Ljubite svoje neprijatelje

Šimo Marinović – Rim

Vama koji slušate Gospodin pokazuje put preobrazbe. Ako je lom bio potreban kako bi se prepoznao onaj koji sluša, sutrašnje evanđelje ide korak dalje. Nasljedovatelj Isusa Krista nije čovjek zemlje, on je čovjek neba, nosi sliku nebeskoga, a nebeski čovjek je slika Boga koji obilno prašta, ljubi i dijeli, on ne gleda na mjeru, on prelazi svaku mjeru, kako bi ljubio. Nova logika, nebeska logika nema ljudske parametre, u njoj vrijednost nije ta koja navezuje čovjeka. Ona se očituje na mjeri nezavezanoj na bilo što osim na Boga. Otac nebeski čini tako i ja želim i hoću činiti isto.

U priči to bi bilo sasvim lijepo, ali u svijetu? Jesmo li u stanju živjeti u svijetu po nebeskoj logici? Tko će nam uzvratiti? Puno je pitanja koja se javljaju u nama ako samo pokušamo nebesku logiku unijeti u svijet. Kako onda živjeti svoju vjeru? Vjera koja je izvan svijeta, nije vrijedna čovjeka, ali nije vrijedna ni Boga! Možda je u tome i zahtjevnost kršćanskog nauka. Živjeti u providnosti i od providnosti, prepustiti Bogu svoje putove, poput Davida, odgovorno živjeti u svijetu. Poštujući ponajprije Boga, njega pronalaziti u svome životu i živjeti vjerno svoje poslanje u svijetu.

Ljubiti neprijatelja, davati onomu koji mi neće i ne može uzvratiti, otimaču i zlostavljaču uzvratiti dobrom, sutrašnje evanđelje nam govori da tek onda postajemo sinovi Svevišnjega. Ovo zvuči uistinu teško, gotovo nemoguće, zar i do križa trebamo doći? Želi li Bog poniženje za čovjeka, ili je sve ovo onaj lom iz prošle nedjelje koji nas čini slabima kako bi živjeli jakost. Iako nam Crkva nudi tolike primjere svetaca, mi kršćani pronalazimo teškoću živjeti takvim životom, možda nam se baš u tome otvara put.

„Praštajte i oprostit će vam se, dajte i dat će vam se; mjera dobra, natresena, nabijena, preobilna dat će vam se u krilo.“ U ovim riječima krije se jedna mala razlika. Ona nam otvara put prema nebeskoj logici. Da bi shvatili ove riječi poslužit ćemo se gramatikom. U glagolima praštajte i dajte pronalazimo nesvršenu formu, kao da nam govori radnju koja je u kontinuitetu sa svojim nastojanjem. Možemo ovo čitati i kao nastojite, u sadašnjem i budućem vremenu. Isus nas poziva da u trajanju našega života, svjesni svojih granica, ali i ljudske logike koja ne može izići iz čovjeka, nastojimo prihvatiti onu nebesku logiku. Bog želi našim nastojanjem preobraziti nas same. Tek tako naš nebeski čovjek živi, i prihvaća ono što mu dolazi u krilo. Samo ako probamo možemo nešto i napraviti, a Isus nas poziva: usudi se, usudi se prijeći granicu sebe i doći do mene.

Svaka sveta misa prelazak je te granice, susret je s Bogom živim koji je baš to isto učinio, usudio se postati čovjekom, kako bi čovjeka doveo sebi. Sveta euharistija nas uči o ljubavi koja je sve dala, koja se razlomila kako bi bila hrana slomljenima, mjera koja pada u krilo čovjekovo, koji je prešao u nebesku logiku, mjera koja ne gleda na uzvrat. Zato je kršćaninu potrebno nastojati živjeti, krenuti na putovanje nebeskog čovjeka, jer nebeski čovjek živi za vječnost, za život.

Neka nas nadahnu riječi Majke Terezije koja je u svome životu postala mnogima uzor, a ujedno živjela ovu nesvršenu formu života.

„Život je prilika – iskusi je
Život je ljepota – divi joj se
Život je san – učini ga stvarnim
Život je izazov – suoči se s njim
Život je zadatak – izvršavaj ga
Život je igra – igraj se
Život je dragocjen – njeguj ga
Život je bogatstvo – čuvaj ga
Život je ljubav – uživaj je
Život je tajna – pronikni je
Život je obećanje – ispuni ga
Život je tuga – nadiđi je
Život je himna – pjevaj je
Život je borba – prihvati je
Život je tragedija – uhvati se s njom u koštac
Život je avantura – usudi se
Život je sreća – zasluži je
Život je život – brani ga”

Izvor: https://www.vaticannews.va/

PODIJELI