Punina života

487

Mk 10,17-30

 

 

 

 

Postoji li u nama čežnja za Isusovom blizinom, za Isusovim pogledom, za vječnom puninom života? Danas je potrebno postaviti najprije to pitanje. Trebaš li što? Nedostaje li ti išta, tebi, koji si mlad i možda očaran svijetom? Tragamo za sretnim životom na sve strane, ali ga ne nalazimo. Ne nalazimo duboku sreću i mir. Ljudi imaju sve. Imaju svoju sigurnost. Žive svoje živote. Unatoč tome nisu sretni i ispunjeni. U tom pogledu budućnost niti vječnost nisu im važne. Međutim, čežnja za puninom života upisana je u čovjeka. Tu čežnju osjećaju i mladi i stari iako često govore da nije tako. Pitanje o životu vječnim je pitanjem koje izrasta iz vjere, iz osobnog susreta s Isusom.
Nepoznati mladić, koji je dotrčao Isusu s pitanjem što treba činiti kako bi živio vječno, za nas je pravi izazov. I mi želimo odgovor na to pitanje. Mladić je bio vrlo bogat. Imao je svega. Živio je prema svim zapovijedima čitav svoj vijek. Na tome mu možemo biti zavidni. Ali, srce mu je žudilo za nečim većim od onoga što je posjedovao. On je tražio od Isusa sigurnost vječnoga života. Čeznuo je za brzim rješenjem ispunjenoga života. Vjerovao je da mu Isus može pružiti takav obrazac bazirajući se na njegovom uzornom životu. Nažalost, njegova je čežnja naišla na zapreku. Izgleda da je samom sebi bio velikom zaprekom. Živio je prema zapovijedima, ali svojim srcem bio daleko od Boga. Ovisan je bio o svome imetku. Vjerovao u svoje snage i sposobnosti. Kad ga je Isus pogledao s ljubavlju, shvatio je da ga nije sposoban primiti u svoje srce. Još uvijek je premalo volio. Uplašio se gubitka svega što je posjedovao.
Samo Isus Krist može dati odgovor na pitanje o vječnom životu. On je svjedok čovjekove besmrtnosti. Jedino u njemu možemo ispravno pogledati ovaj svijet, koji nam nikada neće pružiti vječnu sreću. Zavolimo ovaj svijet kao što ga je zavolio Krist jer je mjestom spasenja. Naučimo ipak distancirati se od ovozemaljskog bogatstva. Nisu to samo novci i materijalna dobra. To može biti također znanje, mladost, talenti, samouvjerenost o ispravnom načinu života, o vlastitoj pravednosti. Distanca od svijeta otvara prostor za razgovor s Kristom. Otkriva vrijednost Božjih zapovijedi, koje su upisane u ljudsko srce. Bog ih je upisao u naša srca kako bi nam osigurao vječnu sreću, život u punini, a ne da nas ugnjetava i veže slobodnu volju. Ljubav svijeta na Kristov način čisti također i naše svijesti. Danas Isus pita kakvo je stanje tvoje savjesti? Čuješ li još uvijek Božji glas? Grijeh gluši savjest i tada čovjek gubi ispravne koordinate, zapravo gubi vječni život. Mladost je vrijeme učenja očuvanja čiste savjesti pred svijetom. To je vrijeme istinskog svjedočenja ljubavi. Najveća je zapovijed ljubavi Boga i bližnjega. Tek na tom putu možemo ispravno komunicirati s Isusom. Istinita ljubav ulijeva smisao života darovatelju i primatelju. Ona uvodi u vječni život. Kristov pogled je uvijek pun ljubavi. U tom pogledu sadrži se čitavo evanđelje. I danas nas Isus gleda s ljubavlju i poziva da ga slijedimo.

Isus je naš put do cilja, do smisla. Hod za Isusom ispunjava smislom, radošću i mirom. On je volio do kraja. Živio je zapovijedi. Odrekao se kraljevanja i svih bogatstava ovoga svijeta. Nije htio biti kralj, nego sluga. Tko nije spreman primiti Isusa u svoje srce neće ni dobiti odgovor o punini vječnoga života. Mladić nije iskoristio poziv za ulazak u puninu sreće. Iako je bio na dobrom tragu, vratio se u nepotpuni život. Vjerujem da je i dalje tragao za smislom života ne nalazeći odgovor na pitanje koje je postavio Isusu. Za Isusom se ne može ići samo na „pola“. Tko tako ide nikada neće osjetiti radost svog opredjeljenja. Svijest o slobodi je veliko blago. Imajmo u sebi jedinu čežnju za Isusovim pogledom, koji osposobljava za novi, vječni život. Dozvolimo Isusu da te još više voli. Ne gledaj svoje nedostatke nego se prepusti radost što Isus ima smisao, što su njegovi putovi sigurni iako uvijek u ovozemaljskoj nesigurnosti. Tako je lijepo biti siguran iako okružen svakodnevnim mukama, teškim odlukama, nekada pogrešnim i uzaludnim koracima! Lijepo je znati i živjeti da si spašen i otkupljen, da su tvoji dani osmišljeni i vrijedni. Nije dovoljno slušati o tome. Valja nam kušati tu stvarnost. Tada čovjek može živjeti i osjetiti puninu.

 

Pater Arek Krasicki

 

 

 

PODIJELI