Mt 2,1-12
Ljudi koji traže istinu mogu se usporediti s trojicom mudraca s Istoka. Tradicija ih poznaje kao Gašpara, Melkiora i Baltazara. Izgleda kako su dugo tragali za odgovorom na svoja životna pitanja, sve do trenutka Isusova rođenja. I kao što piše evanđelist, krenuli su prihvaćajući se dugog i napornog putovanja. Nisu se poljuljali u odluci da se svega odreknu i pođu za bljeskom zvijezde. Pristali su na to da ih ona vodi. Odrekli su se svih ljudskih sigurnosti, povlaštenog položaja u društvu. Tako su u radosti stigli do Betlehema. To može samo čovjek, koji u svom srcu nosi želju susresti Isusa i pokloniti mu se.
Tri tragača istine susreću Isusa u Bet-lehemu, što znači „kuća kruha“. U siromašnoj štali na oštroj slamici leži zrno pšenice, koje kada umre, donese obilati plod. Dijete koje sada gledaju je Bog i čovjek. Pribijen na križ postat će kruhom života. Oni su u njemu prepoznali Spasitelja. Pali su licem prema zemlji, kao izraz dubokog i poniznog predanja. Darovali su mu darove: zlato, tamjan i smirnu. I oni potvrđuju svoju vjeru u Isusa Krista.
Smijemo se i mi prepoznati u tom prizoru. Prepoznajmo znakove vremena kroz koje nas Bog poziva i vodi. Kada si posvijestimo kako nas On vodi, srce dobiva posebnu radost, koju prati živa čežnja za susretom s Isusom i želja za ozbiljnom ustrajnošću u hodu za njim. Isti Spasitelj, kojega su u Betlehemskoj štali srela tri mudraca, prisutan je u Euharistiji. Možemo se i mi njemu pokloniti, kao vječno živom i prisutnom u posvećenoj hostiji. On je tu prisutan svojim tijelom i krvlju, dušom i božanstvom. Nudi nam se kao hrana za vječni život. Prema tome, svaka je misa istiniti susret s onim koji nam daje sebe. Nemojmo se poljuljati u odluci da prihvatimo njegov poziv. To je Jaganjčeva gozba. Zato dođimo pred Krista zajedno, jer nas doziva Duh: „Dođite!“
Dođimo pred Gospodina i poklonimo mu se. Darujmo mu i mi svoje darove. Nemamo zlata i skupocjenih parfimiranih tamjana i pomasti. Ali imamo naše živote. To je najveći dar. Još veći nego zlato. Svojevoljna odluka za Krista, osobno opredjeljenje poradi ljubavi je veći dar od zlata. Vjeran odaziv kroz osobnu molitvu je veći dar nego što je tamjan. Zahvalna ljubav prema Bogu je još veći dar, nego sve vrste smirne ovoga svijeta.
Dajmo Bogu uvijek prvo mjesto u našim životima. Stalno smo izloženi iskušenju idolopoklonstva. Nažalost, ima ljudi koji rješenje svojih problema vide u religioznim praksama koje nisu u duhu kršćanstva. Lako je povjerovati mitovima lakog uspjeha i vlasti. Opasno je primanje Boga pod krinkom svemirske energije. Probudimo se i ne budimo naklonjeni trenutačnoj iluziji i kratkotrajnoj modi, nakon kojih dolaze silna tuga i razočaranje povezano s depresijom. Neka nam čežnja za novcem ne prekrije istinitog Boga. Tu je granica vrlo tanka. Na nama je klanjati se Bogu. Poklonimo se Kristu, koji je stijena i jedina hrid na kojoj se može izgraditi budućnost, te pravedniji svijet. Isus je jedini knez mira koji nas može učiniti braćom i sestrama.
Mudraci, koji su u Bet-lehemu pronašli istinu, drugim su se putem vratili u svoju domovinu. Promjena puta može simbolizirati obraćenje. Klanjanje Kristu i slušanje Krista, pomaže oko velikih životnih odluka. Isus je zahtjevan jer želi našu sreću. Neke zove da se odazovu svećeničkom i redovničkom putu. Druge poziva da sklope svete brakove kroz predbračnu čistoću.
Mnogi još nisu upoznali Božju ljubav jer se nisu ohrabrili doći pred Isusa. Boje se pokloniti mu se. Nije čudo što ne mogu pronaći svoj životni put. To je jednostavno posljedica njihovih odluka. Isus treba svjedoke, treba nas.
Pater Arek Krasicki
{fshare}
Nedavno objavljeno:
