FOTO: Roko Antić

U jednoj od svojih prvih kolumni, u lipnju 2018. godine pisao sam o referendumskim inicijativama koje su imale za cilj pravedniji izborni sustav u Hrvatskoj i odbacivanje Istanbulske konvencije.

Kolumna je nosila naslov “Buđenje naroda – po djelima će te ih njihovima prepoznati”

Narod se istina i probudio – a njihova opaka djela donosim u nastavku.

Tu su bili opisani svi otpori, podmetanja i laži predvodnika vlasti s ciljem onemogućavanja provedbe narodnog referenduma.

Sudjelovao sam u tome vrlo angažirano kao koordinator u svojoj Šibensko-kninskoj županiji.

Iako sam iz HDZ-a izašao upravo zbog načina na koji se ta famozna konvencija nametala, a kasnije i usvojila, pristao sam od samoga početka uz Građansku inicijativu “Narod odlučuje” jer sam smatrao da je korijen začetka zdravih promjena u hrvatskom društvu – promjena izbornog zakona.

Dogodilo se ono što je unaprijed bilo poznato. Eksponenti “briselske demokracije” koji upravljaju Hrvatskom bili su jasno određeni od samoga početka. Do referenduma ne smije doći. Prikupi li se dovoljan broj potpisa, naći će se način da se izigra volja naroda. Upravo je tako i bilo. Da režimska nakana uspije, pomoglo im je raslojavanje predvodnika građanskih inicijativa koji se nisu mogli dogovoriti da zajedničkim snagama krenu i odrede što je tada bilo važnije. Revni mjerač aplauza, koji je precizno izmjerio vrijeme trajanja ovacija predsjedniku svoje stranke na stranačkom saboru isto je tako precizno odredio koliko je potpisa bilo ne čitko potpisano samo da do referenduma niti ne dođe. Povjerenstvo koje je on odredio, nevažećim je proglasilo onoliko potpisa (40.000) koliko je bilo potrebno da građanske inicijative budu ispod praga. Prema računu mjerača Kušćevića “Narod odlučuje” prikupio je 99 posto potpisa i nedostajalo je manje od jedan posto za referendumsko pitanje.

Ministarstvo uprave u krajnje boljševičkoj maniri nakon toga nije dopustilo promatrače građanskih inicijativa prilikom provjere utvrđivanja broja potpisa, niti uvid u diskvalificirane potpise jer je uništilo kontrolne liste. Što je nakon toga uslijedilo?

U petak, 15. veljače 2019. Hrvatski sabor prihvatio je sa 105 glasova “ZA”, 16 glasova “PROTIV” te 2 “suzdržana” Vladino izvješće o provjeri broja i vjerodostojnosti potpisa prikupljenih za raspisivanje referenduma o pravednijem izbornom sustavu i time ozakonili krađu referenduma u najvišem zakonodavnom tijelu države.

Hrvatski narod sasvim sigurno neće zaboraviti vrijeđanja zdravog razuma koji su se dogodili samo u posljednjih godinu dana. Pokušati ću ih redom nabrojiti:

 

1.Niste pročitali sadržaj Istanbulske konvencije, da ste pročitali, vidjeli bi da tu nema ništa   sporno.

  1. Kažete da ste pročitali ? Onda sigurno pročitano ne razumijete.
  2. Unatoč protivljenju i prosvjedima I.K.ratificirana je u Hrvatskom saboru uz pljesak SDPa
  3. Opstrukcija građanskih inicijativa i ukradeni referendumi.
  4. Znamo tko je bio za Marakeški sporazum.
  5. Pamtimo vrlo dobro tko je bio žestoki protivnik prosvjeda u Vukovaru.
  6. Zna se tko je izabrao HNS i SDSS za partnera i tko je protiv naplate ratne odštete od Srbije.
  7. Zna se isto tako tko u Hrvatskom saboru šuti dok Milorad Pupovac vrijeđa i priča laži.
  8. Skidanje ploče HOS-a u Jasenovcu i tko ima problem sa pozdravom “Za dom spremni”.
  9. Pamtimo i tko je na veličanstvenom dočeku Vatrenih na Trgu bana Josipa Jelačića naredio

     gašenje razglasa kada je na zahtjev najboljeg svjetskog nogometaša Luke Modrića trebala

     biti otpjevana pjesma “Geni kameni”.

 

Moglo bi se još toga nabrojiti. No i zbog ove posljednje bestidne sramote s prekidom slavlja u nezapamćenoj nacionalnoj euforiji kada se okupilo pola milijuna Hrvata – vlast se mora nazvati kako i dolikuje – režimom. To me ponukalo da se zapitam iz kojega razloga

FOTO: Roko Antić

predstavnici hrvatskih vlasti posljednjih godina nerado fizički staju pred svoj narod, pogotovo ako je okupljeni u velikom mnoštvu. Razlog je jednostavan – narod je prevaren. Dojam je da su za predstavnike  režima najveća >>narodna okupljanja<<  zapravo ona predizborna. To su tobože narodna okupljanja, jer na takvim stranački režiranim skupovima uglavnom se pred političarima pojavljuju ili dovoze sa svih strana (posljednji slučaj u Gospiću) istomišljenici kojima je jedina zadaća fanatično pljeskati, bilo u režiji Andreja Rore, Kreše Macana ili Roberta Kopala – sasvim svejedno. Predstavnika političkih državnih vlasti na pozornici nije bilo ni na dočeku hrvatskih nogometnih reprezentativaca u Zagrebu (16. srpnja 2018.) niti na prosvjedu u Vukovaru (13. listopada 2018.) radi ne procesuiranja ratnih zločina.

Zašto ih nije bilo djelomično objašnjava obrazloženje da je cilj bio dati glavnu ulogu nogometašima i stožeru u Zagrebu, a preživjelim logorašima i drugim žrtvama na prosvjedu u Vukovaru. Nikad se, srećom po režim i nažalost po narod ne će doznati kako bi u tom smislu pred okupljenim mnoštvom, to jest narodom, prošli predstavnici vlasti. Predmnijevam da bi se u Zagrebu zvižduci čuli ne do gradske kavane na trgu u kojoj su nalazili predstavnici vlasti nego barem do Sesveta. Vukovarski bi se pak čuli do Zemuna.

No ne samo da političari na vlasti i oni u oporbi ne staju pred svoj narod, nego često nisu skloni čak ni dopustiti da dobronamjerni građani sa svojim konstruktivnim prijedlozima dođu do njih, izuzev ako se ne zoveš Jelena Veljača. Tada su ti sva vrata naših institucija širom otvorena.

Naš narod kaže da vrag ne ore niti kopa. U svojoj prepredenosti, među ostalim, traži načina kako nas uvjeriti da ono što svojim očima vidimo nije kao što vidimo i ono što svojim ušima čujemo nije kao što čujemo. Nisu u pitanju jedino lažne i skrivene vijesti, koliko prešućivanje nekih događaja i činjenica kako ne bismo doznali istinu, a još više iskrivljeno predstavljanje naše prošlosti, naših stavova i pogleda koji su od presudne važnosti za budućnost hrvatskog naroda. Ako nam se prošlost još uvijek uporno prikazuje onakvom kakva nije bila, koliko tek možemo vjerovati ostalome što nam predstavljaju mediji, i to hrvatski?!

Za neke istine koje nas uči kršćanska vjera i za ono što smo i sami iskusili da je u sebi neuredno, na sve moguće načine hoće nas se uvjeriti da je drukčije. Nije li najočitiji primjer ono s početka ovoga teksta, kad smo, ne baš tako davno, uza svu našu pismenost i školovanost te stečenu sposobnost rasuđivanja na čelu s hrvatskim biskupima proglašeni da smo nesposobni razumjeti određeni tekst pa nam ga netko samozvan treba protumačiti?! Na žalost, u tome su sudjelovali i oni koje smo izabrali da nas zastupaju i predstavljaju, a priznaju se kršćanima. Razgovarao sam nedavno s jednim zastupnikom koji je glasovao protiv Istanbulske konvencije. Nakon toga nikada više u svojoj izbornoj jedinici nije bio izaslanikom niti predsjednice niti premijera niti predsjednika sabora.

Mnogi su lažni proroci izišli u svijet a takvi su i među nama. Kažu za sebe da su proaktivni, vjerodostojni i da su došli donijeti nam političku i nacionalnu stabilnost. Mediji pod njihovom kontrolom su puni crnila, bombardiraju nas mjesecima o nesretnoj ženi u zamrzivaču, rastrojenom ocu koji baca vlastitu djecu s balkona, maloljetniku koji šrafcigerom ozlijeđuje svoju majku. Za te i takve medije na žalost nije vijest primjerice da je na svečanoj sjednici Dana Grada Kaštela nagrađena jedna mlada obitelj koja je udomila petero djece. O njima nema niti jedne vijesti niti tv-priloga. Po ustaljenoj komunističkoj praksi to rade mediji kako bi oslabili duh naroda. Mi kršćani moramo na to upozoravati i dizati taj isti duh. Zato “ne vjerujte svakom duhu, nego provjeravajte duhove jesu li od Boga, jer su mnogi lažni proroci izišli u svijet” (1 Iv 4, 1)

 

Svim čitateljima želim uspješni korizmeni hod i na dobro Vam došlo proljeće!

 

Roko Antić

 

Kistanje, 22. ožujka 2019. godine

 

PODIJELI