Duhovi, 31.05.2020.
Od samog njihovog početka s oduševljenjem smo slučali bend „Prljavo kazalište“ i neizostavnu pjesmu „Ruža Hrvatska“. Trg Zagreba je uvijek od samog početka bio jednostavno „Trg“ – srce hrvatskog naroda. Tu su se odigravali svi najznačajniji povijesni trenutci, događanja, prosvjedi, dočeci i ispraćaji, slavlja pobjede i tuga i bijes porobljavanja i gušenja slobode. Neizostavna je bila ta pjesma kad je nastupalo „Prljavo kazalište“.
„Ruuu-žo, moja ružice,Sve sam suze isplako;
Plačuć’ zbog tebe!“
Ona dodiruje bit hrvatskog bića. To je titraj koji zanosno pokreće tisuće i tisuće ljudi koji vodi ka odluci duše da nikada, nikada nećemo skrenuti s puta pravde i slobode. Ljudi pjevaju i plaču. Simbolično i dugo „uuu“ asocira na ustaše drugog svjetskog rata, na čuđenje radi nečijeg nedjela, na čuđenje radi nečijeg uspjeha ili dara, uzvik bola, ponosa, razočarenja, uzvik nad neprihvaćanjem laži i podmetanja itd.
Ruža Hrvatska je svaka čista i pravedna duša hrvatskog naroda, jer ruža je najljepši cvijet. Imamo kontinuitet 4.000 godina; od prastarih Hurita, domovinskog rata do danas.
Izrazita „Ruža Hrvatska“ je braniteljica gospođa Željka Lukinić iz Sunje. Iz njenog bića zapostavljenog siromašnog djeteta, sirotišta, djevojčice ostavljene na ulici, gladne i žedne izrasta orijaš hrvatskog gena – ratnica poput Ivane Orleanske, heroina koja poslije rata dobiva samo 2.500,00 kn za preživljavanje nje same, muža i sina. Da li se moglo bolje? Skoro svi heroji i heroine domovinskog rata su slično prošli. Da li se moglo ili htjelo bolje!?
Evo njenog pisma!
„Rođena sam 19.07.1973. u Sunji, u maloj i siromašnoj obitelji. Imala sam i mlađeg brata rođenog 10.08.1974., ali je poginuo nesretnim slučajem 2007. godine. Djetinjstvo mi je bilo teško, jer su mi roditelji bili alkoholičari, tako da sam sa 11 godina smještena u dječji dom u Sisku. Tamo sam bila sve do završetka srednje škole.
Izlaskom iz doma, nekoliko sam noći provela na klupi u parku. Nekako sam pronašla stan i počela raditi na poker-aparatima i kao ugostitelj.
- godine vraćam se u Sunju (moj rodni gradić „Mali Vukovar“) i prijavljujem se u vojsku u 12. mjesecu 1992. godine. Pridružujem se 17. Sunjskoj pukovniji 3. Kostajničke bojne.
Bila sam sretna, jer napokon sam imala obitelj („moje dečke“ iz satnije) i više nisam bila gladna. Moja cijela obitelj je bila u Švicarskoj ali nisam od njih ništa dobivala (a nisam ni tražila). Ali, bila sam sretna (iako sam svaki dan bila na nišanu neprijateljskim snajperima).
U vojsci sam prošla pakao, kao i moji suborci. Puno njih je poginulo. Pošto sam radila kao „vezista“, sve sam mogla čuti preko motorola. Najteže mi je bilo u
„Oluji“. Slušala sam urlike mojih suboraca, ali nisam mogla pomoći. Puno je njih poginulo. Ja sam, valjda, Božjom voljom ostala živa, a granate su mi postale nešto „normalno“. Kad je rat završio, opet sam počela raditi kao ugostitelj, ali sam se jako razboljela (karcinom maternice). Zbog toga imam samo jednog sina, koji sad ima 22 godine. Ime mu je Ivan i on mi je najveća radost u životu.
Dobila sam kuću preko APN-a, vojnu mirovinu i status Hrvatskog vojnog invalida 20% trajno.
Kako sam postala humanitarka?!
Takva ideja mi je došla preko noći i 2014. sam počela pomagati potrebitima, ne gledajući vjeru i naciju. Pomogla sam oko 100 obitelji na Sunjskom području u ovih 6 godina mog rada.
Iako pijem 12-13 tableta na dan, ipak pomažem jer me to usrećuje.
U Popovači sam bila 19 puta, u Vinogradskoj 1 put i 1 put u Dubravi. Dobila sam 3 dijagnoze:
- Kronični PTSP
- Anksiozno-depresivni poremećaj i
- Poremećaj osobnosti.
Sve što sam postigla u životu, postigla sam svojim radom i ponosna sam na sebe, jer su moj rad prepoznali mediji. Tako da su me snimili za „Veterane mira“, „Dobro jutro Hrvatska“, pisala sam za mnoge portale, a bila sam i u „Gloriji“ i „Večernjem listu“.
Imam vjeru u dragog Boga.
Sada živim u mojoj kućici sa sinom i suprugom Robertom. Oni su mi velika podrška u svemu. Roditelji su se vratili prije 10 godina iz Švicarske, prestali su piti alkohol (oko 20 godina), ali moje djetinjstvo u domu im ne mogu zaboraviti – oprostila im jesam.
Rekli su mi da su ponosni na mene, a ne znaju ni dan-danas što sam sve sama prolazila. Kad sam bila gladna, pila sam toplu vodu i spavala.
Ali, evo me! Uspjela sam u svemu što sam zamislila.
Svaki dan dobivam donacije i to me usrećuje, jer ne radim s novcima.
Radim 24 sata na dan, svetkom i petkom. Svatko u potrebi može doći k meni po pomoć.
Puno dajem i svojih stvari (namirnica, odjeće, obuće), ako nešto ne mogu nabaviti preko moje grupe „Poklanjam – samo Sunja i okolica).
Mislim da je ovo dovoljno za esej. Ako bude nešto nejasno, dragi Krešo, slobodno me nazovi!
Željka Lukinić
Čitajući njeno pismo plakalo mi je srce, duša i oči. Usprkos patnji plamsalo je sve u njoj, domoljublje i ljudskost, čovječnost za sve hrvate i ostale naše dobronamjerne sugrađane; i šire sve ljude svijeta.
U svojoj bolesti nije se prepustila tavorenju kapitulacije pred životom nego je postala humanitarka; skupljajući hranu i odjeću za potrebite cijele Banovine. Nije postala mrzitelj radi brutalnog rata i agresije na RH, BiH i Kosovo. Pomaže svima – pravoslavcima, muslimanima i katolicima, time demantirajući politike zla na našim terenima. Npr. Odgovorila je jednu prijateljicu pravoslavku od abortusa koja je rodila dijete i ono živi.
Danas na Duhove Aleksandar Stanković poziva Radu Borić u emisiju „Nedjeljom u 2“. Pitao sam se što li će ona reći? Jer… zadatak te emisije od samog početka je pokvariti hrvatima nedjeljni ručak. Bez obzira što je Stanković htio Rada Borić je svojim duhom i razumom pokazala suprotno, iako joj je na displeju pripravio krnju crvenu zvijezdu, na što je ona duhovito rekla da to može biti i otkucaj srca na kardiogramu. Postoji moć i značaj simbola. Pa u čemu je problem? Krv je bila crvena i prije pojave komunističke crvene zvijezde. Pet krakova simbolizira općenitost revolucionarnog pokreta – katolikos. I prije njih je nastala katolička, opća crkva – Bog je univerzalan i općenit. Vjera, ljubav i solidarnost su univerzalni pojmovi. Ništa novo. Novo je samo to što je pitanje tko je idejni začetnik zvijezde petokrake, kukastog križa i snopa pruća (fašio-fašizam)? Danas na Duhove ustvrio bih da im je začetnik sami sotona, jer sve te ideologije su nijekale opstojnost Boga Stvoritelja.
Rada Borić je intelektualka koja je dugo boravila u Finskoj predavajući na univerzitetu. Kod nas je pokrenula stranku Zelene akcije, jer je braniteljica ljudskih prava, zelene akcije koja nije samo zaštita prirode nego i raskuživanje duhovne, političke, ekonomske i pravne situacije kod nas. Vidi se da ima iskustvo jedne uređene zemlje – Finske. Mislio sam da je doveo opet jednu zakašnjelu partizanku, primitivnu i zatucanu,a ono Rada Borić je jedna osebujna osobnost s kritičkim razmatranjima, , dobronamjerna i čovječna osoba. Zalaže se za ljudska prava, provedbu referenduma, protiv je nepotizma, korupcije i klijentalizma. Kao primjer je navela da Lovro Kuščević skoro uvijek pozdravlja sa: „Hvaljen Isus!“ i da time vrijeđa Isusa što je istina. Čovjeka odaju njegove riječi. Zato postoji izreka: „Progovori pa ću znati tko si!“ Sušta suprotnost njoj je naša Željka Markić, ortodoksna papirnata katolkinja kojoj je najvažnije što će reći njeni biskup ili kardinal. Sa ostalim „ološem“, običnim vjernicima se ne zamara. Da li je radosna riječ prožela njeno srce? Da li je Rada Borić u svojoj iskrenosti i poniznosti bliža Spasitelju, jer je bliža ljudima osobito patnicima? Prosudite sami.
Naša junakinja Željka Lukinić iz Sunje u svojoj patnji i iskrenosti je tako bliska svim patnicima naše Kroacije, raspete zemlje, čije ime gordo zvuči meridijanima cijelog svijeta. Po tome je bliska samom Isusu.
Gordo zvuči i „Domovinski pokret“ u političkom i svakom drugom smislu. Misle mnogi da su razbili otpor, da su ubili dušu poštenih hrvata, da su bacili na koljena taj izmoreni i opljačkani narod. Ali on se pojavljuje još jači i odlučniji i spremni su za dom časni i slobodu zlatnu. Zato apeliram i molim da svi glasujete za „Domovinski pokret“!
PRIPJEVNI PSALAM (Ps 27)
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.
Slušaj, Gospodine, glas moga vapaja,
milostiv mi budi, usliši me!
Moje mi srce govori:
„Traži lice njegovo!“
Srdačan pozdrav!
(Krešo Čepo, rođ. 1950., Tihaljina, Hercegovina)
O AUTORU
Krešo Čepo rođen je u Tihaljini,Hercegovina,1950 godine,gdje je završio osnovnu školu.Srednju ekonomsku završio je u Vinkovcima.Studirao je teologiju i komparativnu književnost u Zagrebu,što redovno,što uz rad.Kao hrvatski domoljub bio je dvadeset godina proganjan od UDBE.1984.godine bježi iz Hrvatske i četrnaest godina boravi u četiri zemlje;Austriji ,Njemačkoj,Australiji i Švicarskoj.1998.godine vraća se u Hrvatsku.Oženjen je i ima troje djece.
Za sebe kaže da je pjesnik,viši savjetnik za opću problematiku,ekumenist i kršćanski socijalist.Aktivist je za egzistencijalna,socijalna i politička prava preko trideset godina.U inozemstvu i tuzemstvu oduševljavaju ga čiste duše,iskrenost,jednostavnost i skromnost.
Objavio je kod Ćirilometodske knjižare dvije knjige:
1.) Plamena Hercegovina,književni radovi;pripovijesti,eseji,komentari,tužba za lustraciju Europskoj komisiji,Zagreb 2018.
2.)Plamena Hercegovina:pjesme,Zagreb 2018.
Želimo naglasiti da je Krešo Čepo član Rimokatoličkog uredništva portala PUT,ISTINA I ŽIVOT u kategoriji Vjera – politika – društvo.
Poštovani pratitelji portala,urednici drugih katoličkih,kršćanskih ili domoljubnih portala.Obavještavamo vas da sve članke,molitve,tekstove ispod kojih piše da je izvor portal PUT,ISTINA I ŽIVOT ( www.put-istina-zivot.com ) imate pravo preuzimati bez pitanja u količini koju sami odaberete uz napomenu da se tekstovi ne smiju dorađivati ili mijenjati kao ni citirati i pozivati na pojedine izreke autora teksta.Dakle,autorski tekstovi koji se preuzmu obavezno navesti izvor PUT,ISTINA I ŽIVOT s poveznicom www.put-istina-zivot.com.Također dozvoljeno je preuzimanje fotografija ispod koje piše (FOTO:PUT,ISTINA I ŽIVOT/www.put-istina-zivot.com također bez dopuštenja dorade ili rezanja) i svjedočanstva koja su potpisana imenom autora a ispod piše izvor (PUT,ISTINA I ŽIVOT ili poveznica portala www.put-istina i zivot.com ) ili ispod teksta piše ( Podaci o osobi poznati uredništvu ) Hvala vam i neka sve što radimo bude na slavu Bogu i neka vas prati Božji blagoslov!
Uredništvo portala PUT,ISTINA I ŽIVOT
