoraznim osnovama, po nacionalnoj osnovi, vjerskoj, po regionalnoj osnovi, po socijalnom statusu, siromašni – bogati, intelektualnom statusu, školovani i neškolovani, i mogli bi nabrajati cijelu listu podjela koju znamo napraviti. U ovom izvješću me je jedna rečenica posebno privukla. Ali kako ga se bojahu, izabraše trideset svadbenih drugova da budu uza nj. Čega su se to filistejci bojali. Za Samsonov duhovni dar velike snage, tada još nitko nije znao. Otac djevojke se nije usprotivio da svoju kćerku da Samsonu za ženu. Koji je to bio problem?

Nepovjerenje prema drukčijima je uvijek bilo prisutno. Mi se među drugačijima osjećamo neugodno. Različitost, koja bi trebala u našem životu pridonijeti širini pogleda na svijet, kod nas izaziva sasvim suprotni efekt.

Jednom prigodom razgovarao sam s jednim čovjekom i pričali smo o nekom čovjeku iz susjedstva. Ovaj čovjek je protiv svog susjeda pričao nešto ružno.

„A jeli vam on stvarno nanosi štetu?“ pitao sam ga.

„Ma ne, ne pravi on nikakvu štetu. Čak pokušava biti fin i ljubazan.“ Odgovori moj sugovornik.

„Pa dobro, koji je onda problem. Zbog čega mislite da vam je susjed loš?“pitao sam.

„Znate, on vam je druge vjere. Njemu se ne može vjerovati,“ odgovori mi ovaj čovjek.

Umjesto da se upozna sa svojim susjedom i s tom „drugom vjerom“ ovaj je čovjek izabrao nešto potpuno suprotno. Da se samo malo potrudio, nešto bi pozitivno naučio i zasigurno bi to pridonijelo njegovom kulturnom i intelektualnom bogatstvu. Umjesto toga razvijao je predrasude i od čovjeka stvorio neprijatelja.

Mislim da se je i ovdje radilo o sličnom sindromu. Možda se je otac ove djevojke bojao. Ti ljudi koji imaju nešto zajedničko s dvije strane najviše stradaju. To će se kasnije i pokazati kao veliki problem. Njima ne vjeruju ni jedni ni drugi.

Tako se je i ovdje počelo pretjerivati u određenim običajima. Uvijek je na svadbi bilo jedan ili dva svadbena prijatelja koji su čuvali mladence da im se ne bi neko zlo dogodilo. Njih bi uglavnom birao mladoženja. Međutim ovdje se neka stvar promijenila. Umjesto jednog svadbenog druga, bilo ih je trideset, a to su bili neki koje nije izabrao mladoženja. Sve te neobične okolnosti trebale su Samsonu pokazati da ovdje nešto nije u redu i da tu nema one prave iskrenosti.

Vratio bi se ponovno na Samsonov izbor bračnog druga. Kada su mu roditelji rekli da bi trebao sebi ženu uzeti iz svog roda, Samson se očito opravdavao da u svom narodu nema iskrenih i poštenih djevojaka. Očito je tu iskrenost i poštenje vidio kod Filistejaca u većem obimu. Međutim, upravo ovakva organizacija svadbe bila mu je najbolji pokazatelj stvarnog stanja. Moglo se dogoditi da su pripadnici njegovog naroda bili nepovjerljivi prema Samsonu, ali Filistejci, ne da su bili nepovjerljivi, već su se prema njemu odnosili neprijateljski. Očito je Samson imao isti problem koji često i mi imamo. Podcjenjujemo svoje, a zaboravljamo da je tuđe puno gore.

Razmišljam i pokušavam si predstaviti tu svadbu koja je trajala cijelih sedam dana. Negdje na istaknutom mjestu sjede Samson i njegova novoizabrana mlada. Oko njih sjedi trideset mladih ljudi koji jedu i piju do iznemoglosti. Jedinu stvar o kojoj razmišljaju je da se narugaju Samsonu zbog toga što on ne pije, da mu se rugaju s njegovim Bogom ili nečim drugim što je Samsona činilo različitim od njih. Čak što više htjeli su pokazati i primitivnost njihovog naroda time što su pokušali dokazati Samsonovu nesposobnost kao suca u Izraelu.

Očito je da Samson u takvim uvjetima na kraju gubi strpljenje i želi ih maksimalno poniziti pred svima. On im želi zadati zagonetku za koju je bio siguran da ju neće odgonetnuti. Tada im je namjeravao ispričati priču o napadu lava i njegovoj pobjedi nad njim. Čak što više, to više nije bila zagonetka već opklada.

Svadbeni drugovi su oduševljeno prihvatili izazov misleći kako će i ovog puta poniziti Samsona. Međutim kada im je zadao zagonetku shvatili su da to i nije tako lako pogoditi.

Umjesto da prihvate poraz i da dostojanstveno priznaju kako ne mogu to riješiti, ovi mladići su počeli da problem rješavaju „nekonvencionalnim“ sredstvima. Počele su prijetnje, ucjene i manipulacije. Prijetili su i mladenki i mladenkinom ocu da će ih zapaliti i pobiti. Odjednom je mladenkin otac bio kriv što će oni izgubiti opkladu u koju ih nitko nije navukao, već su se sami za nju odlučili.  Mladenkin otac je shvatio ozbiljnost situacije. Također je to shvatila i mladenka. Počela je Samsona ispitivati da joj kaže zagonetku. Naravno, Samson joj to nije rekao.

Zanimljiv mi je način na koje žene često puta manipuliraju sa svojim muževima. Kada je u pitanju nešto bitno, kao što je to bilo u Samsonovom slučaju, tada se žene počnu pozivati na neko svoje pravo. „pa ja kao tvoja supruga imam pravo to znati!“ očito mu je govorila. Ukoliko u mene nemaš povjerenje, kako ćemo onda živjeti a da ne vjerujemo jedni drugima.

Razlog zbog kojeg Samson nije otkrio tajnu svojoj ženi bio je što ju je iz svega ovog želio zaštiti. Čak i da je imala najiskrenije namjere, bila bi u iskušenju da pod pritiskom oda tajnu. Upravo zbog toga Samson ju je želio osloboditi tog tereta.

Kada je shvatila da se pozivanjem na svoje pravo ne može doći do cilja, pribjegla je drugom obliku manipulacije. To su suze i osuđivanje. Najčešće uz to ide i pretpostavke u pobudama. „Ti me ne voliš!“ „Cilj ti je da me poniziš!“ i sve to uz suze koje na muškarce djeluju vrlo učinkovito. Samson nije želio poniziti svoju suprugu, ali ona je uporno tvrdila da jedini dokaz tomu će biti ako joj odgonetne zagonetku.

Na kraju Samson je popustio. Rezultat je bio upravo suprotan od onog što je on htio. Ineresantno mi je da Bog i u takvom slučaju ne ostavlja Samsona na cjedilu. Samsona je obuzeo Duh Sveti i on je u Eškalonu pobio trideset ljudi, skinuo s njih haljine i dao je to kao plaću za izgubljenu okladu. Pred svima je rekao način kako su došli do rješenja i u znak svoje povrijeđenosti napustio je svadbu.

Ono što se na toj svadbi desilo, pokazuje mi do koje mjere ljudske predrasude mogu odvesti čovjeka. Svi svadbeni drugovi znali su da je Samson pobio trideset njihovih sunarodnjaka kako bi im osigurao nagradu za pogođenu zagonetku. Svi su znali da je njihova pobjeda bila uzrokom smrti tridesetorice ljudi. Samsonova uvreda ih je trebala zabrinuti. Umjesto da stvari smiruju, oni ih još raspaljuju. Umjesto da traže načina kako se sa Samsonom pomiriti da zlo ne bude veće, oni mu čak i ženu uzimaju. Očito otac ove djevojke je bio plašljiv i pristajao bi na svakojake ucjene. Tako je pristao da prepusti svoju kćer koja je učinila i vjenčani zavjet sa Samsonom, nekom drugom čovjeku. Ono čega se ovaj čovjek bojao, doživio je upravo od pripadnika svog naroda. Očito se ova svadba produžila još neko vrijeme s novim mladoženjom dok se Samson povrijeđen vratio kući.

 

Zvonko Presečan

PODIJELI