Pitanje:
Poštovani!
Molio bih vas da mi pojasnite sljedeće: događa mi se da nekog svojeg grijeha postanem svjestan tek dosta kasnije te ga kasnije prepoznam kao grijeh pa ga u skladu i s tim ispovjedim tek tada kad ga i spoznam. Međutim, kada sam do sada ispovijedao te grijehe nisam napominjao uz grijeh da to prije nisam prepoznavao i govorio u ispovijedi. Sada me pomalo brine jesam li bio neprecizan te ispustio nešto pa moram li u idućim ispovijedima ponavljati nešto te što mi je činiti.
Puno hvala!
Odgovor:
Poštovani!
Pretpostavljam da vam je poznato simboličko biblijsko izvješće knjige Postanka o grijehu prvih ljudi. U toj pripovijesti govori se o stablu spoznaje dobra i zla i njegovim plodovima. Nije riječ o jabukama kako slikari počesto prikazuju, zbog latinskog izraza malus–i koji označava plod ali i jabuku. Ako bi uzimali točno određeni plod semitskog podneblja gdje je nastalo izvješće o postanku svijeta, bolje bi bilo govoriti o smokvi.
Ali pustimo sad to po strani. Riječ je o simboličnom stablu dobra i zla za čijim plodom Eva i Adam, koji predstavljaju cjelokupni ljudski rod pružaju ruku. Ustvari riječ je o grijehu tj. o savjesti. Ovom slikom u priči biblijski nadahnuti pisac obavija istinu svih vremena. Čovjek ne poštuje glas svoje savjesti i savjet svoga Tvorca, nego sam želi određivati mjerila dobra i zla.
Sve sam ovo spomenuo da upozorim na značenje riječi koje spominjete: „grijeha postanem svjestan tek dosta kasnije te ga kasnije prepoznam… pa ga u skladu i s tim ispovjedim tek tada kad ga i spoznam“. Ponajprije ovim želim istaknuti da ne možemo mi sami i naša osobna spoznaja biti mjerilo našega ponašanja. Jer svijet od nas ne počinje, dok svoju savjest trebamo izgrađivati a time i usklađivati prema mjerilima koje je dao vrhovni Tvorac.
Isto tako kao kršćani pristupamo sakramentu ispovijedi, dok bi se prije trebali za to pripremiti. Kao vjernici trebali bi se ogledati i pripremati prema Božjim i crkvenim zapovijedima (savjetima i odredbama), odnosom prema drugima, Bogu i sebi… Prije pristupanja sakramentima pokore, potrebna je dobra priprava, a ako mislite da ćete nešto zaboraviti možete zapisati sebi kao pripomoć. Isto tako ako mislite da ste u prošlim ispovijedima nešto propustili ispovjediti na sljedećoj ispovijedi uključite sve prošle grijehe i ono što ste propustili spomenuti.
Kako bi naša savjest bila dobra u prosuđivanju i alarmiranju potrebnoga poput dobrog filtera, potrebo ju je izgrađivati i uštimavati. I to prema kriterijima Božje riječi i naučavanja crkvenog učiteljstva. To je potrebno kako bi bila izgrađena na pravi način, te kako bi izbjegavali da nam savjest ode u krajnosti. I to da ne postane laksna te nam ništa nije grijeh ili skrupulozna gdje nam je sve grijeh.
fra Mate Tadić
