Iskušenje i pad
Postoji jedna narodna uzrečica koja kaže da je povijest učiteljica života. Bilo bi to jako lijepo kada bi to bila istina. Istina je da iz povijesti možemo nešto naučiti, ali praksa pokazuje da nas povijest nije ništa naučila. Očito patimo od amnezije i zaboravljamo kako nas je Bog vodio u prošlosti ali, to nikada ne bi smjeli zaboraviti. Jedan duhovni pisac napisao je jednu rečenicu koja otprilike ovako glasi: “Nikada se ne moramo bojati budućnosti samo ako ne zaboravimo kako nas je Bog vodio u prošlosti.” Mi smo Bogu predragocjeni da bi od nas samo tako odustao. Kao što nas je vodio u prošlosti, Bog nas želi voditi i u budućnosti. Možda mi imamo problem, jer Bog nas ne vodi putem koji mi mislimo da je ispravan. Međutim Bog ima jedan jedini cilj, a to je naše spasenje, i On će sve učiniti samo da bi nas spasio. Kada se dogode takve stvari u našem životu, može se dogoditi da pomislimo kako Bog za nas nije zainteresiran. Isti duhovni pisac kojeg sam spomenuo također je napisao: “Kada bi vidjeli kraj puta kojim nas Bog vodi, bez obzira na probleme koji nam se događaju, izabrali bi sami taj put.”
Kada čitamo Samsonov događaj, očito je zaboravio svoju prošlost. Očito je zaboravio kako je prošao u određenim okolnostima i kako ga je Bog izbavljao. Biblijski narator nam to opisuje:
Poslije toga zamilova on neku ženu iz doline Soreka po imenu Delilu. Filistejski knezovi dođoše k njoj i rekoše joj: “Zavedi ga i doznaj gdje stoji njegova velika snaga, kako bismo ga mogli svladati pa da ga svežemo i učinimo nemoćnim. A dat će ti svaki od nas po tisuću i sto srebrnih šekela. Delila upita Samsona: “Kaži mi gdje stoji tvoja velika snaga i čime bi se mogao svezati i svladati. Samson joj odgovori: “Da me svežu sa sedam svježih još neosušenih žila od luka, onemoćao bih i postao kao običan čovjek.
Očito Samson ima isti problem. On primjećuje jednu djevojku po imenu Delila. Što je privuklo Samsona toj djevojci? Što je na njoj bilo različito od djevojaka iz njegovog naroda?
Ljudi vole neke promijene. To i nije tako loše. Loše je to što ljudi uglavnom očekuju promjene kod drugih. Drugi bi se trebali mijenjati kako bi meni bilo bolje. Kada su promijene u pitanju, i kada bi se sami trebali promijeniti, mnogi ljudi, pogotovo oni koji su na nekoj poziciji moći bilo kojeg nivoa, promijenit će sve ako treba samo da sebe ne promijene.
Očito su i filistejske djevojke bile različite od tradicionalnih izraelskih djevojaka. Bio je to poseban izazov. Možda je Delila bila neka djevojka aristokratskog podrijetla. Jer ju kasnije vidimo kako trguje za Samsona s knezovima. Imati za djevojku neku plemkinju, to i nije tako mala stvar, očito je Samson tako mislio.
U toj vezi Samson ponovno zaboravlja koliko je slab na ženske suze i njihove manipulacije. Zaboravlja da djevojkama filistejkama baš i ne može vjerovati, jer ga je već jedna koja mu je trebala biti žena iznevjerila ga je i izdala.
Delila kreće u jednu ofenzivu da otkrije gdje mu je ta snaga. Samson očito nije bio izgledom neki nabildani mišićavi snagator. Očito se radilo o normalnoj fizičkoj konstrukciji. I upravo zbog toga, to je Filistejcima trebao biti veći znak da je to od njegovog Boga i da se ustvari oni ne bore sa Samsonom, već s Bogom. Ono što je značajno, i Delila, i Filistejci mislili su da je Samsonova snaga u nečemu što oni ne razumiju. Smatrali su da je izvor snage u nekoj njegovoj amajlilji, nečem vanrednom što on posjeduje.
Danas se srećem s ljudima koji razmišljaju potpuno na isti način. Vjeruju oni u Boga, ali misle da bi im u toj njihovoj pobožnosti pomogla jedino ispravna pobožna forma. Stalno se traži odgovor, koja je to forma. Jeli svetije se moliti klečeći ili stojeće. Jesu li svetiji vegetarijanci od onih koji jedu meso, jeli bolja molitva Očenaš ili neka druga. Takvim pitanjima nikad kraja. Međutim, pobožna forma koliko god da je važna, ona je trećerazredna. Primarna stvar naše duhovnosti je naš odnos s Bogom i on je na prvom mjestu. Ukoliko je on ispravan, tada će se to automatski manifestirati u odnosu na naše bližnje, jer mi Bogu nikako drukčije ne možemo služiti osim da služimo svojim bližnjima. Pobožna forma je tek na trećem mjestu i tada će ona odražavati naše zajedništvo s Bogom.
U tom druženju Samsona i Delile, Samson se ponaša potpuno neodgovorno. Delila ga pita gdje je izvor njegove snage, a on se s njom igra kako bi joj predstavio sebe i svoju dominantnost. Ove sve igre oko vezivanja ovakvim ili onakvim užima, pokazuju Samsonovu duhovnu nezrelost. Već je imao iskustvo izdaje, i to ga ništa nije naučilo.
Ono što je najžalosnije Samson cijelo vrijeme im laže. On nikako da kaže pravu istinu, kao da se toga stidi. Kada ga Delila pita, odakle ti ta snaga, Samsonov ispravan odgovor trebao je biti; “Moja snaga je u mom Bogu.” Umjesto toga on govori o sebi, a ne o Bogu. Zašto on to tako radi? Nije li svjestan tog velikog rizika da tu snagu koju mu Bog daje za oslobođenje Izraela i da manifestira Božju moć i silu, on ju koristi za vlastitu promidžbu.
Ipak i u takvoj situaciji Bog Samsonu pokazuje milost. Biblijski narator to opisuje:
Filistejski knezovi donesu Delili sedam svježih još neosušenih žila i ona ga veza njima. Kod nje u sobi bijaše zasjeda i ona viknu: “Samsone, eto Filistejaca na te!” On pokida žile kao što se prekine kučina kad se primakne ognju. I tako ne doznadoše za tajnu njegove snage.
Tad reče Delila Samsonu: “Prevario si me i slagao mi. Ali mi sada kaži čime bi te trebalo vezati. On joj odgovori: “Da me dobro svežu novim još neupotrijebljenim užetima, onemoćao bih i postao kao običan čovjek. Tada Delila uze nova užeta, sveza ga njima i viknu mu: “Samsone, eto Filistejaca na te!” Kod nje u sobi bijaše zasjeda, ali on prekide užeta na rukama kao da su konci.
Tada Delila reče Samsonu: “Varaš me svejednako i lažeš mi. Kaži mi napokon čime bi te trebalo vezati.” On joj odgovori: “Da otkaš sedam pramenova moje kose na tkalačkom stanu i da ih zaglaviš klinom, onemoćao bih i postao kao običan čovjek. Ona ga uspava i otka sedam pramenova njegove kose na tkalačkom stanu, zabi klin i viknu mu: “Eto Filistejaca na te, Samsone!” On se probudi i istrgne i klin i tkalački stan. I nije otkrila tajnu njegove snage.
Delila mu reče: “Kako možeš reći da me ljubiš kad tvoje srce nije sa mnom? Triput si me već prevario i nisi mi kazao gdje je tvoja velika snaga. Kako mu je svakog dana dodijavala molbama i mučila ga, njemu već dozlogrdje. I otvori joj cijelo svoje srce: “Nikada britva nije prešla po mojoj glavi jer sam od majčine utrobe nazirej Božji. Da me obriju, sva bi me snaga ostavila, onemoćao bih i postao bih kao običan čovjek.
Delila tad shvati da joj je otvorio cijelo svoje srce; pozva filistejske knezove i reče im: “Dođite sada jer mi je otvorio cijelo svoje srce.” I filistejski knezovi dođoše k njoj i donesoše sa sobom novac. Uspavavši Samsona na svojim koljenima, ona dozva čovjeka te mu obrija s glave sedam pramenova kose. Tako on poče slabiti i ostavi ga snaga. Kad ona povika: “Samsone, eto Filistejaca na te!” on se probudi i pomisli: “Izvući ću se kao i uvijek i oslobodit ću se.” Ali nije znao da se Jahve od njega okrenuo. Filistejci ga uhvatiše, iskopaše mu oči i odvedoše ga u Gazu. Okovaše ga dvostrukim mjedenim lancem te je okretao mlin u tamnici.
Često puta osuđujemo Samsona zbog toga što je podlegao iskušenju, a da nismo ni svjesni da mnogo puta radimo suštinski istu stvar. Kada bi trebali proslaviti Boga, mi zasluge koje je Bog dao pripisujemo sebi. Jedino što znamo je pripisivati Bogu naše neuspjehe. Ako nam urod bude dobar, tada se hvalimo svojim agrotehničkim mjerama, a Bog koji je dao da sve to uzraste ostaje zaboravljen. Jedino Boga krivimo ako vremenske nepogode nam unište urod. Sličnih slučajeva ima na pretek.
Još nešto sam u toj Samsonovoj kušni zapazio. Kada Delila želi odgonetnuti izvor Samsonove snage, Samson joj ne otkriva izvor, već joj otkriva s čime je povezan s izvorom. Na kraju, Samsonova snaga nije bila u njegovoj kosi, već u Bogu. Kosa je bila znak Samsonove pripadnosti Bogu. Mogu samo zamisliti koji bi efekt bio da je Samson rekao Delili nešto slično: “Nemoj se mučiti tražiti u meni izvor moje snage, jer on nije u meni. On je u mom Bogu kome vjerujem i koga slušam.” Možete samo zamisliti koje bi to reakcije izazvalo kod Filistejaca. Od poraza koji je doživio, možda bi to bila prigoda gdje bi otvoreno mogao posvjedočiti o živome i jedinome Bogu što bi zasigurno dovelo do obraćenja i neke Filistejce. Umjesto toga Samson odgovara Delili na pitanje koje ga nije ni pitala i otkriva joj mogućnost kako ga odvojiti od Boga.
To je nešto slično kao kada je amalečki kralj Balak pozvao Božjeg proroka Bileama da prokune Izrael. Balak je vjerovao da kletva nešto može pomoći, ali Bileam mu je dao savjet da tu jedino može pomoći odvajanje od Boga.
Rezanjem Samsonove kose, Nije Bog odstupio od Samsona, već Samson od Boga. Slikovito gledano to je kao kada avion vuče jedrilicu. Kada vidite taj prizor onda da tvrdite kako je moć jedrilice da uzleti u užetu kojim je povezano za avion. Međutim, uže je samo sredstvo s kojim je jedrilica povezana i u njemu nema snage osim što povezuje jedrilicu s izvorom snage.
Pitam se nekada, zašto ljudi tako često odlaze u grijeh. Imali tu nešto privlačno. Svakako, da nema nešto privlačno u grijehu, ljudi ga ne bi činili. Postoji jedna lijepa slika iz prirode koja pokazuje istovremeno privlačnost i opasnost grijeha.
U rano proljeće na rijeci Nijagari plove manje sante leda. To su ustvari zamrznuti komadi leda koji često imaju u sebi i zamrznutu ribu. Kada galebovi primijete da u santi postoji riba, oni slijeću na santu i počnu kljucati led da dođu do ribe. Došavši do ribe, počnu ju jesti. Za cijelo to vrijeme santa polako plovi prema vodopadu. Galeb se toliko zanese ribom da nije ni primijetio da su mu njegove pandže otopile led i da je voda koja mu je zalijevala santu smrzla, i da se više ne može odvojiti od sante. Prekasno shvati da je zarobljen svojom vlastitom proždrljivošću. Nakon što vidi opasnost slapa, on želi poletjeti, ali ostaje na santi i završava u slapu.
Grijeh ima slični učinak. Jedan moj prijatelj nakon svog razočaravajućeg životnog iskustva rekao mi je nešto veoma važno: “Lakše je odbiti prvu kušnju nego zadovoljiti želje i slasti nakon toga.”
Mi se pitamo često zašto u opće i padamo u kušnju? Što je uzrok kušnji? Biblija kaže: Ni jedan, kad se kuša, neka ne kaže, da je od Boga kušan, jer Bog ne može biti kušan na zlo, a on ne kuša nikoga. Nego svakoga kuša vlastita požuda, koja ga vuče i mami. Jakov 1, 13.14. Vlastita požuda je nešto što nas može stajati glave. To je nešto što nas može dovesti u situaciju da se doslovno ugušimo u vlastitoj krvi.
Postoji jedan način kako se Eskimi bore protiv vukova. Uzmu nož koji ima oštricu s obje strane. Namoče ga u krv koja se na velikoj zimi smrzne. To urade nekoliko puta tako da bi sloj krvi bio što deblji. Na mjesto gdje vukovi nailaze, iskopaju rupu i u tu rupu postave taj krvavi nož gdje dršku zaliju vodom u rupi koja se brzo smrzne. Krv koja je na nožu je jako privlačna vukovima. Kada vuk osjeti krv, on počne lizati nož. Budući da je hladno, on ne osjeti bol, već samo slast krvi. Kada izliže svu krv s noža, ni ne osjeti kako si je porezao jezik iz kojeg počne teći krv. Vuk nastavlja sa lizanjem svoje krvi sve dok ne isteče dovoljno krvi zbog čega ugine. Doslovno se uguši u vlastitoj krvi.
Grijeh funkcionira na sličan način. Želja za samodokazivanjem je očito bio Samsonov najveći problem. Želio je da mu se ljudi dive. Očito su i filistejske djevojke bile te koje su mu se divile. Izraelske djevojke su očito znale da se tu radi o Božjoj sili, dok su Filistejke to pripisivale njemu.
Zvonko Presečan
