Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići

1169

III. korizmeni tjedan

Nedjelja, 4. 3. 2018.

TREĆA KORIZMENA NEDJELJA

ČITANJA: Izl 20,1-17; Ps 19,8-11; 1Kor 1,22-25; Iv 2,13-25

 

Prvo čitanje: Izl 20, 1-17

 

Zakon bijaše dan po Mojsiju.

  Čitanje Knjige izlaska

U one dane: Bog izgovori sve ove riječi:

»Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva.

Nemoj imati drugih bogova uz mene.

Ne pravi sebi urezana lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.

Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.

Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni.

Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj.

Ne ubij!

Ne učini preljuba!

Ne ukradi!

Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga!

Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvoga!«

 

Otpjevni psalam: Ps 19, 8-11

Pripjev:

Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga!

 

Savršen je zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči.

Prava je naredba Gospodnja,
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja,
oči prosvjetljuje.

Neokaljan strah Gospodnji,
ostaje svagda;
istiniti sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni.

Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga;
slađi od meda,
meda samotoka.

 

Drugo čitanje: 1Kor 1, 22-25

 

Propovijedamo Krista raspetoga: ljudima sablazan, a pozvanicima Božjima mudrost.

 Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

 

Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak – i Židovima i Grcima – Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer lûdo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje:

Iv 2, 13-25

 

Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.

 Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

 

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za dom tvoj.

Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: »Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?« Odgovori im Isus: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.« Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Riječ Gospodnja.

 

Uvod

 

Kada razmišljam o Božjem Zakonu on me impresionira. Sa svega samo deset zapovijedi, Bog je uspio regulirati kompletan odnos između ljudi i Sebe i između ljudi međusobno. Kada danas promatram zakonsku legislativu tada je to ogroman broj zakona koji pokušava riješiti odnose u određenim situacijama i upravo taj veliki broj Zakona češće može stvoriti problem nego biti rješenje problema. Deset Božjih Zapovjedi u stanju su riješiti sve odnose koji bi nastali u bilo kakvim okolnostima. Kako je to moguće?

Kod Zakona postoji jedna karakterističnost. Svaki Zakon mora biti temeljen na Ustavu. Ukoliko se dogodi da netko slučajno  i progura Zakon koji se ne temelji na Ustavu, Ustavni sud ocjenjuje jeli taj Zakon s njim sukladan. I Božji Zakon također ima svoj temelj u Božanskom Ustavu. On je vrlo jednostavan i kratak. Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga! Luka 10,27. Ovo je Božanski Ustav. Vrlo jednostavan. On daje samo jedan nalog: LJUBI. Deset Zapovjedi je ustvari samo opis kako ljubiti Boga i kako ljubiti bližnje.

Mi se puno puta mučimo i raspravljamo o tome jeli ovo ili ono djelo grijeh ili prekršaj Zakona. Svakako je bitno i važno ne kršiti Božji Zakon i ne činiti loša djela ili grijeh. Međutim, mnogo puta zaboravljamo da je naš najveći grijeh ustvari nešto što nismo počinili, tj nismo pokazali ljubav kada smo za to imali prigodu. Ovaj svijet, ova planeta pati od jedne kronične bolesti prouzročene grijehom, a to je nedostatak ljubavi. Možemo li popraviti tu sliku, i umjesto da tražimo ljubav, dajmo ju, jer ovaj svijet je gladan i žedan ljubavi.

Bog nas poziva da tu ljubav dajemo svijetu. Međutim, mi možemo nešto dati samo ako to imamo. Da bi mogli davati ljubav, mi moramo biti povezani sa izvorom ljubavi, tj sa Bogom. Bog nas poziva da budemo kanali Njegove ljubavi. Za sve što nas Bog pozove, On će nas i osposobiti.

 

Homilija

 

Svojim dolaskom na zemlju, svojim utjelovljenjem, Isus je pokazao kakav je Bog. Sa svime što je Isus činio, pokazao je da je Bog ljubav. Izraelci su imali čitav sustav svojih pobožnih formi koje su ukazivale na taj slavni događaj Isusovog dolaska radi spasenja čovječanstva. Njihov hram, služba u njemu, svaka žrtva koja je prinošena u hramu, sve je trebalo ukazivati na dolazak Spasitelja, njegov život i smrt ovdje na zemlji.

Međutim, đavao je htio da uništi tu sliku spasenja koju je hram i njegova služba predstavljali. Svojim utjecajem na svećenike i vođe u hramu, đavao je uspio nametnuti neke druge vrijednosti.  Materijalizam je bio nešto što je dominiralo hramom i službom u njemu. Svakog dana kroz hram je prolazilo mnogo ljudi. Ljudi uvijek imaju različite potrebe, i kada je služba Bogu u pitanju, tada su spremni i platiti. Trebalo je samo organizirati se i naći načina kako tim ljudima uzeti novac.

Bog je Mojsiju dao jasne upute kako se bira prvosvećenik. Međutim, vjerska elita kao da je previdjela te naputke. Novac je igrao glavnu ulogu o tome tko će biti Prvosvećenik. Izbor Prvosvećenika se birao na sličan način kao što mi danas biramo političkog prvaka. Nepotizam, korupcija, prijetnje i svaki drugi oblik političkih anomalija, igrao je važnu ulogu kod takvih izbora. Radi postizanja uspjeha na takvim izborima, bili su čak i Rimljani angažirani, iako oni s hramom nisu imali ništa zajedničko. Sjetimo se samo kako je u vrijeme Isusa Prvosvećenik bio Kajfa koji je bio zet od bivšeg prvosvećenika Ane. Očito je u izboru Kajfe za prvosvećenika odigrao ulogu spomenuti nepotizam. Biti Prvosvećenik u Hramu, značilo je upravljati sa puno novca. Tko je imao novac, taj je imao i moć.

U Hramu se razmišljalo isključivo po načelu interesa. Za vrijeme Isusa, Judeja i Jeruzalem su bili pod Rimskom jurisdikcijom. Moneta je bila rimska. Za Židove, Rimljani su bili pogani. Njihov novac je bio pogan. Vrlo licemjerno i lukavo, vođe hrama su izmislili način kako uzeti hodočasnicima novac. Za hram su načinili hramsku monetu, i darovi, i ostale transakcije morale su se obavljati u toj moneti. Postavili su mjenjače koji su rimski  novac mijenjali u hramski. Na taj se način izvanredno dobro zarađivalo na kursnoj razlici.

Drugi način zarađivanja je bio žrtvene životinje. Mojsijev Zakon tražio je da svaka životinja koja se prinosi bude bez mane i ne starija od godinu dana. Hramske vođe imenovala je službu koja je ocjenjivala kvalitetu životinje za žrtvu. Ta služba je bila korupcijski povezana sa prodavačima životinja za hramsku službu. Sav taj sustav imao je samo jedan cilj, stvoriti ekstra profit uzimajući hodočasnicima novac.

Kada bi neki židovski vjernik koji je živio malo dalje od Jeruzalema želio prinijeti žrtvu, on bi tada iz svog stada prodao janje, i s novcem pošao na put. Kada bi došao u Jeruzalem, morao bi tada promijeniti taj rimski novac u hramski novac. U toj bi transakciji izgubio na kursnoj razlici, i kada je želio kupiti janje za žrtvu koje se je prodavalo u predvorju hrama za njega nije imao dosta novca. Tada bi za žrtvu kupio golubove ili grlice, i žrtva koju bi prinosio izgubila bi na snazi poruke Božje ljubavi i spasenja koju je pretkazivala.

U želji da ipak prinese janje na žrtvu, možda bi ga hodočasnik kupio od lokalnog pastira koji nije ucjenjivao radi postizanja više cijene. Došavši s takvom životinjom pred hram, trebao je proći komisijski pregled jeli životinja adekvatna za žrtvovanje. Naravno, ta komisija bi uvijek pronašla nekakvu manu, pozivajući se na neke svoje kriterije i odbila bi izdati atest za tu životinju. Tada bi bili vrlo “uslužni” pokazujući  “razumijevanje” za nastalu situaciju, te bi takvom hodočasniku ponudili otkup te životinje po znatno nižoj cijeni, i naravno za to bi sve bio kriv lokalni pastir koji ga je navodno prevario i prodao mu neadekvatnu životinju. Ponovno ovaj hodočasnik ostao je bez žrtve i mogao se je samo zadovoljiti sa golubovima ili grlicama.

Hram je u Isusovo vrijeme postao mjesto trgovine, i danas bi ga možda mogli imenovati “Hram d.o.o.” Hodočasnici su umjesto susreta s Bogom, uglavnom doživljavali razočarenje jer su se sretali s pohlepom hramskog osoblja, i dolaskom u hram osjećali su se prevarenima. Sva ta trgovina obavljala se u predvorju hrama. Taj prostor je bio namijenjen za posjet hramu stranaca koji su željeli upoznati pravog i živog Boga.

Kada je Isus došao u hram i vidio taj prizor, obuzele su ga neke posebne emocije. On je dobro poznavao potrebe hodočasnika za susretom s Bogom, za oprostom i izlječenjem duše od grijeha. Umjesto toga dolaskom u hram, vjerni hodočasnik je doživljavao razočarenje jer je doživio otimanje njegovog novca, i to od strane onih koji su mu trebali prezentirati Boga i Njegovu ljubav jer su za to čak bili i plačeni. Isusov pravedni gnjev na zlouporabu hrama potaknuo ga je na reakciju.

Zamišljam si Isusa kako je ušao u predvorje hrama, stao je na ulazu i vrlo ozbiljno počeo gledati trgovce kojima je bio jedini cilj zarada. Njegov pogled nije mogao ostati ne primijećen. trgovci i mjenjači gledajući Krista odjednom su se osjećali kao da stoje pred Božjim sudom. Vrlo ozbiljno, prišao je prvom stolu te ga prevrnuo sa uzvikom:  »Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.« Neki drugi prijevodi izraz trgovačka kuća prevode kao razbojnička pećina. To je mjesto gdje se ne samo kupuje i prodaje, već mjesto gdje se stječe prljav dobitak. Novci sa stola su poletjeli na sve strane, prišao je drugom stolu gdje su se prodavali golubovi. Prizor je bio isti. Golubovi su poletjeli na slobodu, a gajbe i ostala oprema počela se valjati po podu. Očito taj strah, kao da stoje pred Božjim sudom izazvao je paniku trgovaca i mjenjača. Svi su nastojali skupiti svoje stvari koliko je bilo moguće i bježali su glavom bez obzira. Vrlo brzo predvorje hrama je ostalo čisto bez mjenjača novca i trgovaca životinja.

Zasigurno je taj prizor promatrao netko i iz uprave hrama. Dirnuti u njihov novac, za njih je bio vjerojatno najveći grijeh. Mogli su ljudi raditi bilo kakav grijeh, to im nije smetalo. Ali ako netko dirne njihov novac za njih je to bio neoprostiv grijeh. Očito su se čudili kako da ni jedan od trgovaca se nije usudio suprotstaviti Isusu. Čudili su se njihovom navodnom kukavičluku.

Hodočasnici i ostali posjetitelji hrama, u Isusovoj nazočnosti su osjetili jedan poseban mir. Svi su se skupili na jedno mjesto želeći od Krista čuti poruku. Njegova je poruka imala snagu, jer je bio dosljedan onome što govori. Ono što je propovijedao, to je i živio. Sve to pogađalo je hramsku upravu, jer ne samo da ih je Isus lišio prljavog materijalnog dobitka, već mu je time porasla i popularnost. Hodočasnici su počeli uzdizati nekog tko je hramsku upravu nazvao razbojnicima i promijenio neku opću paradigmu o njihovoj navodnoj svetosti. Nikakav argument im nije pao na pamet da opravdaju svoj postupak. Uglavnom se dešava da kada netko nema argumente, tada se napada osoba. Prišli su i postavili mu pitanje: Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti? Cilj tog pitanja je bilo omalovažiti Isusa i osuditi ga kao onog koji to čini u ime đavla. Znak koji su vidjeli prije samo nekoliko trenutaka, očito im nije bio dovoljan. Nije im bilo dovoljno što su trgovci bez ikakvog otpora pobjegli glavom bez obzira. Kada netko stavi materijalne vrijednosti ispred Kraljevstva nebeskog, tada ni najočitiji znakovi ne bi ga uvjerili u važnost pokajanja i promjene.

Isus im je dao jasan znak. On je rekao: »Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići. Ova Isusova izjava za ove hramske dužnosnike bila je gotovo sablažnjiva. Toliko su bili usmjereni na sebe da jednostavno nisu bili u stanju otkriti duhovnu dimenziju Isusove izjave. Isus im na jedan vrlo praktičan način želi reći da je ovaj hram napravljen da Njega predstavi. On im je ustvari rekao da je On veći od tog hrama, jer sva služba koja će se odvijala u hramu trebala je predstavljati Njegovu smrt za opravdanje grešnika, Zašto to oni nisu mogli razumjeti? U to vrijeme ni učenici to nisu shvatili.

Biblija spominje tri vrste ljudi. Za jednu vrstu kaže da su naravni. Sveti Pavao je to vrlo precizno analizirao. Naravan čovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuđivati. 1. Kor. 2,14.Naravni ljudi nemaju nikakav interes za duhovne stvari. Njega one jednostavno ne zanimaju. U Otkrivenju u poruci crkvi u Laodiceji oni su predstavljeni onim hladnima.

Oni koji su oduševljeni Isusom Kristom, koji dozvoljavaju Duhu Svetom da obuzme njihov život, sv. Pavao takve naziva Duhovnima. U Otkrivenju se oni nazivaju vrućima.

Treća kategorija koja je najveći problem Duhu Svetome je sv. Pavao nazvao tjelesnima. Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete; ako li Duhom djela tjelesna umrtvite, živjet ćete. Jer koji se god vladaju po Duhu Božjemu, oni su sinovi Božji. Rimljanima 8,13.14.(Šarić)  Otkrivenje ih u istoj poruci naziva mlakim koje ukoliko ne riješe svoj status mlakosti će biti izbljuvani iz usta. Kakvi su to tjelesni ljudi. To su ljudi koji za sebe tvrde da su pobožni. Oni mogu čak biti i u hramskoj službi. Njihov najveći problem je što nisu dozvolili Svetom Duhu da prožme njihov život u potpunosti. Takvi ljudi ne rađaju duhovne plodove. Sv. Pavao je vrlo precizno definirao plod Duha: A plod je Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, Krotkost, umjerenost; protiv ovakvih nema zakona. Galaćanima 5,22.23. (Šarić). Ukoliko bilo koja od ovih osobine nedostaje našem karakteru, mi ne rodimo plod Duha. U stvari osnovna razlika između tjelesnog i duhovnog čovjeka je što se u Duhovnom čovjeku u svemu očituje Sveti Duh. Tjelesan čovjek koliko god da se poziva na svoja vjerska uvjerenja, on razmišlja tjelesno. Za njega su najvažnije ovozemaljske vrijednosti. Nije ni čudo što hramski dužnosnici nisu u stanju bili razumjeti Isusa. zato je njihova reakcija bila i očekivana: « Rekoše mu nato Židovi: »Četrdeset i šest godina gradio se ovaj hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?« No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče.

Upravo ta tjelesnost kod svakog čovjeka stvara barijeru da mu se Isus ne može u potpunosti otkriti. Ovo isto izvješće nastavlja: No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Doslovno rečeno Isus nije vidio mogućnost daljnje komunikacije, jer duhovne stvari kada gledamo tjelesno one su sablažnjavajuće. Upravo su ovu izjavu o rušenju i zidanju hrama koja je duhovno predstavljala Isusa Krista, na suđenju Isusu, upotrijebili kao navodni dokaz Njegove krivice. Tjelesan čovjek nije u stanju razumjeti duhovne vrijednosti.

Pitanje koje bi si trebali postaviti je u kojoj sam ja kategoriji. Jesam li duhovan, ispunjen Duhom Božjim, rađam li plodove Duha, ili sam tjelesan. Zainteresiran sam za duhovne vrijednosti, ali nisam dozvolio Duhu Svetome da uđe u potpunosti u moj život. U poruci Laodiceji Isus daje rješenje tog problema: Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom. Otkr. 3,20. U ovoj poruci mogu iščitati dvije vijesti. Jedna je žalosna, a to je da je moguće da je Isus još uvijek izvan mog srca. Druga je opet radosna. Nije sve kasno. Još uvijek možemo otvoriti svoje srce Isusu da On u njega uđe. Još uvijek Isus upućuje svoj poziv milosti i želio bi biti ne samo naš Spasitelj, već i Gospodin ili Gospodar našeg života. Nemojmo propustiti tu fantastičnu prigodu i otvorimo svoje srce Isusu. Dozvolimo mu da uđe u naše srce i neka On promijeni naš um kako bi umjesto tjelesnih ljudi postali duhovni. Nemojmo čekati neka bolja vremena, jer danas, sad je najbolje vrijeme. Biblija kaže: Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa. 2. Kor. 6,2. 

Neka vas sve dobri Bog blagoslovi.

 

Zvonko Presečan

 

 

PODIJELI