Prvo čitanje (Iz 60, 1-6):
Slava Gospodnja sviće nad tobom.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ustani, zasini, Jeruzaleme, jer dolazi svjetlost tvoja i slava Gospodnja sviće nad tobom! Jer gle, zemlju tmina pokriva i mrklina narode! A tebe Gospodin obasjava i slava se njegova javlja nad tobom. K tvojoj svjetlosti koračaju narodi i kraljevi k sjaju zore tvoje. Očima okruži i promatraj: svi se oni sabiru, k tebi dolaze! Izdaleka ti dolaze sinovi, kćeri ti donose u naručju. Gledat ćeš tad i sjati, igrat će ti srce i širiti se jer k tebi će poteći bogatstvo mora, blago narodā k tebi pritjecati. Mnoštvo deva prekrit će te, mladih deva iz Midjana i Efe. Svi će iz Sabe dolaziti, donosit će zlato i tamjan i hvale navješćivati Gospodnje.
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (Ps 72, 1-2.7-8.10-13):
Pripjev:
Klanjat će se tebi, Gospodine, svi narodi zemlje.
Bože, sud svoj daj kralju
i svoju pravdu sinu kraljevu.
Nek puku tvojem sudi pravedno,
siromasima po pravici!
U danima njegovim cvjetat će pravda
i mir velik – sve dok bude mjeseca.
I vladat će od mora do mora
i od Rijeke do granica svijeta.
Kraljevi Taršiša i otokā nosit će dare,
vladari Šabe i Sebe danak donositi.
Klanjat će mu se svi vladari,
svi će mu narodi služiti.
On će spasiti siromaha koji uzdiše,
nevoljnika koji pomoćnika nema;
smilovat će se ubogu i siromahu
i spasit će život nevoljniku.
Drugo čitanje (Ef 3, 2-3a.5-6):
Sada je objavljeno da su i pogani subaštinici obećanja.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Zacijelo ste čuli za rasporedbu milosti Božje koja mi je dana za vas: objavom mi je obznanjeno otajstvo koje nije bilo obznanjeno sinovima ljudskim drugih naraštaja. Ono je sada u Duhu objavljeno svetim njegovim apostolima i prorocima: da su pogani subaštinici i »sutijelo« i sudionici obećanja u Kristu Isusu – po evanđelju.
Evanđelje po Mateju (2, 1-12):
Dođosmo s istoka pokloniti se kralju.
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: »Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti.« Kada to doču kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruzalem s njime. Sazva sve glavare svećeničke i pismoznance narodne pa ih ispitivaše gdje se Krist ima roditi. Oni mu odgovoriše: »U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok:
’A ti, Betleheme,zemljo Judina!
Nipošto nisi najmanji među kneževstvima Judinim
jer iz tebe će izaći vladalac
koji će pāsti narod moj – Izraela!’«
Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavila zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: »Pođite«, reče, »i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga nađete, javite mi da i ja pođem te mu se poklonim.«
Oni saslušavši kralja, pođoše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak iđaše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radošću veoma velikom. Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ničice i poklone mu se. Otvore zatim svoje blago i prinesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upućeni zatim u snu da se ne vraćaju Herodu, otiđoše drugim putem u svoju zemlju.
Riječ Gospodnja
Blagdan Bogojavljenje ili Tri kralja slavi se kao blagdan traženja, upoznavanja i susreta mudraca s Istoka s novorođenim sinom Božjim, Isusom Kristom, koje vodi zvijezda. Darovi koje mudraci prinose malome Isusu jesu dragocjeni i posebni: zlato, tamjan i smirna. Darovi označavaju spremnost na pristanak susreta s Bogom, naklonost prema Bogu, darivanje vlastitih dobara i vremenite stvarnosti s Isusom Kristom, ali i otkrivaju uzajamnu povezanost Boga, kralja i čovjeka (tamjan, zlato i smirna).
Zlato svojom svjetlošću ukazuje na božansku svjetlost. Tamjan se dobiva od smole drva iz roda Boswellia, a u simboličkom kršćanskom govoru uzdiže ljudski duh prema nebesima i upućuje ga prema vječnosti. Smirna se dobiva od smole biljke roda Comminphora, a u simbolici kršćanstva upućuje na besmrtnost i čuva čovjeka od raspadljivosti i navezanosti na materijalnu stvarnost.
Postoje različita tumačenja radi čega su kraljevi prinosili darove – zlato kako kažu zbog Marijina siromaštva, tamjan zbog kužna mirisa staje, smirnu da okrijepi Djetetove udove i otjera zle crve. Ali i prema nekima zlato znači božanstvo, tamjan pobožnu dušu, a smirna čisto tijelo, budući da čisti od svake nečistoće.
Zlato je uvijek privlačilo ljude, zbog svoga sjaja. Zlato se u vatri čisti i u njega se ništa ne miješa. Zlato ne pokazuje samo božansku narav Djeteta u jaslama, nego upućuje i na sjaj zlata naše duše. Mi smo ljudi ove Zemlje, ali i ljudi neba. Naša duša odražava zlatan sjaj Boga i na našemu licu sjaji Božja slava, a u svojoj duši imamo udjela na Božjemu sjaju.
Tamjan se u mnogim kulturama primjenjuje kao ugodno mirisno sredstvo. Tamjan koji se uzdiže k nebu slika je naših molitava koje se uzdižu k Bogu, slika naše čežnje koja nadilazi ono svakodnevno i diže se k nebu, radi svoje lakoće. Prodire kroz sva zatvorena vrata. Otvara nam srce i daje da postane prostrano. Tamjan lijepo miriše i ispunja naš život tajanstvenim mirisom, božanskim okusom. Crkve udišu ovaj miris, pa odmah nastaje osjećaj tajne, udomljenosti, zaštićenosti, čežnje i ljubavi. Tu se formalno miriše tajanstvena nazočnost Božja.
Smirna je za stare rajska biljka i upućuje na rajsku blaženost za kojom svi čeznemo. Smirna je ujedno i ljekovito sredstvo, lijek za naše rane. U daru smirne mi pred Boga stavljamo naše rane, donosimo ono najdragocjenije što imamo, mnoge rane naše životne povijesti. Naše rane su se otvorile i prisilile su nas da se ogradimo od vanjskoga bogatstva. Ono najvrjednije što imamo jest srce koje može ljubiti, a rane su nas dovele u dodir s našim srcem. Naše slomljeno i ranjeno srce prinosimo božanskomu Djetetu, vjerujući da će ono ozdraviti i preobraziti ove rane. Kad pred božansko Dijete stavimo svoju ranjenu i povrijeđenu životnu povijest, možemo naslutiti: Sve je dobro i više se nećemo svađati s našim ranama. Mi ćemo sebe s tim našim ranama predati u ljubav koja nam je zasjala u božanskomu Djetetu. Tada smo u raju, unatoč svim nutarnjim i vanjskim nevoljama.
Irenej Lyonski iz 2. stoljeća vidi u u zlatu izraženo kraljevsko dostojanstvo Djeteta, u tamjanu njegovo božanstvo, a u smirni njegovu smrt na križu.
Karla Rahnera zlato upućuje na našu ljubav, tamjan na našu čežnju, a smirna na naše boli. On dakle u darovima ne vidi slike tajne božanskoga Djeteta, nego znakove našega predanja, naših ljudskih stavova primjerenih očovječenu Bogu.
Kako je zvijezda vodila mudrace do Isusa, tako i mi svoju zvijezdu- savijest slijedimo, kako bismo na koncu života Isusu predali čiste darovane nam darove – tijelo, dušu i duh, i veličali Ga u Njegovu sjaju, slavi i ljubavi dovijeka.
Marija Vračević
