Patty Nthiemuka, KAC
Prije dvije tisuće godine jedna je djevojka izvanbračno zanijela. Nema sumnje da je bila prestrašena iz više razloga. Pripadala je društvu koje bi je okrutno umorilo zbog zločina što je izvanbračna majka pa se morala potpuno osloniti na zaštitu muškarca za kojega će se udati. I nitko joj ne bi vjerovao iako je uporno tvrdila da je začela kao djevica. Uostalom, biste li vi vjerovali djevojci koja je govorila: ”Zanijela sam, ali kunem se, ništa nismo učinili?” Krenimo brzo naprijed nekoliko mjeseci. Mlada majka leži na postelji od slame; možda zuri u kravu dok nailaze bolni trudovi koji sve više jačaju kako se približava trenutak rođenja njenog dječaka. Ona je vjerojatno bila tinejdžerica i sada se prvi put porađala. Pored sebe nije imala majku – ona je bila u Nazaretu. Nije imala ni ženu koja bi je držala za ruku i pomogla joj disati kad bi naišli trudovi. Bila je sa svojim mužem (sada su bili vjenčani – vidi Matej 1,24), u nepoznatom gradu u kojem očito nisu poznavali nikoga tko bi im pomogao. Da su poznavali samo jednu obitelji, ne bi ih poslali u staju iza svratišta.
Svi poznajemo izvještaj o Isusovu rođenju, ali mi se čini da rijetko razmišljamo o šoku. Suviše smo navikli na otrcane zaplete. Očistili smo ovaj izvještaj, dodali svetačke krugove nad glavama, životinje lišili vonja i potpuno zanemarili fizički čin porođaja. Govorimo o prizoru u Betlehemu. Izrađujemo uzorke male, čiste staje s magarcem, dvije ovce i možda kravom. Marija se ljupko naginje nad jasle u kojima se vidi savršeno čisto Dijete, sa svetačkim oreolom. Ona ne osjeća bol; nije izgubila nimalo krvi. Nema povećani trbuh od prve trudnoće, niti ima znaka hormonalnog kolebanja koje je moglo prouzročiti posebnu osjetljivost. Josip nije potresen. Ovom Djetetu nije hladno i nije gladno. Noć je mogla biti hladna, ali staja je topla i pastiri nisu skupina ljudi naviklih na život u prirodi. Vitki su i lijepo građeni, ljudi koji imaju smisla za društvene manire.
Je li On bio dovoljno dobar?
Bez obzira na dvije tisuće godina uljepšavanja Isusovo rođenje je bilo šokantan događaj. Mesija nije došao kako su ljudi očekivali da će doći. Zar nije trebao biti kralj? Sva su proročanstva na to ukazivala (Izaija 9.5.6), a drevni Judejci su dobro poznavali svoje spise. S obzirom na to što je bio kralj, očekivalo se da će povesti izraelsku vojsku i poraziti okrutne Rimljane, oslobađajući zemlju od okupatorskih snaga. Kraljevi su bogati; privilegirani su. Karizmatični su i dobro čuvani. Bili su okruženi ljudima spremnima da umru kako bi ih zaštitili. Očekivalo se da će Mesija doći kao kralj i svi su čekali junaka koji će ih povesti u pobjedu.
Isus je bio potpuna suprotnost od ovih očekivanja. Bio je siromašan. Njegov je zemaljski otac Josip bio tesar. Gradio je kuće. Dok je odrastao, Isus je vjerojatno učio kako raditi svojim rukama. Njegov je zavičajni gradić znao za Njegovo sumnjivo podrijetlo i vjerojatno su o Njemu govorili kao ”onome čija majka nije bila udana kad je začet”. Za to postoji riječ – riječ koja se sigurno izgovarala u razgovorima. Vi je poznajete, zato je neću ovdje upotrijebiti. Gradići dugo pamte, pogotovu ako se radi o sočnim pričama.
Premda je mogao upotrijebiti udanu ženu poznatu po velikoj sposobnosti odgajanja djece, Bog je izabrao neudanu tinejdžerku s potpuno nevjerojatnom pričom. Premda je mogao izabrati ženu iz višeg staleža i kraljevske krvi, izabrao je siromašnu tinejdžerku iz pogrešnog društvenog sloja. Današnjim rječnikom rečeno, morala je izgledati kao one šokantne mlade majke u autobusu, sa zaobljenim trbuhom stegnutim u opravu konobarice, umornih i tužnih očiju.
Na drugom kraju Njegova života Isus je bio smaknut kao zločinac, gol pribijen za drvene grede tako da je svatko mogao proći i vidjeti Njegov bijedni kraj. Isus je bio daleko od onoga što je Judeja očekivala. Očekivalo se da Mesija bude neko veličanstveno biće, a ne ovaj običan čovjek sumnjiva podrijetla. Očekivalo se da Mesija bude kralj, a ne putujući rabin s neobičnom sposobnošću liječenja. Očekivalo se da Mesija sruši rimsku vlast, a ne da ga ona pogubi. Isus jednostavno nije zadovoljio ova očekivanja. Rečeno današnjim izrazima, On je bio samo još jedan momak osuđen na smrt koji se vuče kad mu je red da sjedne na električnu stolicu, dok novinari i nekoliko članova njegove obitelji gledaju kroz staklo otporno na metke. Još jedan ”nevini” zločinac koji dobiva što je zaslužio.
Jesmo li mi dovoljno dobri?
Neki ne idu u crkvu jer smatraju da nisu dovoljno čisti. Njihove traperice nisu baš prikladne, a jedine suknje i haljine koje imaju, više im ne pristaju. Izgledaju kao i njihov život i misle da se ne mogu uklopiti u tako uredno obučeno društvo. Vonjaju po cigaretama, a glava im puca od noći koju su proveli vani gdje su malo više popili. Ne, crkve nisu za takve kao što su oni.
Crkva je za ”crkvene ljude”. Za obiteljske ljude, a ne samohranu majku koja pokušava sastaviti kraj s krajem radeći dva nedovoljno dohodovna posla. Crkva je za one koji ne piju, za djevice i ljude koji u devet idu u krevet. Crkva je za obitelji s dvoje djece i bijelo obojenim ogradama oko kuće, a ne za dvaput rastavljene očeve kojima djeca zamjeraju što su zanemarili niz njihovih rođendana.
Crkve nisu za takve kao što smo mi. Zar ne?
Isus nije došao onako kako su svi očekivali i nije došao za ljude kakve su svi očekivali. Nije došao samo za uzorne obitelji. Došao je za nefunkcionalne, zapetljane obitelji koje bez svađe ne mogu sjediti za blagdanskim ručkom. Došao je za ovisnike, alkoholičare, za zlostavljane i frustrirane. Došao je za djecu koja razmišljaju o samoubojstvu i za mame koje više ne mogu izdržati pritisak. Došao je za kockare, za depresivne, za one koji uskaču iz kreveta u krevet, od partnera do partnera, nastojeći ispuniti praznu rupu u svojemu srcu.
Došao je za ”gornji stalež” koji se osjeća izoliranim zbog onoga što se od njega očekuje. Došao je za one koji pokušavaju slijediti sva pravila, ali se i dalje osjećaju prazni. Došao je za razuzdane, za ljude izložene pritiscima, za krute, usamljene i zbunjene.
Rodio se u štalici, i služio prezrenima. Kretao se u sumnjivom društvu, doticao prljave i zarazne. Izazivao je kod vjerskih vođa nervozu zato što je prihvaćao svakoga tko bi u Njega povjerovao; mrmljali su i prigovarali kao što to i mi često činimo kad vidimo ljude koji u nama izazivaju nelagodu (Luka 15,2).
Jesu li proroci pogriješili?
Jesu li proroci pogriješili? Jesu li bili u zabludi? Je li Isus bio pravi Mesija? Zar je On bio kralj čiji su dolazak proricali?
Isus nije došao kao zemaljski monarh kojeg su svi očekivali, ali to nije mijenjalo ono što je bio. On je bio Bog koji nas je stvorio. On nam je dao sposobnosti, našu osobnost, naš izgled i naše obitelji. On nas je načinio s ciljem. Proveo je vrijeme razmišljajući o točnoj mješavini koja će nas učiniti jedinstvenim bićem. On je postojao prije početka vremena. Svojom riječju stvorio je svemir. Nije trebao biti okićen draguljima da bi bio Kralj. Nije mu bilo potrebno priznanje ovog jadnog planeta da bi imao kraljevsku čast. Nije Mu bilo potrebno naše štovanje da bi ga bio dostojan. Bio je ono što jest.
A vi, tko ste? Možda su vas rodili problematični roditelji. Ako ste slični nama ostalima, u svojem ormaru držite kosture: probleme koje skrivate od tuđih pogleda, pogreške učinjene u prošlosti zbog kojih se crvenite kad ih se sjetite. Vjerojatno vas prate snovi kojih ste se morali odreći, kajanja i nelagoda. Možda ste pomalo prašnjavi, izubijani i nagaženi. Ali sve to ne mijenja ono što jeste. Vi ste osoba zbog koje se On rodio da je spasi.
Jedna tinejdžerska majka rodila je bebu u blizini stoke i sijena. Tako se moralo dogoditi. Bilo je određeno da dođe na takav način. Zašto? Zato što je želio da dvije tisuće godina kasnije znate kako izgled može varati.
Sveto pismo je proreklo dolazak Mesije Kralja, i jednog dana, uskoro, On će se vratiti na ovu Zemlju kao ”Kralj kraljeva i Gospodar gospodara” (Otkrivenje 19,16). Kad ovaj put dođe, On se neće poniziti do dna, do naše razine; On će nas podići sa dna i povesti sa sobom na Nebo. Tada će se sva proročanstva ispuniti, a i mi ćemo doživjeti njihovo ispunjenje: obrisane suze, zacijeljene povrede, nova srca.
Unatoč izgledu, prije dvije tisuće godina Isus se stvarno rodio da bude Kralj. Naš Kralj. Vaš Kralj.
