Prvo čitanje (Iz 6, 1-2a.3-8):

Evo me, mene pošalji!

Čitanje Knjige proroka Izaije

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospodina gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu svetište. Iznad njega stajahu serafi i klicahu jedan drugome:

»Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja slave njegove!«

Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom.

Rekoh:

»Jao meni, propadoh

jer čovjek sam nečistih usana.

U narodu nečistih usana prebivam,

a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad vojskama!«

Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu žerava koju uze kliještima sa žrtvenika; dotače se njome mojih usta i reče:

»Evo, usne je tvoje dotaklo,

krivica ti je skinuta

i grijeh oprošten.«

Tada čuh glas Gospodnji: »Koga da pošaljem? I tko će nam poći?« Ja rekoh: »Evo me, mene pošalji!«

Riječ Gospodnja

Otpjevni psalam (Ps 138, 1-5.7c-8):

Pripjev:

Pred licem anđelâ pjevam tebi, Gospodine.

 

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđelâ pjevam tebi,
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.

Zahvaljujem imenu tvojem
za tvoju dobrotu i vjernost.
Kad sam te zazvao, uslišio si me,
dušu si moju pokrijepio.

Nek ti zahvaljuju, Gospodine, svi kraljevi zemlje
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje:
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«

Gospodine, tvoja me desnica spašava!
Gospodin će dovršiti što započe za me!
Gospodine, vječna je ljubav tvoja:
djelo ruku svojih ne zapusti!

 

Drugo čitanje (1Kor 15, 1-11):

Ovako propovijedamo, ovako vjerujete.

Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima

Dozivljem vam, braćo, u pamet evanđelje koje vam navijestih, koje primiste, u kome stojite, po kojem se spasavate, ako držite što sam vam navijestio; osim ako uzalud povjerovaste. Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni. Da, ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju. Ali milošću Božjom jesam što jesam i njegova milost prema meni ne bijaše zaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom. Ili dakle ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete.

Riječ Gospodnja

Evanđelje po Luki (Lk 5, 1-11):

Oni ostaviše sve i pođoše za njim.

U ono vrijeme: Dok se oko Isusa gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera. Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali mreže. Uđe u jednu od tih lađa; bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.

Kada dovrši pouku, reče Šimunu: »Izvezi na pučinu i bacite mreže za lov.« Odgovori Šimun: »Učitelju, svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mreže.« Učiniše tako te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni dođoše i napuniše obje lađe, umalo im ne potonuše.

Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu Isusovih govoreći: »Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!« Zbog lovine riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: »Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude!« Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše za njim.

Riječ je Gospodnja

Ova nedjelja je značajna upravo po tome što je u ovom evanđelju Isus okupljao svoje učenike, a prvi je bio Šimun Petar u čiju je lađu ušao i iz nje poučavao mnoštvo skupljeno kraj obale jezera. Uz to je Isus omogućio da se napune ribarske mreže i tako zapanjio sve one koji su bili prisutni u lađi i zaokupljeni mnoštvom uhvaćenih riba. Omogućivši ribarima da uhvate ribu, Isus im je rekao da će postati ribarima ljudi i oni su odložili mreže i pošli za Njim. Zanimljive su te iznenadne odluke uz ostavljanje i odlaganje mreža i lađa na kopnu. Nevjerojatno je upravo to što Isus ni u jednome učeniku koji je odlučio poći za Njime poslije nije izazvao pokajanje što su se odazvali. Svi do jednoga su išli za Isusom i bili su spremni prihvatiti sve što ih god snašlo na putu.

Upravo ovo evanđelje sve nas vjernike poziva da otvorimo svoja srca Bogu i budemo spremni darivati se drugima, jer upravo na taj način Bog sve ljude oko nas poziva da Mu se približe i vjeruju. Čvrstom vjerom postajemo bliži Bogu i omogućavamo sami sebi da se bolje upoznamo i otvorimo se onima do kojih nam je stalo. Ovaj život nam je darovan upravo zato da shvatimo da nismo stvoreni kako bi razvijali svoju sebičnost, zavist, ljubomoru, pohlepu ili bilo koji drugi grijeh. Već smo stvoreni da shvatimo kako smo na ovom svijetu upravo zato jer imamo određenu ulogu koju trebamo ispuniti i ostvariti u ovome životu. Svaki čovjek je došao na ovaj materijalni svijet sa određenom zadaćom, a kakav si predznak stavlja za vječni život, to ovisi o djelima koja čini dok živi na ovome svijetu. Teško se boriti sa napastima i kušnjama s kojima se susrećemo svakodnevno, ali nam to sve omogućava da duhovno ojačamo, da postanemo svjesni zlobe koja nas pokušava zarobiti i odmaknuti od Boga.

Bog je uistinu velik, milosrdan i milostiv, sklon nam je oprostiti sve naše grijehe i propuste, i ljubi nas takve kakvi jesmo bez obzira kakvi mi bili. Svaki čovjek može odabrati biti za Boga i raditi na tome da Mu se što više približi, da Mu bude odaniji i vjerniji svojim djelima i postupcima, da Ga štuje pjesmama i molitvama. Bog Otac nikoga nije prisilio da Ga se mora poštovati, moliti, biti Mu vjeran, već je to slobodna odluka svakog čovjeka. Poslao je svoga Sina Isusa da nam svima pokaže koliko nas voli i da nam pokaže svoju spremnost što je sve voljan učiniti kako bismo bili pošteđeni zla. Nevjerojatna je ta spremnost za poniženjem i to u smislu da Sina učini čovjekom koji će biti spreman čak umrijeti za sve nas. Neopisiva je ta ljubav kojom nas Bog sve voli, jer je jača i moćnija od svih ljubavi koje smo mi kadri u svom životu ikada doživjeti i osjetiti. Ljubiti i biti ljubljen je temeljna zadaća svakome čovjeku dana da je ostvari i prihvati. Kada se posvetimo biti usmjereni na ostvarivanje otvaranja svoga srca ljudima oko sebe, onima koji su nam bliski i oni koji nam postaju bliski, ostvarujemo određeno zajedništvo, učimo prihvaćati druge ljude sa svim pozitivnim i negativnim karakteristikama, i širimo svoj obzor toliko da se osvijestimo kako je čovjek sam po sebi nesavršen, ali uz Božje djelovanje i pripomoć postaje itekako usavršen. Čovjek je uz Boga itekako obogaćen duhovno, jer ništa drugo materijalno ga ne može toliko ispuniti i održati živim. Bog donosi sve što je potrebno i važno. Zato je bitno da svaki čovjek bude zahvalan Bogu za sve što mu je dano i što je sve imao priliku iskusiti, vidjeti, osjetiti, okusiti. Toliko toga nam je darovano da ponekad nismo ni svjesni tih značajnih poklona koji nas okružuju. Dragi Bože, hvala ti na svemu darovanome, što nismo svojim djelima ni zaslužili, ali ipak si bio milosrdan i milostiv prema svima nama i bio voljan oprostiti nam sve naše nesavršenosti i greške!

Marija Vračević

PODIJELI