Autor: Ivana i Orlan Baždar

Imućni ljudi nemaju pravih i mjerodavnih vanjskih pokazatelja. Za većinu njih zapravo se i ne zna niti se za njih čuje. Iako se to ponekad čini kao ispravan način određivanja nečije financijske »moći«, u većini slučajeva bude se u krivu. Kako određeni ljudi izgledaju kao da imaju jako puno novca, čine se imućni, a ustvari imaju samo »posuđene« stvari. Tako neki čovjek u skupom odijelu, koji vozi skup auto te posjeduje nekretnine i vrijednosti, ne znači da je imućan i da je to sve njegovo. Auto može biti kupljen na kredit, leasing ili biti posuđen, kao i nekretnine i odijelo.

Od zavisiti do osude

Izvanjska ‘slika ili reklama’ ne znači apsolutno ništa. Postoje mnogi imućni za koje se nikada ne bi reklo da su imućni, kao da su neprimjetni. Vrlo se skromno i oskudno nose, vrlo su jednostavni i pristupačni, »obični«. Jedan domaći financijski stručnjak rekao je da u Hrvatskoj nema bogataša jer pravi bogataši nisu dužni. Mnogi koji izvanjski izgledaju »bogati« znaju biti u puno gorem financijskom stanju od nekoga iskrenoga »siromaha«. Ponekad i u gorem duhovnom stanju…

Izvanjska ‘slika ili reklama’ ne znači apsolutno ništa. Postoje mnogi imućni za koje se nikada ne bi reklo da su imućni, kao da su neprimjetni. Vrlo se skromno i oskudno nose, vrlo su jednostavni i pristupačni, »obični«.

Takvo razmišljanje može odvesti u kušnju osuđivanja da je netko ustvari rasipan i samo glumi da ima novca. To bi opet bilo površno i netočno. Direktor jedne tvrtke ima nov auto, vrlo prestižan i skup. I čini se kao da on troši novac na sebe dok mu zaposlenici imaju male plaće. No taj direktor tim autom putuje redovito u europske gradove na sajmove i ugovara poslove (da bi mogao platiti svojim zaposlenicima plaće i širiti posao) i zaposlenici iz tvrtke idu s njim, pun auto. Dok druge tvrtke troše novac na avionske karte za direktore i zaposlenike, on, bila kiša ili snijeg, vozi pun auto po cijeloj Europi. Dakle, ljudi znaju iz zavisiti olako osuditi: »Vidi kako se razbacuje«, a ne vide cijelu sliku i ne znaju pozadinu priče.

Ne u svrhe »dokazivanja«

Dakle, mnogi mogu posjedovati neke vrijedne materijalne stvari iz isključivo poslovnih ili drugih vrlo opravdanih i pragmatičnih razloga. U zadnje vrijeme može se u medijima čuti da je neki takozvani »bogataš« pao u financijske probleme. Posljedično mora se iseliti iz »svojih« nekretnina, predati svoje pokretnine (avion, jahtu, aute…). Je li onda to sve bilo njegovo? Tko je to posjedovao: on, tvrtka ili banke?

Isto se primjenjuje na sve ljude. Zato je uvijek dobro razmisliti koliko se novac mudro i razumno upotrebljava, posjeduje li se zaista ili se živi izvan svojih mogućnosti? Gleda li se susjede i rodbinu kao takmace i natječe tko ima više, ili se materijalno upotrebljava u plemenite svrhe – ne u svrhe »dokazivanja«?

Izvor: Glas Koncila

PODIJELI