Prikazanje Gospodinovo – Sviječnica – Kalandora

219

alt

PRIKAZANJE GOSPODINOVO -SVIJEĆNICA – KALANDORA

 

Tomislavgrad, 2. veljače 2013. u 10. 30 sati

 

Mal 3, 1-4

Ps 24 (23), 7. 8. 9. 10

Heb 2, 14-18

Lk 2, 22-32

 

Za uvod na početku Svete mise obavlja se blagoslov svijeća, kojima se na koncu Mise blagoslivljaju prisutni vjernici.

 

HOMILIJA

Danas Crkva slavi blagdan Svijećnice, Gospu Kandeloru, Očišćenje Marijino, Prikazanje Isusovo u hramu, što su nazivi za današnji blagdan. Svjetlo se najprije javlja kod blagdana Svijećnice, koje je smješteno između Božića i Uskrsa, a istodobno je među njima i poveznica. Isus iz Nazareta je Svjetlo svijeta. Svijećnica je dan kad su Marija i Josip unijeli malo dijete Isusa u Hram da bi ga po židovskom zakonu, kao prvorođenca prikazali Bogu.

Simbolika svjetla trajno je prisutna u religioznom doživljaju i izričaju. To Svjetlo nije zemaljsko i nije svjetlost obične svijeće, to je Bog sam i snaga neba. Svijeća svijetleći nestaje i to je slika ljudskoga života. Dok drugima svijetlimo, nestajemo, ali i nanovo se rađamo. Tko god upali svoju savjest, srce i svoju volju na toj svijeći, sam postaje svjetlo i najsnažnija životna vatra, koja može sve ogrijati, osvijetliti i svima darovati vječni život.

Starija nas dob može dovesti do širih prostranstava Božje ljubavi i brige tijekom godina. Poput Šimuna, veličamo Božju slavu, a poput Ane jednostavno promatramo Isusa i hvalimo Boga. Učinimo to i danas u molitvi, bez obzira na našu životnu dob.

Prava vjera starije dobi je u izravnoj suprotnosti s navedenim. Ona odbacuje pospanu rezerviranost djetinjstva, odriče se beskrajnih zahtjeva mladosti, promatrajući kako su ljudska postignuća prolazna i brzo nestaju. U takvu promatranju stvari, Božja ljubav i providnost, zajedništvo živih i preminulih u Kristu, uzvišeno značenje Svete mise, može postati stvarnije nego bilo što drugo, ali nije to baš tako lako.

Jedan od velikih teologa 20. stoljeća, isusovac Karl Rahner, promatrajući svoj život u isusovačkom redu jednom je rekao: “Da sam znao što me sve čeka u isusovačkom redu, ni deset konja ne bi me uvuklo unutra. Danas me pak ni 100 ne bi izvuklo van, iz reda”.

Danas molimo za duhovna zvanja, onih koji su se Bogu posvetili i za one koji su na putu posvete. Duhovna su zvanja u opadanju, te trebamo ponovno moliti za svećenička i redovnička zvanja da Gospodin probudi mnoga srca i zapali Duhom Svetim one koji će biti oduševljeni navjestitelji Radosne vijesti.

Crkva slavi „dan života“ svetosti i pripadnosti Bogu svakog ljudskog života od trenutka začeća do zadnjega daha i trenutka zemaljskoga života. Život je svet utoliko što u Bogu ima svoj izvor i konačno mu pripada. Pa kada zemaljski i umiremo, ne umire životnost, neuništivi „pečat“, koji je Bog darom života stavio na svakoga od nas.

Od 1997. godine, odredbom pape Ivana Pavla II, cijela Crkva na Svijećnicu slavi Svjetski dan posvećenog života, kao dan u kojemu se posebna pozornost pridaje važnosti Bogu na poseban način posvećenih osoba koji svoje posvećenje i poslanje vrše u svijetu, kao članovi sve brojnijih svjetovnih instituta.

Danas je sve manje oduševljenika i zanosnika za Krista, jer je manje radosti, nade i oduševljenja. Bez toga nema istinske evangelizacije svijeta. Neka Krist bude radost naših darovanih života da svijet preko nas mogne u nadi primiti Radosnu vijest. Ne od tužnih i malodušnih, nestrpljivih i tjeskobnih navjestitelja, nego od službenika Evanđelja čiji život ižaruje oduševljenjem, koji su primili u sebe Kristovu ljubav i radost i koji dragovoljno na kocku stavljaju svoj život kako bi Kraljevstvo Božje bilo naviješteno a Crkva se zasadila usred svijeta.

U Kristovu utjelovljenju je svjetlo koje je došlo na svijet, ljudskost koja je zasjala ljudskom rodu. Tu je temelj kršćanskoj etici i bioetici, koja je oslonjena na prepoznavanje darovanosti života. Crkva svoje poslanje i djelovanje crpi u zaštiti načina na koji se prenosi život, što ne može bit svedeno tek na nagone.

U suvremenu se kulturu u aktualnom govoru o spolnosti, uvriježio pojam zaštite od začeća, od djeteta, od novoga života. Crkva dok govori o zaštiti, govori o zaštiti života i njegove vrijednosti. Zato se i govori o predbračnoj čistoći, bračnoj, redovničkoj, svećeničkoj, gospodarskoj, političkoj čistoći. Svaki je krštenik posvećena osoba, dok su redovnici i redovnice znak i uprisutnjenje ugodnoga prinosa Bogu.

Današnjim se blagdanom slavi događaj Isusova prikazanja u Hramu. Židovi su sjećajući se izlaska iz Egipta i deset egipatskih opomena, držali kako svaki prvorođenac pripada Gospodinu koji ih je izbavio iz ropstva. Zato su prvijence njiva i stoke žrtvovali Gospodinu, a prvorođeno dijete otkupljivali žrtvom.

Krist pristaje izvršavati zakone dane ljudima. Poštivanje zakona Isus obezvrjeđuje nastojanje revolucionara i reformatora, koji se smatraju većima i od samoga Zakona. Na mjeru svodi mišljenje da su neki ljudi nedodirljivi, prevažni i prezaslužni, te da za njih zakoni ne vrijede.

Jednako tako Krist u Evanđeljima pokazuje, kako je protiv slijepog izvršavanja Zakona. Uvijek iznova ustaje protiv legalizma i zapostavljanja čovjeka na račun ispunjenja propisa. Za njega je uvijek najvažniji čovjek. Time Krist i nas potiče da nam uvijek najvažniji bude čovjek, te da ne živimo strogo sa slovom zakona, nego u skladu s duhom zakona. A za to je potrebno razumijevanje, prihvaćanje i življenje Isusovog naloga ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku.

Židovi su s vremenom vjerovali da će obećani Krist biti veličanstveni osloboditelj i obnovitelj Davidova kraljevstva. Očekivali su moćnoga Spasitelja, koji će doći u slavi, uspostaviti svoju vlast. Unatoč tomu što je živio u tom ozračju, starac Šimun u četrdesetdnevnom djetetu prepoznaje Boga. U tom se očituje neshvatljivost njegove vjere. Šimunovim zagovorom molimo za dar vjere i povjerenja u poticaje Božjega Duha.

Tješi nas i obvezuje činjenica da smo svi mi ljudi, bez obzira na rasne, nacionalne, spolne ili ikoje druge razlike. Svjesni da smo ljubljena djeca Božja, pozvani biti braća jedni prema drugima. U današnjem se Evanđelju nalazi dvostruko svjedočanstvo Šimuna i Ane o univerzalnosti Radosne vijesti o Bogu Ocu. Neprestana zadaća nas kršćana je primijetiti to Svjetlo na prosvjetljenje naroda, te dopustiti i neprestano dopuštati da nas obasja, hodeći za njim.

 

fra Mate Tadić

 

 

 

 

 

PODIJELI