Odmah u početku Ilija je od Boga dobio naputak kako će on provesti vrijeme krize i gladi. Ono što je najgore u toj sušnoj krizi, od nje su stradali i oni koji se nisu poklonili Baalu i koji ga nisu štovali. Istina, oni su bili u manjini, ali ih je ipak bilo. Zašto stradavaju sa bezbožnima i oni koji vjeruju Bogu. Očito je da Bog i njih želi naučiti nečemu. Najvažniju stvar koju svi trebamo shvatiti je da blagoslove koje dobivamo od Boga nisu rezultat neke naše vjere ili vjerskog ponašanja. Oni su rezultat Božje milosti. Naša vjera i naše ponašanje je samo naš dokaz da vjerujemo Bogu. Biblija ne opisuje što se događalo s ovim ljudima koji su bili vjerni. Zasigurno možemo biti sigurni da se Bog za njih brinuo. Da je to tako, Biblija daje puno obećanja. Psalmista je pjevao u svom psalmu: Mlad bijah i ostarjeh, al` ne vidjeh pravednika napuštena ili da mu djeca kruha prose. Psalam 37,25. Na drugom mjestu također piše: On će vam dati kruha u nevolji, vode na tlaci, onaj koji te mora poučiti neće se više skrivati i tvoje će ga oči vidjeti. Izaija 30,20.(T. Dretar)

Najbolje je to Bog pokazao nad Ilijom. Biblijsko izvješće kaže: Upućena mu je riječ Jahvina ovako: “Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu. Pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane. Ode on i učini po riječi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu. Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a večerom mesa; iz potoka je pio. 1. Kraljevima 17,2-6.

 Ovo je uistinu bio najčudnovatiji oblik brige koji je Bog pokazao prema Iliji. Mogu samo zamisliti Iliju kako si je u nekoj hladovini možda pod nekim drvetom pokraj potoka napravio nekakvo privremeno skrovište i tu boravio. Kada bi bilo vrijeme ručku, gavrani bi slijetali i donosili mu kruh. Bilo bi mi zanimljivo znati od koga su gavrani uzimali kruh. Kako god bilo, bio je to čudesan način na koji je Bog pokazivao brigu za svog slugu, proroka Iliju.

Ilija je bio tu jedno vrijeme, a onda se nešto dogodilo. Potok iz kojeg je pio, postajao je sve slabiji i slabiji, dok konačno nije u potpunosti presušio. Možda je to Iliju zbunilo. Čudio se je zašto se to dogodilo. Umjesto objašnjenja Bog mu daje nalog: “Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani. 1. Kraljevima 17,9.

Nevjerojatan mi je taj Božji nalog. Bog šalje Iliju u zemlju iz koje dolazi sav njihov problem, u Sarfatu Sidonsku. Sidonski bog Baal je bio njihov bog plodnosti. Očito je Bog imao najmanje dva glavna razloga zbog čega je tu poslao Iliju. Prvi razlog je bio Ilija. S jedne strane Bog je želio da brigu o Iliji podjeli s nekim kako bi imao dvostruki blagoslov. Možda je Ilija bio previše kritičan prema svom narodu s jedne strane i isključiv prema drugim narodima. Očito zbog toga Bog Iliju šalje kod udovice koja je nezbrinuta kako bi mu pokazao da Bog brine o svim ljudima s jedne strane, a s druge strane da su povjerenje u Baala izgubili čak i oni koji su ga izmislili. Dolaskom u Sarfatu Ilija je mogao još bolje shvatiti svu besmislenost idolopokloničkog sustava.

Drugi važan razlog je bio udovica i njezin sin. Dolaskom Božjeg čovjeka Ilije, trebali su biti zbrinuti. Očito je da se i njoj Bog želio otkriti u svoj svojoj snazi. Udovica je zasigurno izgubila povjerenje u Baala. (ako ga je ikada i imala). Živjela je na granici s Izraelom i vjerojatno je pozitivan utjecaj susjeda izraelaca djelovao na nju da zavoli Jahvu, izraelskog Boga. Sada je došla suša, i ništa nisu imali za hranu. Zalihe su se smanjivale sve više i više. Uvijek se potajno nadala kako će se u međuvremenu stvari riješiti, ali se ništa nije mijenjalo. Jednom je shvatila da zalihe brašna i ulja ima toliko da još jednom ispeče neku pogaču, i pojede sa svojim sinom, a nakon toga bi slijedila višednevna agonija u kojoj bi nakon nekoliko desetaka dana smrt bila zaključna. Izašla je u polje da nakupi drva da to uradi.

Biblija ne piše što je tada razmišljala. O tome možemo nagađati. Pokušavam sebe staviti u takvu situaciju i što bi u takvim trenucima razmišljao. Očito je i ona razmišljala o smislu života. Kakav je to smisao života, rodiš se ne svojom voljom, prolaziš kroz život u kojem proživljavaš vrlo malo radosti, uglavnom samo patnja, muka i nevolja. Jedina radost koju je imala joj je bio sin koji će zasigurno za nekih 20-30 dana umrijeti od gladi. Sve to ona mora gledati. Muž joj je umro prije nekoliko godina. Sada se sama jadna probija kroz život samo s jednim ciljem, da podigne svog sina. Onda dođe ova katastrofa i sve joj snove sruši. Tko zna kakve su joj crne misli dolazile. U toj svojoj zamišljenosti netko ju je pozdravio. Podigla je pogled i prepoznala proroka Iliju. Očito je prepoznala da je on prorok jer je bio neobično obučen za njihove prilike. Biblija taj susret opisuje veoma uzbudljivo: Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reče: “Donesi mi malo vode u vrču da pijem! Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reče joj: “Donesi mi i malo kruha u ruci! 1. Kraljevima 17,11.

Kada je ova udovica čula Ilijin zahtjev, ne bih znao što je mogla pomisliti. Očito je vode imala, pa onda i nije s vodom stvarala problem. Ali kada je bila u pitanju hrana, tada je to postao problem. Taj problem je i iznijela Iliji. Ona odgovori: “Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam pečena kruha, nemam do pregršti brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo kupim drva, pa ću otići i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo. 1. Kraljevima 17,12. Ustvari u prenesenom značenju ona je rekla. „Ti od mene tražiš da ti dam život, i to ne samo moj već i od mog sina. Ja se upravo spremam spremiti posljednji obrok i tada se prepuštamo sudbini. Najvjerojatnije ćemo umrijeti.“ Međutim Ilija joj iznosi jedno životno pravilo koje uvijek u životu funkcionira. Ali joj Ilija reče: “Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolačić, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: `U ćupu neće brašna nestati ni vrč se s uljem neće isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.` 1. Kraljevima 17,13.14.

Ovoj ženi Ilija iznosi jedno Božje načelo koje funkcionira u svim životnim segmentima. Idi prvo i daj Bogu. Naravno ovdje joj Ilija iznosi i način kako to dati Bogu. Bogu jedino možemo služiti ako služimo ljudima. Stoga i ovoj udovici ponuđena je suradnja s Bogom na način da brine o Iliji i njegovim tjelesnim potrebama. Kada prvo dajemo Bogu na način da zadovoljavamo potrebe drugih, da zadovoljimo ono što Bog želi da se čini, tada Bog blagoslivlja ostatak da nam bude dostatan za naše potrebe.  U nekim dijelovima Biblije možemo pronaći kako Bog traži da od svojih prihoda prvo mu vratimo desetinu. Donesite čitavu desetinu u riznicu da u mojoj kući bude hrane. Tada me iskušajte – govori Jahve nad Vojskama – neću li vam otvoriti ustave nebeske i neću li izliti na vas punom mjerom blagoslov, Malahija 3,10. Mnogi se ljudi bune zbog toga tvrdeći da su im primanja toliko mala i ako daju desetinu da neće imati dovoljno za svoje nužne stvari.

Sreo sam se jednom prigodom sa jednom starijom ženom. Imala je malu mirovinu, svega tisuću kuna. S time je trebala platiti režije, i najmanje četiristo kuna platiti lijekove koji su joj bili potrebni da bi uopće funkcionirala. U jednom razgovoru sam joj govorio da Bog blagoslivlja one koji mu vraćaju desetinu. Nije joj bilo jasno kako bi ona preživjela ukoliko bi Bogu dala od svoje male penzije sto kuna. I ja sam joj rekao da ne znam, ali znam da je Bog vjeran svom obećanju. Pokušao sam ju ohrabriti da to proba. Učinila je to. Ono što je bilo interesantno, cijeli mjesec nakon što je dala desetinu, funkcionirala je jako dobro bez lijekova. Ostatak joj je bio sasvim dovoljan da plati režije i još joj je ostalo za druge potrebe.

Ova žena, udovica iz Sarfate je također trebala doživjeti to iskustvo. Prvo je trebala dati Bogu. Samim time što je prvo dala Bogu, pokazala je da vjeruje Bogu i poruci koju joj je poručio po proroku Iliji. Učinila je to, a rezultat je bio fantastičan. Ode ona i učini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin. Brašno se iz ćupa nije potrošilo i u vrču nije nestalo ulja, po riječi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije. 1. Kraljevima 17,15.16.

Mnogi danas misle da je najvažnija količina novca. Takvi misle, „kada bi samo imao toliko novca sve bi bilo riješeno.“ Jednom sam prilikom u zatvoru postavio pitanje zatvorenicima s kojima proučavam Bibliju, što bi učinili da odjednom im netko da milion eura. Odgovori su bili različiti. Netko bi se prvo napio, a netko bi kupovao nekretnine, auta, netko bi putovao svijetom i bilo je svakakvih ideja. Samo je jedan rekao da ne zna što bi s tolikim novcem. Tada je ispričao svoje iskustvo. Kao zakoniti nasljednik je dobio nekih sedamdeset tisuća eura. To je potrošio za nepunih dva tjedna i to na jedan bizaran način. U gradu je gostovao neki striptiz program a on je platio ulaznicu svima koji su to htjeli gledati. Jednostavno je priznao: „Ja ne znam upravljati s novcem.“

Mislim da je ovo najveći problem koji najčešće imamo u materijalnim stvarima. Mi često ne znamo upravljati s novcem. Drugi nam je problem da Bogu ne vratimo Njegov dio u desetini. Količina novca koju imamo nam se čini malom. Međutim Bog je taj koji ostatak može blagosloviti. Nije važna količina novca koju dobijemo, koliko je važna kvaliteta, a kvalitetu Bog daje svojim blagoslovom. Kada sam trebao kupiti kuću, moja obitelj se molila Bogu da nađemo nešto što možemo platiti. I Bog je učinio. Našao sam kuću za iznos koji sam mogao platiti, bez obzira što su cijena kuća u prosjeku bile znatno više.

Jednako tako Bog očekuje da mu damo i prvo vrijeme dana. Odmah kada se probudimo i Bogu damo prvo vrijeme, Bog će blagosloviti ostatak dana. On je taj koji daje snagu i mudrost za posao. Mnogi Bogu daju zadnji dio dana. Prije spavanja pokušavaju čitati nešto duhovno, ali to najčešće bude da mozak vrlo malo prima. Svakako nije loše Bogu pokloniti i posljednji dio dana, ali ako mu poklonimo prvo vrijeme, omogućit ćemo Mu da blagoslovi ostatak vremena.

Žena iz Sarfate, koja nije pripadala Božjem izraelskom narodu doživjela je iskustvo s Bogom samo zato što je poslušala Božji nalog i prvo što je imala dala je za Boga. To je pravilo koje i danas još uvijek funkcionira.

Zvonko Presečan

PODIJELI