Koliko sam te puta rasplakala zbog neutješenosti srca svoga slomljenoga nepravdom, Isuse moj utjeho moja, toliko sam suza žalosti prolila u tvoje Presveto srce koje mi je u tom trenu darovao pjesme nebeske radosti. Nemam, za sad nemam kuda iz okova… ljeto je, a ja obučena u haljinicu od suza, ruže su joj svjetlosne pa se ne vide očima ljudskim… i čini mi se pahulje će na ruže moje molitvene, krvave… koliko još plakanja i borbe… koliko razočaranosti do USLIŠANJA… Vodi me, Duhom Svetim hrabri me, da ti mlađahna ne umrem kad ti si to učinio za mene da bi ja milost doživjela iz Presvetoga srca tvoga ljubavi sveta moja. Unaprijed fala što mi daruješ ono što i ne slutim. Amen.
Sa ljubavlju i vjerom,
tvoja Ana Emanuela,
💌Bilaj, 24.04.2018.
