ČETVRTA NEDJELJA DOŠAŠĆA (C)
Prvo čitanje (Mih 5, 1–4a):
Iz tebe će izaći onaj koji će vladati Izraelom.
Čitanje Knjige proroka Miheja
Ovo govori Gospodin:
I ti, Betleheme Efrato,
najmanji među kneževstvima Judinim,
iz tebe će mi izaći onaj
koji će vladati Izraelom;
njegov je iskon od davnina,
od dana vječnih.
Zato će ih Gospodin ostaviti
dok ne rodi ona koja ima roditi.
Tada će se ostatak njegove braće
vratiti sinovima Izraelovim.
On će se uspraviti,
na pašu izvodit svoje stado silom Gospodnjom,
veličanstvom imena Boga svojega.
Oni će u miru živjeti, jer će on rasprostrijeti svoju vlast
sve do krajeva zemaljskih.
On – on je mir!
Riječ Gospodnja
Otpjevni psalam (80, 2ac.3b.15–16.18–19):
Pripjev:
Bože, obnovi nas, razvedri lice svoje i spasi nas!
Pastiru Izraelov, počuj,
ti što sjediš nad kerubima, zablistaj:
Probudi silu svoju,
priteci nam u pomoć!
Vrati se, Bože nad vojskama,
pogledaj s neba i vidi, obiđi ovaj vinograd:
zakrili nasad desnice svoje,
sina kog za se odgoji!
Tvoja ruka nek bude nad čovjekom desnice tvoje,
nad sinom čovječjim kog za se odgoji!
Nećemo se više odmetnuti od tebe;
poživi nas, a mi ćemo zazivati ime tvoje.
Drugo čitanje (Heb 10,5–10):
Evo dolazim vršiti volju tvoju!
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist ulazeći u svijet veli: Žrtva i prinos ne mile ti se, nego si mi tijelo pripravio; paljenice i okajnice ne sviđaju ti se.
Tada rekoh: »Evo dolazim!« U svitku knjige piše za mene: »Vršiti, Bože, volju tvoju!«
Pošto gore reče: Žrtve i prinosi, paljenice i okajnice – koje se po Zakonu prinose – ne mile ti se i ne sviđaju, veli zatim: Evo dolazim vršiti volju tvoju! Dokida prvo da uspostavi drugo. U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek.
Riječ Gospodnja
Evanđelje po Luki (1, 39-45):
Otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:
»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«
Riječ Gospodnja
Današnje evanđelje nam pruža posebnu radost, ali i navještaj da će se dogoditi nešto posve izvanredno. Marijina rođakinja Elizabeta koja je blizu poroda i njezino čedo u utrobi, s radošću i ushićenjem dočekuju Mariju i njezino čedo, uz brojne blagoslove. Samo ta malena iskrica radosti izazvana susretom kroz majčine utrobe je navijestila da su Marijino čedo, ali i Elizabetino čedo, važne osobe koje će učiniti mnoga značajna djela. Ivan je bio potaknut i određen od Boga da pripravlja put Isusu navješćujući evanđelje i priprema ljude krštenjem, kako bi Isusa dočekali otvorenog srca i bili spremni za njegove riječi i djela.
Osim toga, susret Elizabete i Marije je vrlo značajan, jer je Duh Sveti nadahnuo Elizabetu da navijesti rođenje Gospodina i Mariju istakne kao Bogorodicu. Svi ti događaji samo ističu kako je Isus željno iščekivan, a sve upućuje na to da će se uskoro roditi i biti spasenje mnogima.
Kako li je samo krasno doživjeti kada uspijemo obradovati nekoga svojim riječima, djelima, pojavom, jer se i u nama rodi radost što smo nekoga uspjeli obradovati. Posebno je iskustvo izraz na licu maloga djeteta, kada vam pokloni široki osmijeh, obrašćići mu se zarumene i nabubre, oči mu se zasjaje i smiju, ručice i nožice veselo trepere, a ono svojim glasićem veselo guguće i vriska. To uistinu ispuni srce i podari toliko energije da možemo planine preskakivati s lakoćom i prijeći preko svih mogućih prepreka. A kako je tek za srce olakšavajuće kada se izmirimo s nekime s kime smo u konfliktu ili u nekom nesporazumu. Tada se između osoba rodi novo prijateljstvo, novi odnos, ali također se rodi i toplina u srcu koja potakne osmijeh i radost. Uz to je silna radost kada možemo onima koje volimo, reći da ih volimo i zagrliti ih da osjete kako to istinski osjećamo. Moćno je oružje zagrljaj, jer može učiniti silna čudesa i biti doslovno duhovna hrana svima nama ranjenima. Zagrljaj okrijepljuje čovjeka i daje mu do znanja da je poseban i važan, iscjeljuje rane, ispunja srce ljubavlju i govori nam da nikada nismo i nećemo biti sami. A kako je srce najbitniji faktor u svemu, važno je ispunjavati ga radošću, veseljem, pozitivom, a braniti ga od svega zloga. Kada je srce čisto, lakše se otvara i usmjerava da ide prema boljem, da teži prema blizini s Bogom i da se potpuno prepusti u Njegove ruke. Divan je osjećaj biti zaštićen i siguran u Njegovoj prisutnosti i biti oslobođen od svih strahova i nedoumica, jer nas Njegova neugasiva ljubav ispunja, providnost vodi i usmjerava, a mudrost potiče da rasuđujemo dobro od lošega i duhovno radimo na sebi.
Dragi Bog nas toliko voli kada nam svake godine daje priliku da se iznova rodi u našim srcima, da mu se otvorimo i dopustimo da nas ispuni i obogati, iscijeli nam rane i oprosti nam grijehe. Kada bismo promatrali planet Zemlju iz Svemira i tek onda posvijestili da nas ljudi ima oko 7 milijuna, a iz te perspektive djelujemo beznačajno poput zrnca prašine i nismo uopće vidljivi. Međutim, naš dragi svemogući Bog nas toliko voli i toliko smo mu važni da je uzeo obličje čovjeka koji je u stanju učiniti sve samo da bi usmjerio ljude da ga slijede u Njegovim djelima, da mu se prepuste u ruke da ih vodi i da nade da ovaj život ima smisla, jer je dao svoj život za nas, pretrpio sve muke, prihvatio sve naše grijehe i nosio ih na svojim leđima. Ali kada je umro na križu, to nije bio kraj, nego je svojim uskrsnućem dao do znanja da je dovijeka živ i da nas čeka u vječnosti otvorenih ruku. To je živa radost i zato se radujmo!
Ovo evanđelje bi samo trebalo biti poticaj nama svima da dopustimo da se Gospodin rodi u našim srcima, tako da se potrudimo biti radost jedni drugima.
Marija Vračević
