Danas je Hrvatska pokrivena snijegom a Zagreb je posebno lijep a pogotovo parkovi i vrtovi.Mnogi ljudi se vesele snijegu poput male djece a ovaj snijeg nas koji se nalazimo u zrelim godinama vraća u rano djetinjstvo kada smo se grudali i sanjkali.Nikada neću zaboraviti slavonsku zimu i kada je po metar snijega prekrilo slavonsku ravnicu.Rodno Đakovo je bilo puno djece pa smo tražili u ravnici maleni brežuljak da se spustimo s saonicama.Sjećam se čak i zaprežnih saonica kada je konj vukao velike saonice.Za mnoge je to bila bajka ali za nas mnoge stvarnost.Život ide dalje,mijenja se svijet,klima i ljudi.Čovjek se igra s Bogom i želi uzeti Njegovu ulogu.Uništio je prirodu,ništa više nije kao prije.Ovaj snijeg smo nestrpljivo očekivali za Božić ali nije pao.Razgovarao sam s jednim pravoslavcem i on je za pravoslavni Božić očekivao snijeg ali nije pao i na pravoslavni Božić.Bože,pomozi nam i prosvijetli nam pamet i srce kako bi mogli upravljati odgovorno sa svime što si nam povjerio ovdje na zemlji.Pomozi nam da budemo ljudi i da naša srca budu bijela poput snijega i da se radujemo sitnicama pa i ovom kratkotrajnom zimskom ugođaju.Mnogi ljudi mrmljaju jer im smeta snijeg.Moraju ga čistiti i za njih su zimske radosti postale zimske gadosti.Šaljem vam fotografije moga zagrebačkog vrta prekrivenog snijegom.Želim vam svima ugodan,miran i blagoslovljen dan!
brat Josip
